Tokom Drugog svjetskog rata ubijeno je između devet i 11 miliona ljudi, od toga blizu šest miliona Jevreja. Među ovih šest miliona koji su ubijeni samo zato što su se rodili kao Jevrej bila je i Frida Laufer iz Tuzle, čija je rodbina i danas položila cvijeće kod Spomen-obilježja žrtvama holokausta. Njena imenjakinja i nećakinja Frida Čaušević danas priča:
„Ne znamo tačno ni gdje je ubijena jer mami mojoj su rekli da je viđena u transportu za Aušvic. Moja mama je pružila otpor takav što nikad nije htejla da nosi onu žutu traku i onda je morala da pobjegne u partizane i da ostavi dva sina. I tata je zbog nje isto stradao.“
Već pet godina ovaj datum obilježava se i u BiH gdje danas živi nesto više od hiljadu Jevreja. Najveći broj u Sarajevu, a male jevrejske zajednice postoje i u Mostaru, Zenici, Tuzli, Banjoj Luci i Doboju.
Nažalost, zločini holokausta nisu bili dovoljna opomena ostatku čovječanstva u godinama poslije Drugog svjetskog rata, pa su se stravični događaji i genocid ponovili od Kambodže, preko Ruande, do Bosne i Hercegovine, kaže predsjednik Jevrejske opštine Sarajevo Boris Kožemjakin.
„Mit holokausta lebdi još uvijek nad čovječanstvom, mit fašizma lebdi nad čovječanstvom i ono što se na određen način Danom sjećanja na žrtve holokausta želi postići je da se kaže nikad više - što je jednom rečeno. Nažalost, ponovilo se. Ali bar da kažemo nikad više se nikom i nigdje ne dogodilo - zbog svih žrtava što su zadesile čovječanstvo, zbog užasnog vremena fašizma, zbog šest milona Jevreja koji su na mnogim gubilištima završili svoje živote samo zbog činjenice što su bili rođeni u svojoj vjeri, zbog mnogobrojnih žrtava drugih nacionalnosti. To je znak upozorenja da nikad više ne dozvolimo da se zlo genocida ili holokausta ne dogodi nigdje niti bilo kome. Mislim da moramo jako puno poraditi na edukativnom, obrazovnom planu i da u ovoj zemlji, koja nažalost osim jednog školskog časa, nekad čak nijednog, ne izučava holokaust, bojim se da će se zla ponovo događati“, kazao je on.
O holokaustu se u BiH malo zna jer se nikada nije ozbiljnije izučavao ni nakon Drugog svjetskog rata, pa tako ni poslije 1995. godine, podsjeća Jakob Finci, bh. amabasador u Švicarskoj. Tako se ne zna ni za brojne druge žrtve takozvanog holokausta u sjeni, dodaje Finci.
„U našim udžbenicima niti u nastavnim planovima ne postoje poesbne lekcije o holokaustu. Ono što isto tako treba napomenuti to je da je Drugi svjetski rat bio ogromna katastrofa 20. vijeka, da je odnio 50 miliona života, od kojih ne smo šest miliona Jevreja nego i 10 miliona Rusa, preko 1.300 katoličkih sveštenika i ogroman broj Roma, tzv. holokaust u sjeni jer se o njemu toliko ne govori koliko o stradanju Jevjreja“, kazao je Finci.
Učiti djecu od vrtića
Isto tako gotovo nepoznata činjenica je da su bosanski franjevci imali značajnu ulogu u spašavanju Jevreja i Srba u progonu ustaške vlasti u Nezavisnoj državi Hrvatskoj tokom Drugog svjetskog rata. O tome postoji i pisani dokument pod nazivom „Definitorij generalnog ministra franjevačkog reda“ o kome govori Eli Tauber iz Jevrejske zajednice BiH.
Eli Tauber, maj 2010. Foto: Midhat Poturović
„Recimo, hrabro i dosljedno držanje provincijala fra Krune Misila, o čemu dosad nije niko pisao - sve to skupa nije dovoljno ni istraženo - a koji je zbog svojih hrabrih intervenata navukao na sebe bijes jednog dijela klera, posebno proustaški orijentisanih. Ima interesantan slučaj fra Joze Markušića koji se, kažu, tokom rata odnosio zadivljujuće humano i hrišćanski prema progonjenima“, kazao je Tauber.
Među onima koji su spašavali bosanaske Jevreje i njihovu imovinu Tauber ističe da se ne smiju zaboraviti djela travničkih franjevaca.
„Koji su tokom Drugog svjetskog rata iz sinagoge u Travniku spasili dva svitka Tore i čitavo vrijeme rata čuvali to. I to su svici Tore koje mi danas koristimo“, kazao je Tauber.
Upravo o ovakvim djelima bosanskih franjevaca, ali i građana Sarajeva tokom Drugog svjetskog rata treba učiti ali i govoriti mladim generacijama danas. O tome brigu moraju voditi škola, društvo, ali i porodica, i djecu od najranijeg djetinjstva učiti da vole drugo i drugačije, napominje Jakob Finci.
„Trebamo učiti našu djecu još od vrtića, od rođenja da biti drugačiji, biti druge boje kože, biti drugog vjerskog ubjerđenja ili različitog političkog opredjeljenja ne znači biti neprijatelj, ne znači biti manje čovjek nego što smo mi sami, tako da onome što zovemo tolerancija treba sigurno posvetiti daleko, daleko veću pažnju, ali ne raditi sa odraslima nego početi od obrazovanja, početi od odgoja, početi od samog rođenja“, rekao je Finci.
