Na press konferenciji u Zagrebu, tri nevladine udruge za ljudska prava, podsjetile su javnost na slučaj ubojstava osam srpskih civila u Novskoj 1991. godine, koje su u njihovim kućama brutalno mučili i pobili pripadnici Prve brigade Hrvatske vojske. Zločinci su amnestirani Zakonom o amnestiji još 1992. godine, a obitelji pobijenih sve ove godine uzaludno traže pravdu na hrvatskim sudovima.
Jedna od njih je i Marica Šeatović, supruga ubijenog Mihajla Šeatovića, kojoj je upravo ovih dana odbijena i ustavna tužba protiv Republike Hrvatske. Ponovila je novinarima potresnu priču iz Novske, u noći 21. studenog 1991. godine, u kojoj su zločinci upali u kuće tamošnjih Srba, te zaklali i vatrenim oružjem pobili njezina supruga, bliže rođake i susjede:
"Po njihovom iskazu, Dubravko Leskovar ih je mučio. Jedan ga je pitao zašto to radi, a on je rekao - Ako ne možeš gledati, izađi van. U jednom momentu Raguž je odveo gospođu Sajku na kat. Tamo je vjerojatno silovao jer je ona nađena naga, razrezana od vrata preko grudnog koša. U svojoj smrti je izmrcvarena. Krvi je bilo na plafonu, kako je špricala. Poslije tog zločina isti taj Dubravko Leskovar je bio učesnik u zločinu kod obitelji Mileusnić i Slabak, gdje je gospođa Slabak ubijena, kao i Mileusnić Goranka i Vera. Petar Mileusnić je sav bio izranjavan. Ruku su mu na podu probili nožem i izmrcvarili ga. Podigli su ga za kosu da vidi kako mu ubijaju kćerku, suprugu i susjedu. On je sav ostao u krvi, pa su mislili da je i on mrtav."
Prema podacima hrvatskog Državnog odvjetništva od 703 ratna zločina u Hrvatskoj, za 402 nikad nije pokrenut postupak, a riječ je o stradalim civilima, većinom srpske nacionalnosti, ubijenim u dijelu Hrvatske koji nikada nije bio okupiran, ili o civilima, većinom hrvatske nacionalnosti, stradalima u okupiranim dijelovima zemlje.
Među nekažnjene zločine spada i opisani zločin u Novskoj, zbog kojeg je Vojni sud u Zagrebu u ožujku 1992. godine, pokrenuo kazneni postupak protiv Dubravka Leskovara, Damira Raguža, Dejana Milića, Ivana Grgića i Zdravka Plešeca, no kod većine se odustalo od kaznenog progona, a Raguž i Leskovar amnestirani su Zakonom o oprostu iz 1992. godine.
Marica Šeatović je 2004. godine pokrenula tužbu za pogrešnu primjenu oprosta i zahtjev za naknadom štete, ali je na svim sudskim instancama izgubila, uz obrazloženje zastare.
Sutkinja na Općinskom sudu u Novskoj je ubojice svojevremeno opravdala i "pijanstvom, te ogorčenošću zbog pada Vukovara". Petar Mileusnić, majka ubijene Ljubice Solar i mnogi drugi, kao i Marica su, umjesto pravde, morali još platiti sudske troškove:
"Uzimali su mi godinu i pol dana po 500 kuna mjesečno."
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, Zoran Pusić, ne želi komentirati sudske presude, vjeruje da su, kao i posljednja s Ustavnog suda, pravno legitimne:
"Koji su tu paragrafi prekršeni, neka odlučuju pravnici na Ustavnom sudu, ali ovo predstavlja jednu sramotu za sve nas, za zemlju kao takvu, da takvi zločini mogu proći nekažnjeni jer nikakvi paragrafi vas ne mogu ispričati."
Vesna Teršelič
Voditeljica Dokumente, Centra za suočavanje s prošlošću, Vesna Teršelič, kaže da su upoznati sa sličnim sudbinama još 80 obitelji, koje traže naknadu štete zbog ubijenog ili nestalog člana. Vjeruje da bi hrvatska Vlada, kao i u slučaju ubijene obitelji Zec, mogla stvari riješiti jednokratnim odlukama, umjesto da ti izmučeni ljudi istjeruju pravo daljnjih desetak godina po međunarodnim sudovima:
"Ministarstvo pravosuđa, u suradnji sa Državnim odvjetništvom, nije imalo snage i političke volje da pokrene postupak u vezi pravomoćnih presuda koje su donesene u odsutnosti optuženika za ratne zločine, što je vrlo veliki poduhvat. Čini mi se vrlo važno da Ministarstvo i ostala pravosudna tijela razmotre sličan poduhvat u vezi pogrešne primjene Zakona o oprostu. Vrlo je važno da i hrvatski Sabor na jesen stavi u raspravu, i da neke svoje preporuke, u vezi obeštećenja civilnih žrtava rata jer je riječ o velikom problemu."
