Zagrepčanka Ana Bakran tri pol godine putuje svijetom. Krenula je autostopom iz Zagreba i trenutno se nalazi u Australiji. Krajnje odredište je romantični otok Bora Bora, udaljen 5.000 km od Australije. Ana je do sada prošla kroz 23 zemlje, što je oko 60.000 km, od čega je 16.000 km morskog puta. Za put od Malezije do Australije trebalo joj je sedam mjeseci. Glavno pravilo ovog putovanja je, objašnjava Ana, ne platiti niti jednu vožnju, odnosno na sva odredišta doći autostopom.
RSE: Prije tri i pol godine, krenuli ste na dug put autostopom - od Zagreba do otoka Bora Bora. Kako ste se odlučili na taj korak?
Bakran: Znam da čudno zvuči, ali to mi je bila dugogodišnja želja koju nisam imala vremena ostvariti zbog posla koji mi je u to vrijeme bio prioritet. Moj internacionalni klijent je 2013. godine bio primoran zatvoriti ured u Zagrebu zbog financijskih poteškoća, i to je, naravno, utjecalo i na moje poslovanje. Umjesto razočaranja, tu sam vidjela šansu da si konačno ostvarim želju i autostopom dođem od Zagreba do Bora Bore.
RSE: Kada ste krenuli iz Zagreba, kojim ste smjerom krenuli i tko Vam je prvi stao?
Bakran: Krenula sam na istok, stao mi je jedan Splićanin i baš je bio ugodno društvo. Rekao mi je da kada konačno stanem na Boru Boru, da mu moram poslati e-mail, da sam stigla živa i zdrava. Evo, do sada na ovom putovanju prošla sam 23 države, uglavnom sam se kretala istočnim putem, što je otprilike nešto više od 60.000 kilometara.
RSE: Da li ste do sada bila izloženi nekoj opasnoj situaciji?
Bakran: Pa bilo je par škakljivih situacija, ali ništa oko čega bi trebalo previše dramiti. Iz svih situacija do sada sam se izvukla uspješno i bez posljedica, samo s iskustvom više.
RSE: Pravilo Vašeg putovanja bilo je ne platiti niti jednu vožnju. Da li Vam je to uspjelo?
Bakran: Još uvijek sam na putu tako da nemam konačan odgovor na to pitanje. Do sada sam imala dvije situacije u kojima me pogranična policija – u Turkmenistanu i Kini – nije htjela pustiti da autostopiram ili hodam između dva checkpointa na granici, nego su me prisilili da platim minibus ako želim ući u državu. S obzirom na to da je to bila njihova a ne moja volja, smatram da nisam prekršila svoje pravilo. Treća situacija se dogodila nedavno, u državici Vanuatu. Vanuatu nije bio dio mog inicijalnog plana, ali sam ga posjetila jer sam morala napraviti 'visa run' iz Australije. Naime, iako imam australsku vizu na 12 mjeseci, svaka tri mjeseca moram van iz Australije jer je takvo pravilo. Australska obitelj kod koje sam se u to vrijeme nalazila, platila mi je put do Vanuatua i povratak natrag, tako da ne prekršim svoje autostopersko pravilo, ali ja sam baš jako željela vidjeti jedan od najaktivnijih vulkana na svijetu, baš kao mjesto na kojem je nastao bungee jumping, tako da sam platila jedan aviončić da bih mogla doći do otoka Pentecost i otoka Tanna. To je bilo prvi put da sam samovoljno platila vožnju. Sad je otvoreno za debatu – da li sam prekršila pravilo, s obzirom na to da Vanuatu nije dio inicijalnog plana, a ja ionako put do Bora Bore nastavljam gdje sam i stala, ovdje, iz Australije.
RSE: Koju ćete državu kroz koju ste putovali najviše pamtiti?
Bakran: Vjerojatno Burmu, jer sam se raznih horor priča naslušala o toj državi, tako da sam još na Tajlandu našla suputnicu, da ne stopiram sama, međutim, ona je u međuvremenu saznala da je trudna i vratila se u Poljsku. Na kraju sam ipak kroz Burmu stopirala sama i bilo je super, bilo je odlično. Sasvim suprotno od svih priča koje su mi ispričane. Iskreno, voljela bih se još jednom vratiti u Burmu i obići je cijelu motorom.
RSE: Ana, što je cilj Vašeg putovanja?
Bakran: Površni cilj putovanja je doći isključivo autostopom od Zagreba do Bora Bore, dok je onaj pravi cilj upoznavanje naše male Zemlje i življenje na način koji me veseli. A divna je ta naša Zemlja i što više putujem, to mi je jasnije koliko malo o njoj znam.
RSE: Gdje se trenutno nalazite i koliko još ima do cilja?
Bakran: Trenutno se nalazim na sjeveroistoku Australije i vjerujem da ću stići do Bora Bore kroz par mjeseci.
RSE: Koliko je trebalo hrabrosti za ovaj poduhvat?
Bakran: To me svi pitaju, kažu: 'Jako si hrabra'. Mislim da to nije hrabrost, mislim da je to samo upornost. Iskreno, nije ni meni uvijek svejedno u svim situacijama i u svakoj državi, međutim, to je moj san koji si želim ispuniti i onda uvijek negdje nađete snagu.
RSE: Da li je bilo situacija kad ste možda bili gladni, niste imali za hranu ili slično?
Bakran: Apsolutno nikada nisam bila u takvoj situaciji jer u svakom kutku Zemlje gdje sam se nalazila uvijek pronađete neku osobu koja vam je spremna pomoći.
RSE. Ramišljate li o povratku u domovinu? Da li će biti teško vratiti se u život kakav ste živjeli prije putovanja?
Bakran: O povratku u Hrvatsku razmišljam samo zbog svoje obitelji jer se nismo vidjeli tri i pol godine. Jako mi nedostaju i baš jedva čekam da ih sve zagrlim i vidim, a da li će se teško biti vratiti u život kakav sam živjela prije... Moj život nakon povratka nikako neće moći izgledati isto kao i prije nego sam otišla. Nije me bilo tri i pol godine, tijekom tog vremena puno toga se promijenilo, pa tako i ja. U svakom slučaju veselim se povratku, kao i svakom novom danu i svim izazovima koji su ispred mene.
Anino putovanje možete pratiti na njenom Facebooku i blogu.
Facebook Forum