Prikupili: Rob Coalson i Claire Bigg, prevela: Ena Stevanović
Dana 25.augusta 1968. godine osam sovjetskih državljana je izašlo na Crveni trg u znak protesta protiv sovjetske invazije na Čehoslovačku. Prosvjednike koji su na trg izašli sa parolom „za vašu i našu slobodu“ je vrlo brzo uhapsio KGB nakon čega su proveli godine u izgnanstvu ili u izdržavanju zatvorskih kazni.
Sada, 47 godina kasnije, mnogi državljani Rusije smatraju da se nalaze u sličnoj situaciji. Njihova savjest im nalaže da se suprotstave politici sa kojom se većina Rusa slaže. Mnogi od ovih disidenata - Aleksej Navalny, Boris Nemcov, Pussy Riot, Jevgenia Čirikova i drugi su dobro poznati Zapadu. No, tu su i drugi koji još uvijek nisu dobili dovoljno pažnje javnosti.
U znak sjećanja na osam prosvjednika koji su izašli na Crveni trg 1968. godine - Larisu Bogoraz, Konstantina Babitskog, Tatjanu Bajevu, Vadima Delaunaja, Vladimira Dremljuga, Viktora Fainberga, Nataliju Gorbanevskaju i Pavela Litvinova - RSE / RL je odlučio istaći osam manje poznatih Rusa koji su riskirali svoju sigurnost, radna mjesta i svoju slobodu kako bi slijedili svoju savjest.
Andrej Zubov
Andrej Zubov, profesor filozofije i istaknuti politički komentator je izgubio posao nakon što je usporedio predsjednika Vladimira Putina sa nacističkim diktatorom Adolfom Hitlerom.
Zubov je u martu 2014.godine objavio kolumnu u dnevnom listu „Vedomosti“ u kojoj uspoređuje raspoređivanje ruskih vojnika na Krimu sa Hitlerovom aneksijom Austrije od 1938. do 1939.godine. Rusija je, upozorio je, na rubu da postane "politička diktatura."
„Želio sam pokazati Ukrajincima da se svi Rusi ne slažu sa Putinovim stavovima i da postoji i druga Rusija,“ izjavio je tada Zubov za RSE/RL.
Zubov je ubrzo smijenjen sa prestižnog Moskovskog državnog instituta za međunarodne odnose (MGIMO). Institut je kasnije poništio svoju odluku koja je izazvala skandal, ali nije obnovio njegov ugovor koji je istekao tri mjeseca kasnije.
Zubov trenutno drži predavanja i govore na različitim institucijama.
Aleksej Dimovski
U novembru 2009. godine, ruski policajac Aleksej Dimovski je postavio video na YouTube u kojem je strastveno osudilo policijsku korupciju i pozvao Putina da počistiti agencije za provedbu zakona.
On je ubrzo dobio otkaz i pritvoren je zbog optužbi za prevarukoje su kasnije odbačene.
Njegova gesta je potaknula mnoge policijske službenike, državne odvjetnike i druge državne djelatnike u cijeloj Rusiji da objave slična videa.
Dimovski je napustio svoj rodni grad Novorossiisk u južnoj Rusiji i preselio u Moskvu gdje je aktivno uključen u oporbene aktivnosti. On je osnivač Bijele vrpce, nevladine organizacije koja zagovara reformu policije.
Sergej Baranov
Svećenik Sergej Baranov je demonstrativno napustio rusku pravoslavnu crkvu 2012. godine u znak prosvjeda protiv zatvaranja članica punk benda Pussy Riot koje su u moskovskoj katedrali izvele "punk prosvjed"u kojem kritiziraju Putina.
Presuda bendu Pussy Riot, kako je Baranov napisao u otvorenom pismu objavljenom na svojoj facebook stranici, je "donesena uz izravni poticaj ruske pravoslavne crkve i ljudi koji sebe nepravedno nazivaju ‘pravoslavnim građanima'".
Bojeći se osvete, on je pobjegao iz Rusije i zatražio politički azil u Češkoj, koji je odobren u aprilu 2013. godine.
Baranov je nestao sa radara nakon što je u maju 2013.godine rekao za RSE/RL da se planira preobratiti i postati pripadnik grčke pravoslavne crkve.
Darija Poljudova
Odvjetnica i aktivistica lokalne komunističke partije u Krasnodaru, Darja Poljudova se suočava sa kaznom i do pet godina zatvora zbog objavljivanja fotografija na društvenim mrežama na kojima drži natpis "Umjesto rat s Ukrajinom, revolucija u Rusiji. "
Sud, međutim, tvrdi da su njezini problemi sa zakonom počeli još u augustu 2014. kada je sudjelovala u "maršu za federalizaciju regije Kuban", koji su vlasti protumačile kao "aktivnost s ciljem narušavanja teritorijalnog integriteta Ruske Federacije. "
Poljudova je provela šest mjeseci u pritvoru da bi u februaru bila puštena uz obećanje da neće napustiti ovaj region. U njenom predmetnom spisu stoji da je optužena za "osobnu netrpeljivost prema aktualnom predsjedniku" i "mržnju prema političkom režimu u Ruskoj Federaciji."
Dana 21.maja Poljudova je otpuštena sa svog radnog mjesta pravnice u lokalnoj bolnici. Dana 2.juna ju je zaposlila privatna odvjetnička tvrtka, ali je ponuda za posao povučena već naredni dan nakon pritiska Federalne agencije za sigurnost, kaže ona.
