Crnogorsko društvo, kojim još od uvođenja višestranačja dominira ista politička elita, po mnogim ocjenama duboko je u čeljustima partitokratizma. Koliko su stručnost i znanje pali u sjenku poželjnih partijskih legitimacija i kakve to posljedice ostavlja na državu koja je tek u incijalnoj fazi uspostavljanja institucija?
Nakon infekcije novorođenčadi i smrti jedne bebe rođene u bjelopoljskom porodilištu zbog nehigijenskih uslova otvorilo se pitanje ko su menadžeri u crnogorskom zdravstvu. Upoređivanjem imena direktora i spiskova partijskih organa podgoričke "Vijesti" došle su do zaključka da se samo na čelu jedne zdravstvene ustanove nalazi čovjek koji formalno nije član nijedne partije, dok ostalima rukovode mahom članovi Demokratske partije socijalista, i u tri slučaja članovi manjeg koalicionog partnera te stranke Socijaldemokratske partije. Identična je situacija, tvrdi Zvonko Pavićević, predsjednik Sindikata prosvjete i u toj oblasti. Prema njegovim riječima, javna je tajna, da direktor vaspitno - obrazovne ustanove može biti jedino osoba sa spiska vladajuće koalicije.
„Imamo, ali nešto što je opet teško dokazivo. Sigurni smo u to da u prosveti ima i partijskog zapošljavanja. Nažalost, teško je to dokazati jer direktor po Zakonu o radu ima pravo da zaposli bez bodovanja koga on hoće. Tako da i zakon daje prostor za tako nešto. Tako d aje i prosvjeta opterećena sa tim, da su tu i problemi funkcionisanja prosvetnog sistema, ta loše vođena kadrovska politika. Više se vodi računa ko kome pripada nego koliko je stručan, sposoban i prfoesionalan da obavlja povjereni posao“.
Prvi čovjek Instituta alternativa Stevo Muk kaže da je ova praksa logična posljedica činjenice da i pored nekoliko ciklusa reformi tek od prije par godina postoji zakon koji minimalno omogućava da se procedura prijema i zapošljavanja u državnoj upravi reguliše u skladu sa standardima koji važe u zemljama EU.
„Čini sa da je u zadnje dvije godine jako malo postignuto na tom planu. Da je kao i u mnogim drugim oblastima postignuto mnogo više na papiru, i u pogledu uspostavljanja institucija, a jako malo u oblasti primjene. Čini se da ljudi koji nemaju partijsku knjižicu, koji ne dolaze iz kruga poželjnih političkih, vladajućih opcija. Još uvijek nijesu dovoljno ohrabreni“.
Uprkos ovim ocjenama, uprkos primjedbama u izvještajima o napretku Evropske komisije u kojima se konstantno ukazuje na problem politizacije državne uprave, vlast često negira postojanje ovog problema. Primjedbe da je čak i državni Univerzitet postao plijen partijskih interesa, te da i njime godinama rukovode provjereni partijski kadrovi nedavno je u crnogorskom parlamentu negirala ministarka nauke Sanja Vlahović.
„Univerzitet CG aposlutno nije, niti ijedan univerzitet, apsolutno ne spada, u bilo kakav politički kontekst, u smislu podjele ingerencija, niti političkog kadriranja, niti rektor, niti dekani“.
Zvonko Pavićević kaže da je to redovan odgovor na primjedbe da su partije porobile sve institucije.
„Svaki prigovor da ima partijslog zapošljavanja i kadriranja dobijamo energičan odgovor da toga nema. Ja stvarno ne znam, ali koliko imam kontakta sa kolegama, a i znamo jer je Crna Gora mala, tu itekako ima upliva partijskog. Čak je to jedno vrijeme bilo predmet nekog koalicionog sporazuma, prepuštali su jedni drugima rukovođenje određenim institucijama“.
Stevo Muk kaže da su partije okupirale sve oblasti esencijalne za napredak jednog društva. To se odnosi i na pozicije vezane za proces evropskih integracija.
„Činjenica je da se na mnogim mjestima u vezi sa procesom ervopskih integracija nalaze ljudi koji u nekom razvijenom društvu sigurno ne bi obavljali te funkcije. I mi vidimo kroz onu aferu o kovertiranim ostavkama u kojoj je na zahjetv mandatara, ne premijera, već predsjednika jedne partije, oko 135 funkcionera dalo ostavke ili dalo na raspolaganje predsjendiku jedne partije. To govori o razmjerama političkog i partijskog zapošljavanja naonim mjestima koja bi trebalo da budu dio onog profesionalnog birokratskog aparata koji ne zavisi politike stanak ili jednog lidera. To je ono što vidimo i kroz koalicione sporazume, kada se kroz te sporazume raspodjeljuju mjesta koja po slovu zakona slove kao mjesta za koja se raspisuju javni konkursi“.
