Patolog: Srebreničani nisu stradali u borbi, pogubljeni su

Suđenje bivšem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom britanskog patologa Džona Klarka (John Clark) koji je od 1999. do 2001. godine predvodio tim za obdukciju posmrtnih ostataka srebreničkih žrtava ekshumiranih iz masovnih grobnica u Kozluku, Konjević polju, Novoj Kasabi i Glogovi.

Prema nalazima istrage pronađenih ostataka Klark je zaključio – kako ništa nije upućivalo da su žrtve stradale u borbi. Zaključak da su Srebreničani bili pogubljeni Klark je povezao i sa mnogim povezima za oči i ruke koji su pronađeni na tijelima iz masovnih grobnica „što isključuje mogućnost da su stradali u borbi“, kao i podacima o velikom broju čahura na njihovim lokalitetima.

Budući da je već dao iskaz na više suđenja za genocid u Srebrenici, za što general Mladić također odgovara po zapovjednoj odgovornosti, Klarka je tužiteljstvo samo kratko ispitivalo, prolazeći kroz najvažnije zaključke istrage i detalje vezane uz postupak pronalaska i istraživanja povreda na tijelima.

„Glavni cilj je bio da pregledamo te leševe da vidimo kakve su povrede ili traume pretrpjeli. Nismo imali dovoljno vremena ili uslova da sastavimo ta tijela, jer smo znali da će takvo nešto napraviti neki drugi ljudi“, pojašnjavao je sucima svjedok koji je provjerio oko 3000 analiza leševa kao voditelj tima patologa.

Da se radilo o pogubljenim zarobljenicima u srpnju 1995. godine, a ne borcima Armije Bosne i Hercegovine stradalim u borbama, kako to tvrdi obrana, Klark je potkrijepio i nalazima o povredama nastalim premlaćivanjem, koje su već počele zacijelivati u vrijeme egzekucija.

Podsjetimo, prema iskazima nekih preživjelih, zarobljenici su prije masovnih pogubljenja držani u zatočeničkim objektima, poput škola, domova kulture, skladišta.... gdje su mnogi premlaćivani, mučeni, a neki odmah i ubijeni. Patolog Klark ustanovio je kod pretrage određenih tijela, da je određeni broj zarobljenika ubijen tupim predmetima, udarcima u glavu. Među ukopanim leševima pronađen je i manji broj žena, što je utvrđeno pretragama.

„Većina zarobljenika je ubijena vatrenim oružjem“, zaključio je svoj glavni iskaz profesor patologije Klark, kao svjedok tužiteljstva.


Tijekom unakrsnog isptivanja obrana je pokušala prikazati kako su istrage masovnih grobnica napravljene nestručno, zbog manjka vremena, resursa i ljudi koji su ispitivali pronađene leševe. Također obrana je željela prikazati kako su u masovnim grobnicama pronađeni leševi na koje je otvarana nasumična vatra, što prema njoj ukazuje na stradanje ljudi u borbama, a ne „precizna vatra“ kakvom bi trebali biti pogubljeni.

Uz to obrana je ustvrdila kako su žrtve masovnih pogubljenja duplicirane kako bi se dobio broj od njih preko 7000, o čemu govori optužnica, odnosno da su se više puta prebrojavale budući da su u različitim grobnicama pronalaženi dijelovi njihovih tijela.

Klark je napomenuo kako je vodio tim patologa iz različitih zemalja, što je bio i cilj kako se nalaze istrage ne bi moglo ocijeniti kao pristrane.

Osim svjedoka o srebreničkom genocidu za što trenutno tužiteljstvo izvodi dokaze, za ovaj su najavljeni i dodatni iskazi svjedoka vezani uz optužbe za teror nad Sarajlijama.

Stručnjak za minobacačke projektile Ričard Higs (Richard Higgs) iskaz će dati o nekoliko incidenata granatiranja navedenih u Mladićevoj optužnici. Incidenti uključuju minobacačke napade na tržnicu Markale, Livanjsku ulicu i sarajevsko naselje Dobrinja.

Najavljen je iskaz i zaštićenog svjedoka pod pseudonimom RM-015, kao i zaštićenog svedoka RM-016. Ukoliko bude vremena najavljen je i iskaz istražitelja Berija Hogana (Barry Hogan) koji je obišao lokacije snajperskih incidenata navedenih u optužnici protiv Mladića, kako bi utvrdio odakle su ispaljeni hici koji su usmrtili ili ranili građane Sarajeva.