Jedna od njih je i Marica Šeatović, supruga ubijenog Mihajla Šeatovića, kojoj je upravo ovih dana odbijena i ustavna tužba protiv Republike Hrvatske. Ponovila je novinarima potresnu priču iz Novske, u noći 21. studenog 1991. godine, u kojoj su zločinci upali u kuće tamošnjih Srba, te zaklali i vatrenim oružjem pobili njezina supruga, bliže rođake i susjede:
"Po njihovom iskazu, Dubravko Leskovar ih je mučio. Jedan ga je pitao zašto to radi, a on je rekao - Ako ne možeš gledati, izađi van. U jednom momentu Raguž je odveo gospođu Sajku na kat. Tamo je vjerojatno silovao jer je ona nađena naga, razrezana od vrata preko grudnog koša. U svojoj smrti je izmrcvarena. Krvi je bilo na plafonu, kako je špricala. Poslije tog zločina isti taj Dubravko Leskovar je bio učesnik u zločinu kod obitelji Mileusnić i Slabak, gdje je gospođa Slabak ubijena, kao i Mileusnić Goranka i Vera. Petar Mileusnić je sav bio izranjavan. Ruku su mu na podu probili nožem i izmrcvarili ga. Podigli su ga za kosu da vidi kako mu ubijaju kćerku, suprugu i susjedu. On je sav ostao u krvi, pa su mislili da je i on mrtav."
Prema podacima hrvatskog Državnog odvjetništva od 703 ratna zločina u Hrvatskoj, za 402 nikad nije pokrenut postupak, a riječ je o stradalim civilima, većinom srpske nacionalnosti, ubijenim u dijelu Hrvatske koji nikada nije bio okupiran, ili o civilima, većinom hrvatske nacionalnosti, stradalima u okupiranim dijelovima zemlje.
Prema podacima hrvatskog Državnog odvjetništva od 703 ratna zločina u Hrvatskoj, za 402 nikad nije pokrenut postupak, a riječ je o stradalim civilima, većinom srpske nacionalnosti, ubijenim u dijelu Hrvatske koji nikada nije bio okupiran, ili o civilima, većinom hrvatske nacionalnosti, stradalima u okupiranim dijelovima zemlje.
Među nekažnjene zločine spada i opisani zločin u Novskoj, zbog kojeg je Vojni sud u Zagrebu u ožujku 1992. godine, pokrenuo kazneni postupak protiv Dubravka Leskovara, Damira Raguža, Dejana Milića, Ivana Grgića i Zdravka Plešeca, no kod većine se odustalo od kaznenog progona, a Raguž i Leskovar amnestirani su Zakonom o oprostu iz 1992. godine.
Marica Šeatović je 2004. godine pokrenula tužbu za pogrešnu primjenu oprosta i zahtjev za naknadom štete, ali je na svim sudskim instancama izgubila, uz obrazloženje zastare.
Sutkinja na Općinskom sudu u Novskoj je ubojice svojevremeno opravdala i "pijanstvom, te ogorčenošću zbog pada Vukovara". Petar Mileusnić, majka ubijene Ljubice Solar i mnogi drugi, kao i Marica su, umjesto pravde, morali još platiti sudske troškove:
"Uzimali su mi godinu i pol dana po 500 kuna mjesečno."
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, Zoran Pusić, ne želi komentirati sudske presude, vjeruje da su, kao i posljednja s Ustavnog suda, pravno legitimne:
"Koji su tu paragrafi prekršeni, neka odlučuju pravnici na Ustavnom sudu, ali ovo predstavlja jednu sramotu za sve nas, za zemlju kao takvu, da takvi zločini mogu proći nekažnjeni jer nikakvi paragrafi vas ne mogu ispričati."
Voditeljica Dokumente, Centra za suočavanje s prošlošću, Vesna Teršelič, kaže da su upoznati sa sličnim sudbinama još 80 obitelji, koje traže naknadu štete zbog ubijenog ili nestalog člana. Vjeruje da bi hrvatska Vlada, kao i u slučaju ubijene obitelji Zec, mogla stvari riješiti jednokratnim odlukama, umjesto da ti izmučeni ljudi istjeruju pravo daljnjih desetak godina po međunarodnim sudovima:
"Ministarstvo pravosuđa, u suradnji sa Državnim odvjetništvom, nije imalo snage i političke volje da pokrene postupak u vezi pravomoćnih presuda koje su donesene u odsutnosti optuženika za ratne zločine, što je vrlo veliki poduhvat. Čini mi se vrlo važno da Ministarstvo i ostala pravosudna tijela razmotre sličan poduhvat u vezi pogrešne primjene Zakona o oprostu. Vrlo je važno da i hrvatski Sabor na jesen stavi u raspravu, i da neke svoje preporuke, u vezi obeštećenja civilnih žrtava rata jer je riječ o velikom problemu."