„Ne znamo tačno ni gdje je ubijena jer mami mojoj su rekli da je viđena u transportu za Aušvic. Moja mama je pružila otpor takav što nikad nije htejla da nosi onu žutu traku i onda je morala da pobjegne u partizane i da ostavi dva sina. I tata je zbog nje isto stradao.“
Već pet godina ovaj datum obilježava se i u BiH gdje danas živi nesto više od hiljadu Jevreja. Najveći broj u Sarajevu, a male jevrejske zajednice postoje i u Mostaru, Zenici, Tuzli, Banjoj Luci i Doboju.
Nažalost, zločini holokausta nisu bili dovoljna opomena ostatku čovječanstva u godinama poslije Drugog svjetskog rata, pa su se stravični događaji i genocid ponovili od Kambodže, preko Ruande, do Bosne i Hercegovine, kaže predsjednik Jevrejske opštine Sarajevo Boris Kožemjakin.
Kožemjakin: To je znak upozorenja da nikad više ne dozvolimo da se zlo genocida ili holokausta ne dogodi nigdje niti bilo kome.
„Mit holokausta lebdi još uvijek nad čovječanstvom, mit fašizma lebdi nad čovječanstvom i ono što se na određen način Danom sjećanja na žrtve holokausta želi postići je da se kaže nikad više - što je jednom rečeno. Nažalost, ponovilo se. Ali bar da kažemo nikad više se nikom i nigdje ne dogodilo - zbog svih žrtava što su zadesile čovječanstvo, zbog užasnog vremena fašizma, zbog šest milona Jevreja koji su na mnogim gubilištima završili svoje živote samo zbog činjenice što su bili rođeni u svojoj vjeri, zbog mnogobrojnih žrtava drugih nacionalnosti. To je znak upozorenja da nikad više ne dozvolimo da se zlo genocida ili holokausta ne dogodi nigdje niti bilo kome. Mislim da moramo jako puno poraditi na edukativnom, obrazovnom planu i da u ovoj zemlji, koja nažalost osim jednog školskog časa, nekad čak nijednog, ne izučava holokaust, bojim se da će se zla ponovo događati“, kazao je on.
O holokaustu se u BiH malo zna jer se nikada nije ozbiljnije izučavao ni nakon Drugog svjetskog rata, pa tako ni poslije 1995. godine, podsjeća Jakob Finci, bh. amabasador u Švicarskoj. Tako se ne zna ni za brojne druge žrtve takozvanog holokausta u sjeni, dodaje Finci.
„U našim udžbenicima niti u nastavnim planovima ne postoje poesbne lekcije o holokaustu. Ono što isto tako treba napomenuti to je da je Drugi svjetski rat bio ogromna katastrofa 20. vijeka, da je odnio 50 miliona života, od kojih ne smo šest miliona Jevreja nego i 10 miliona Rusa, preko 1.300 katoličkih sveštenika i ogroman broj Roma, tzv. holokaust u sjeni jer se o njemu toliko ne govori koliko o stradanju Jevjreja“, kazao je Finci.
Učiti djecu od vrtića
Isto tako gotovo nepoznata činjenica je da su bosanski franjevci imali značajnu ulogu u spašavanju Jevreja i Srba u progonu ustaške vlasti u Nezavisnoj državi Hrvatskoj tokom Drugog svjetskog rata. O tome postoji i pisani dokument pod nazivom „Definitorij generalnog ministra franjevačkog reda“ o kome govori Eli Tauber iz Jevrejske zajednice BiH.
„Recimo, hrabro i dosljedno držanje provincijala fra Krune Misila, o čemu dosad nije niko pisao - sve to skupa nije dovoljno ni istraženo - a koji je zbog svojih hrabrih intervenata navukao na sebe bijes jednog dijela klera, posebno proustaški orijentisanih. Ima interesantan slučaj fra Joze Markušića koji se, kažu, tokom rata odnosio zadivljujuće humano i hrišćanski prema progonjenima“, kazao je Tauber.
Među onima koji su spašavali bosanaske Jevreje i njihovu imovinu Tauber ističe da se ne smiju zaboraviti djela travničkih franjevaca.
„Koji su tokom Drugog svjetskog rata iz sinagoge u Travniku spasili dva svitka Tore i čitavo vrijeme rata čuvali to. I to su svici Tore koje mi danas koristimo“, kazao je Tauber.
Upravo o ovakvim djelima bosanskih franjevaca, ali i građana Sarajeva tokom Drugog svjetskog rata treba učiti ali i govoriti mladim generacijama danas. O tome brigu moraju voditi škola, društvo, ali i porodica, i djecu od najranijeg djetinjstva učiti da vole drugo i drugačije, napominje Jakob Finci.
„Trebamo učiti našu djecu još od vrtića, od rođenja da biti drugačiji, biti druge boje kože, biti drugog vjerskog ubjerđenja ili različitog političkog opredjeljenja ne znači biti neprijatelj, ne znači biti manje čovjek nego što smo mi sami, tako da onome što zovemo tolerancija treba sigurno posvetiti daleko, daleko veću pažnju, ali ne raditi sa odraslima nego početi od obrazovanja, početi od odgoja, početi od samog rođenja“, rekao je Finci.
