Opozicija o Đukanovićevim napadima: Pravo lice šefa režima

Na završnoj promociji vladajuće DPS u Tivtu, uoči subotnjih izbora u tom gradu i Herceg Novom, bivši premijer i predsjednik te partije Milo Đukanović žestoko se obrušio na svoje kritičare iz redova opozicije, civilnog sektora i medija.

Okrivio ih je da zbog, kako je rekao silne želje za vlašću, prave štetu Crnoj Gori i njenim interesima a sve napadajući strane investitore i optužujući DPS i njegovu Vladu da je bila korumpirana.

Đukanović je potom propraćen aplauzima svojih pristalica odbacio tvrdnje opozicionara da Brisel kao uslov za dalju fazu evropskih integracija Crne Gore insistira na hapšenjima nekog iz vrha vlasti. A onda je šef DPS počeo da nabraja ko je zapravo najpodesniji za žrtvovanje u cilju dalje evropeizacije Crne Gore:

"Jedna od ideja mi je možda da razmislimo o kolumnisti Zemunskog klana jer bi se on tu osjećao kao kod kuće. Mogao bi da uređuje zidne novine. Jedan od ozbiljnih kandidata može da bude njegov kolega, profesor koji za sebe kaže da je jedan od najpametnijih ljudi na svijetu i koji stalno priziva sudnji dan u Crnoj Gori."

Nakon jasne aluzije na čelnike Pokreta za Promjene Nebojšu Medojevića i Branka Radulovića, Đukanović je nastavio da na svoj način portretiše i ostale opoziocinare koji bi, po njemu, trebalo da se nađu iza rešetaka.

Među njima su i čelnici Nove srpske demokratije Andrija Mandić i Goran Danilović, ali i bivši lider najjače opozicione Socijalističke narodne partije, Predrag Bulatović, o kome je Đukanović rekao da je:

"Poznat kao trovač na dvoru i čovjek koji permanentno, bilo da smo u jednopartijskom ili u višepartijskom sistemu radi protiv nekog a sa najvećim entuzijazmom protiv svojih. I tako dalje i tako dalje. Mogli bi možda ponuditi ideju da proširimo sastav sa nekim od aktuelnih medijskih tajkuna u Crnoj Gori."

Dvadesetominutni govor pred nekoliko stotina svojih simpatizera u Tivatskom centru za kulturu, bivši premijer završio je objašnjenjem zašto je napravio duži osvrt na ono što je nazvao političkom slikom Crne Gore:

"Sa namjerom da samo zaista ovdje pred ljudima za koje sam siguran da pametno promišljaju i sa čime sam krenuo u svoje večerašnje izlaganje, podijelim utisak koliko zapravo u Crnoj Gori nedostaje ozbiljne političke konkurencije."

Oštre poruke na račun opozicionih lidera, civilnog sektora i dijela medija koje je izgovorio predsjednik najjače političke partije Milo Đukanović na predizbornom skupu u Tivtu, prestavljaju govor koji nagovještava kraj njegove političke karijere i vrlo moguće suočavanje sa odgovornošću.

Tako predstavnici opozicije i civilnog sektora tumače Đukanovićev govor, te dodaju da je to reakcija predsjednika DPS-a na započeti proces objedinjavanja svih subjekata koji su za promjene.

Govor odlazećeg političara

U Crnoj Gori je počeo proces objedinjavanja istinskih opozicionih političkih partija i snaga i ličnosti koje su za promjene, a promjena nema bez silaska sa vlasti Demokratske partije socijalista, kaže Predrag Bulatović iz Socijalističke narodne partije te kroz tu činjenicu tumači oštar govor Mila Đukanovića na predizbornom skupu u Tivtu.

