Na Cetinju će u Zetskom domu večeras biti premijerno biti odigran "Otelo" u koprodukciji budvanskog festivala, zatvorenog prije mjesec dana. O predstavi govore reditelj Veljko Mićunović i glavni glumci Branimir Popović i Branislav Lečić.
"Otelo" u postavci mladog crnogorskog reditelja Veljka Mićunovića je zavodljiv, šarmantan spletkaroš koji je uspio da ostvari svoje velike ambicije, kaže glumac Branislav Lečić:
"Ovo je doba Jaga. I ovo je Jagovo vreme».
Reditelj Veljko Mićunović čita "Otela" kao političku dramu kroz glad za političkom moći i njenoj ogoljenoj slici kao unosnoj profesiji:
"Pitate me za rečenicu «da je ovaj svijet postao Jagov dom». Ona je dosta bliska razumu. Ne treba nihilistički razmišljati, niti ja to radim, ali htjeli mi to ili ne, u svim sferama civilizacije danas se zlo jako infiltriralo, i postalo na neki način dobro, koliko god to apsurdno zvučalo. A kad kažem zlo, onda mislim na Jaga, kroz njega mi posmatramo i svijet koji je beskrupulozan, koji je samoživ, koji nema emociju, koji je pun paradoksa, a u isto vrijeme je i jako zavodljiv".
Jago kao funkcionalan čovjek savremenog doba - tako lik koji tumači opisuje Branislav Lečić:
"Jago nije zlo, kao ga definiše teoretska priča, Jago je jednostavno funkcionalan čovek ovoga doba. Kada pokušate da tretirate način šta se ustvari od ljudi traži koji treba da budu uspešni, ne samo vizija, znanje, talenat i radna sposobnost, nego ona druga skrivena priča koja probija... Vi vidite koliko je to zlo kao doktrina infiltrirano u percepciju i u način poimanja stvari. Tako da je Jago za mene u tom smislu bio izazovna i normalna stvar, koja je dobro spakovana da ja ne moram da je potenciram, ne moram da gazim po njoj glumački, nego treba samo da se u taj vez, taj goblen koji nam je Veljko postavio ušunjam i da to jednostavno tu nit ispletem".
Osim što se festivalska koprodukcija igra mjesec dana nakon zatvaranja festivala, još jedan znak da je Grad teatar koncepcijski, programski i organizaciono u velikim problemima je i to što se premijera "Otela" morala preseliti na Cetinje. Razloge pojašnjava glumački "Otelo" Branimir Popović.
"Naša scenografija je jedna skela. Mi smo smatrali taj jedan ambijent koji je u blizini mora, sa skelom na gradilištu, gdje ima raznih skela, da to nešto može da bude izuzetno pozitivno za ono što je konceptualna Veljkova priča i svih nas zajedno. Međutim, pet noći smo se suočili sa užasnim akustičnim problemima, prije svega zbog konstantnog rada mora, koji u situacijama kada je potrebno u sceni imati tišinu, intimnost, kao što sam i ranije rekao da je to 80 posto intiman komad, sve one tišine, sve one odnose koje mi imamo međusobno, sve je to bilo rastureno i kao gumicom izbrisano. Tako da smo se suočili sa sljedećim problemom: Budva nema prostor u kome može da se igra predstava".
"Otelo" u postavci mladog crnogorskog reditelja Veljka Mićunovića je zavodljiv, šarmantan spletkaroš koji je uspio da ostvari svoje velike ambicije, kaže glumac Branislav Lečić:
"Ovo je doba Jaga. I ovo je Jagovo vreme».
Reditelj Veljko Mićunović čita "Otela" kao političku dramu kroz glad za političkom moći i njenoj ogoljenoj slici kao unosnoj profesiji:
"Pitate me za rečenicu «da je ovaj svijet postao Jagov dom». Ona je dosta bliska razumu. Ne treba nihilistički razmišljati, niti ja to radim, ali htjeli mi to ili ne, u svim sferama civilizacije danas se zlo jako infiltriralo, i postalo na neki način dobro, koliko god to apsurdno zvučalo. A kad kažem zlo, onda mislim na Jaga, kroz njega mi posmatramo i svijet koji je beskrupulozan, koji je samoživ, koji nema emociju, koji je pun paradoksa, a u isto vrijeme je i jako zavodljiv".
Jago kao funkcionalan čovjek savremenog doba - tako lik koji tumači opisuje Branislav Lečić:
"Jago nije zlo, kao ga definiše teoretska priča, Jago je jednostavno funkcionalan čovek ovoga doba. Kada pokušate da tretirate način šta se ustvari od ljudi traži koji treba da budu uspešni, ne samo vizija, znanje, talenat i radna sposobnost, nego ona druga skrivena priča koja probija... Vi vidite koliko je to zlo kao doktrina infiltrirano u percepciju i u način poimanja stvari. Tako da je Jago za mene u tom smislu bio izazovna i normalna stvar, koja je dobro spakovana da ja ne moram da je potenciram, ne moram da gazim po njoj glumački, nego treba samo da se u taj vez, taj goblen koji nam je Veljko postavio ušunjam i da to jednostavno tu nit ispletem".
Osim što se festivalska koprodukcija igra mjesec dana nakon zatvaranja festivala, još jedan znak da je Grad teatar koncepcijski, programski i organizaciono u velikim problemima je i to što se premijera "Otela" morala preseliti na Cetinje. Razloge pojašnjava glumački "Otelo" Branimir Popović.
"Naša scenografija je jedna skela. Mi smo smatrali taj jedan ambijent koji je u blizini mora, sa skelom na gradilištu, gdje ima raznih skela, da to nešto može da bude izuzetno pozitivno za ono što je konceptualna Veljkova priča i svih nas zajedno. Međutim, pet noći smo se suočili sa užasnim akustičnim problemima, prije svega zbog konstantnog rada mora, koji u situacijama kada je potrebno u sceni imati tišinu, intimnost, kao što sam i ranije rekao da je to 80 posto intiman komad, sve one tišine, sve one odnose koje mi imamo međusobno, sve je to bilo rastureno i kao gumicom izbrisano. Tako da smo se suočili sa sljedećim problemom: Budva nema prostor u kome može da se igra predstava".