Vlad Kolesnikov
Tinejdžer iz Moskve Vlad Kolesnikov se snažno suprotstavio uplitanju Rusije u unutarnje poslove Ukrajine, te tako ugrozio vlastitu sigurnost.
Kolesnikova je ranije ove godine napalo nekoliko kolega studenata nakon što je objavio nekoliko kritičkih postova na svom facebook profilu.
Njegov djed, bivši oficir KGB-a ga je vrlo brzo vozom poslao u grad Zhigulyovsk u dalekoj regiji Samara. Škola ga je uskoro obavijestila da je izbačen sa popisa birača „na vlastiti zahtjev“.
„Dovoljno sam jak da se smijem i duboko u srcu znam da podržavam ispravan cilj“, napisao je Kolesnikov 11.juna.
Kolesnikov ima veliki broj pristalica i sljedbenika na facebooku.
Nedavno se vratio u Moskvu gdje se, kako kaže, bori sa pokušajima policije da ga uhapse zbog toga što je navodno razbio prozor na kući svog djeda, što on čvrsto poriče.
Rekao je da je policija, skupa sa njegovim bivšim nastavnicima i lokalnim zastupnicima, ispitivala njegovog najboljeg prijatelja i tražila od njega da svjedoči protiv njega.
Kolesnikov kaže da razmišlja o tome da napusti Rusiju.
Aleksej Devotčenko
Poznati glumac Aleksej Devotčenko se odrekao svojih državnih nagrada i javno pozvao kulturne ličnosti da ne sudjeluju u događajima koji podržavaju rusku vladu i državne tvrtke.
U martu 2010. godine, Devotčenko je objavio otvoreni apel kolegama umjetnicima i kulturnim ličnostima s provokativnim naslovom „Možemo li nešto učiniti?“
U njemu Devotčenko kritizira "kriminalni, duboko izopačeni i cinični režim" i poziva umjetnike da ne daju nikakvu podršku vladi. Novac od vlade i državnih poduzeća, kako je rekao "ne samo da smrdi, već zaudara na zatvorske ćelije, zapuštene bolnice i beskućnike, na oštar dim izgorjelih arhitektonskih spomenika i povijesnih objekata, noćne klubove i domove za starije osobe. On miriše na čizme interventne policije. "
Godine 2011., Devotčenko se odrekao svojih državnih nagrada, a 2014. godine je potpisao pismo u kojem se protivi ratu u Ukrajini.
U novembru 2014. godine je pronađen mrtav u svom stanu u Moskvi. Iskrvario je nakon što se ozlijedio u pijanom stanju.
Pjotr Pavlenski
Umjetnik iz St.Petersburga Pjotr Pavlenski se u više prilika žestoko suprotstavio Putinovoj vladi, uključujući i šivanje svojih usta u znak protesta protiv hapšenja članica benda Pussy Riot te odsijecanja dijela svog uha u znak prosvjeda protiv političke zloupotrebe psihijatrije u Rusiji.
Dvadesetdevetogodišnji Pavlenski je postao stručnjak za politički performans otkada je 2012.godine ušao u crkvu u St.petersburgu sa zašivenim ustima u znak podrške bendu Pussy Riot.
Odveden je za psihijatrijsku procjenu, ali je proglašen zdravim te je pušten.
Naredne godine Pavlenski je gol sa bodljikavom žicom na tijelu doveden na stepenište Zakonodavne skupštine St.Petersburga. Njegova je namjera bila da prosvjeduje protiv ruskih zakona koji "nisu usmjereni protiv kriminalaca nego protiv naroda."
U novembru 2013. godine, goli Pavlenski je sjeo na Crveni trg i velikim ekserom kroz testise se zakucao na pločnik. "Goli umjetnik, svojim testisima zakucan na pločnik je metafora za političku apatiju, ravnodušnost, i fatalizam ruskog društva", kazao je u izjavi za javnost.
2014. godine, sud je odbacio optužbe za huliganizam i oslobodio Pavlenskog. On je trenutno pod istragom zbog navodnog kršenja ruskog zakona o političkim prosvjedima i zbog vandalizma.
Aleksandar Bivšev
U aprilu 2015.godine Okružni sud u selu Kromy u Orelskoj oblasti je osudio popularnog četrdesetdvogodišnjeg nastavnika njemačkog jezika Aleksandra Bivševa za ekstremizam zbog njegove Poeme Ukrajinskim patriotama.
U poemi koja je napisana u martu 2014.godine Bivšev oštro kritizira rusku aneksiju Krima koja se odvijala u to vrijeme.
Bivšev je izgubio posao zbog svojih "negativnih izjava o političkim odlukama najvišeg rukovodstva Ruske Federacije", te je osuđen na šest mjeseci teškog rada. Bivšev je na internet stranici Savezne promatračke službe službeno naveden kao "teroristički ekstremista" br.841.
U nedavnom intervjuu Bivšev je rekao da mu je odvjetnik objasnio da je mogao biti ekstremista koliko god mu je volja samo da je podržavao Kremljin.
"Rekao mi je: 'Da si na primjer napisao - Ubij Ukrajince, bombardirajte Kijev! - niko te ne bi teretio za ekstremizam. Bio bi glavni domoljub Kremljina i čitave Rusije'", rekao je Bivšev i dodao: "Najgore od svega je to što je bio u pravu".
Njegov slučaj je trenutno u žalbenom postupku i Bivšev kaže da će završiti na Europskom sudu za ljudska prava ukoliko to bude potrebno.