Svi diktatori koji su zarobili državu imaju takvu retoriku kaže Bulatović:

"To je govor odlazećeg političara koji je svjestan šta ga čeka i u toj panici u kojoj se nalazi da prvo pohapsi svoje političke konkurente, zatim da pohapsi čitavu Crnu Goru koju je već zarobio. Što se tiče ovih njegovih prijetnji, koje mogu biti aluzija ali koje mogu biti i stvarne da bi bilo dobro uhapsiti jedan broj nas to je u državi u kojoj je on na čelu blaga kazna ili blaga prijetnja. Znamo kako su neki prolazili tako što su platili glavom, kao što je Duško Jovanović ili da podsjetimo na desetine nerasvijetljenih ubistava. Ono što je bitno jeste da je Đukanović označen od međunarodne zajednice označen kao problem i on zna da je to u jednom trenutku sasvim moguće da bude suočen sa, ne samo političkim padom nego i odgovornošću."

Na kraju svoje političke karijere, predsjednik DPS-a i bivši premijer je sklon performansima i neukusnoj šali upravo onako kako je i vladao, kaže Goran Danilović, potpredsjednik Nove srpske demokratije.

Danilović naglašava da postoji mogo razloga zbog kojih bi Đukanović trebalo da brine o svojoj slobodi među kojima su pljačka državne imovine, preduzeća i građana.

"Čini mi se da mu ta šala i nije baš previše uspjela jer zbog onoga zbog čega bi on nas hapsio čak ni u Bjelorusiji se ne ide u zatvor. On sasvim izvjesno ne bi trebao u zatvor ni zbog gramatike, ni zbog zidnih novina ni zbog vojvodstva, bilo bi prethodno bar stotinjak dobrih razloga zbog kojih bi trebalo da se zabrine za svoju slobodu. Ključni su to što je Crna Gora proporcionalno siromašnija i opljačkanija proporcionalno njegovom, u međuvremenu stečenom bogatstvu", navodi Danilović.

Jedan od prozvanih, Nebojša Medojević, predsjednik Pokreta za promjene, je ocjenio za Vijesti da oštra retorika predsejdnika DPS-a pokazuje da režim ulazi u završnu fazu.

Potpredsejdnik Pokreta za promjene Branko Radulović kaže da je Đukanović je svjestan da je došlo vrijeme naplate za sve pogubne stvari koje su učinjene, ali da je u svom govoru Đukanović pravilno nabrojao one koji se zalažu za slobodnu Crnu Goru.

"Nijesu to prozivke, to je primitivizam, to su laži, to su neistine. To je pravo lice šefa režima, posljednjeg diktatora u regionu i u Evropi. Jedinu istinu koju je naveo u tom serijalu neistina je to što je nabrojao pet ljudi iz opozicije. Tačno, to su najveći borci za njegovu smjenu i za slobodnu Crnu Goru i mi ćemo zajedno u borbu protiv njega", poručuje Radulović.

Osim lidera opozicionih političkih partija na udaru Đukanovića našli su se i vlasnici nezavisnih medija i nevladine orgnizacije za koje je ocjenio da štete nacionalnim interesima te da stvaraju ambijent očaja u Crnoj Gori.

Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje, smatra da je Đukanović uvijek imao nizak prg tolerancije prema svojim kritičarima. Njegove izjave nemaju nikakvo opravdanje i predstavljaju nesumnjivu prijetnju kaže Uljarević:

"On je i ranije izražavao netrpeljivost prema određenim političkim protivnicima i civilnom društvu, koja je znala preći granice ne samo dobrog ukusa već kada dolazi od čovjeka tolike moći predstavljala je i predstavlja nesumnjivu prijetnju. Ove izjave nemaju nikakvo opravdanje pa čak ni u žaru predizborne kampanje, koja zaista dosta toga prljavog izvuče iz onih koji se takmiče, a posebno ne kada dolaze od onog koji još uvijek kontroliše institucije sistema, koji ima sve mehanizme obezbjeđenja i zaštite ali, na žalost, ne i osjećaj za granice moći i arogancije."