Bilo je to ubistvo koje je šokiralo Evropu. Nakon četvrt stoljeća novi bi dokazi mogli pomoći da se otkrije misteriozni ubica švedskog premijera Olofa Palmea, 1986.godine, piše istraživački tim Times-a.
Prema njemačkim izvorima ubica je bio plaćenik jugoslavenskih tajnih službi, a sam atentat dio balkanske zavjere koja se protezala od Beograda do Stockholma.
Nijemci vjeruju da je Vinko Sindičić, bivši član jugoslavenskog specijalnog odreda, već pomogao njemačkom tužitelju koji je osudio ubicu Stjepana Đurekovića u Münchenu, davši mu ključni savjet.
(Stjepan Đureković, pripadnik partizanskog pokreta u II svjetskom ratu, emigrirao je u Zapadnu Njemačku 1982.godine. Zajedno s Ivanom Botićem, objavio je tekst Jugoslavija u krizi, u kojem tvrdi da je visoka stopa inflacije i nezaposlenosti u zemlji rezultat iskorištavanja hrvatskih dobara. Vlasti su tvrdile da je, kao jedan od zaposlenih u INA, otuđio tanker nafte i preprodao ga na svjetskom tržištu. Kako bilo da bilo, Đurekovića su ubili pripadnici UDBA-e 1983.godine.)
Vinko Sindičić je 1988.godine osuđen na 15 godina zatvora pred Visokim sudom Škotskoj zbog pokušaja ubistva najutjecajnijih hrvatskih nacionalističkih lidera koji su imali sjedište u Edinburghu.
Prema magazinu Focus, koji tradicionalno ima dobre kontakte s njemačkim sigurnosnim službama, Sindičić tvrdi da su srpske tajne službe ubile Olofa Palmea želeći to djelo podmetnuti hrvatskim desničarima kako bi ih diskreditirali u očima svijeta.
Ako se hrvatske "ekstremiste" uspije prikazati kao ubice Palmea, zapadne vlade će biti prisiljene prestati ih štiti i zbrinjavati, objasnio je plan Sindičić.
(Sredinom osamdesetih, iako je Josip Broz već bio mrtav, postojala je jedinstvena jugoslavenska tajna služba. Svi poslovi agenata u inostranstvu bili su rukovođeni na saveznom, a ne na republičkim nivoima. Poznato je takođe da je Slobodanu Miloševiću tek početkom devedesetih uspjelo “razbiti” tajne službe na nivou Jugoslavije i ojačati onu srbijansku).
Istraživački tim Times-a dalje navodi kako je Josip Broz Tito, naredio svojoj tajnoj policiji da eliminira jugoslavenske disidente širom svijeta, što god to koštalo. Tvrdi se da je, i nakon Brozove smrti, nastavljena ista direktiva.
Sindičić tvrdi da je jugoslavenski agent Ivo D. pratio Palmea i njegovu suprugu Lisbet kad su izašli iz kina te kobne noći, 28.februara 1986.godine.
Deseci teorija zavjera
Premijerski par je dao tjelohraniteljima slobodno veče. Dok su šetali ulicom Sveavägen u centru grada, s ledja im je prišao čovjek, i pucao u njih iz Smith & Wesson pištolja. Palme je hitno prevezen u bolnicu i nakon kratkog vremena podlegao ranama. Njegova supruga je preživjela.
Sindičić je njemačkim vlastima kazao kako Ivo D. ima 65 godina i živi u Zagrebu kao penzioner, ali da je u vrijeme zločina bio stanovnik Hamburga. Pištolj je navodno prokrijumčaren u Švedsku brodom iz SAD-a.
Detaljan dosije, koji je složila njemačka tajna služba, oslanjajući se na informacije dobijene od Londona i Edinburgha, poslan je 1986.godine posebnoj Palme komisiji u Stockholmu. Niko međutim iz švedske policije nije odgovorio na poslanu poruku, a Ivo D. se u međuvremenu već vratio u Zagreb, tvrdi Sindičić.
Za atentat, koji je iznjedrio na desetke teorija zavjere, na početku je bio okrivljen švedski ekstremista, ali je sumnja brzo otklonjena. Taj je čovjek kasnije emigrirao u SAD-u i sam bio ubijen. Osumnjičeni su bili i kurdski izgnanici, ali ništa konkretno nije pronađeno.
Olof Palme bio je i žestoki protivnik aparthejda u Južnoafričkoj republici, pa je jedna od teorija bila i da su ga ubili, ne bi li Švedska prestala novčano pomagati Afrički nacionalni kongres. Premijerovu smrt navodno su željeli i članovi kartela industrije oružja. Vrlo kratko vrijeme bila je sumnjiva i Baader Meinhof-grupa koja je čak bila i preuzela odgovornost. Ali ju je povukla. Duševno bolesni, sitni švedski kriminalac osuđen je za ubistvo, ali je žalbeni sud ukinuo presudu zbog nedostatka dokaza.
Svi su tragovi švedske detektive odveli u slijepu ulicu, ali, tvrdi Times, jugoslavenska veza se čini najuvjerljivijom teorijom o ubistvu Olafa Palmea. Temelji se na dvije pretpostavke.
Prva da je Miro Barešić, hrvatski ekstremist koji je 1971. ubio jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića pobjegao u SAD, a na Palmeov zahtjev izručen Švedskoj. Javno je, tokom izdržavanja kazne, obećao da će ubiti premijera. Druga se temelji na tome da je Barešić održavao kontakte s Nikolom Štedulom, hrvatskim ekstremistom koji je živio u škotskom gradiću Kirkcaldy. Razgovor izmedju njih dvojice o tome da Palmea treba ubiti tajno je snimljen, navodi Times.
Prema njemačkim izvorima ubica je bio plaćenik jugoslavenskih tajnih službi, a sam atentat dio balkanske zavjere koja se protezala od Beograda do Stockholma.
Nijemci vjeruju da je Vinko Sindičić, bivši član jugoslavenskog specijalnog odreda, već pomogao njemačkom tužitelju koji je osudio ubicu Stjepana Đurekovića u Münchenu, davši mu ključni savjet.
(Stjepan Đureković, pripadnik partizanskog pokreta u II svjetskom ratu, emigrirao je u Zapadnu Njemačku 1982.godine. Zajedno s Ivanom Botićem, objavio je tekst Jugoslavija u krizi, u kojem tvrdi da je visoka stopa inflacije i nezaposlenosti u zemlji rezultat iskorištavanja hrvatskih dobara. Vlasti su tvrdile da je, kao jedan od zaposlenih u INA, otuđio tanker nafte i preprodao ga na svjetskom tržištu. Kako bilo da bilo, Đurekovića su ubili pripadnici UDBA-e 1983.godine.)
Prema magazinu Focus, koji tradicionalno ima dobre kontakte s njemačkim sigurnosnim službama, Sindičić tvrdi da su srpske tajne službe ubile Olofa Palmea želeći to djelo podmetnuti hrvatskim desničarima kako bi ih diskreditirali u očima svijeta.
Vinko Sindičić je 1988.godine osuđen na 15 godina zatvora pred Visokim sudom Škotskoj zbog pokušaja ubistva najutjecajnijih hrvatskih nacionalističkih lidera koji su imali sjedište u Edinburghu.
Prema magazinu Focus, koji tradicionalno ima dobre kontakte s njemačkim sigurnosnim službama, Sindičić tvrdi da su srpske tajne službe ubile Olofa Palmea želeći to djelo podmetnuti hrvatskim desničarima kako bi ih diskreditirali u očima svijeta.
Ako se hrvatske "ekstremiste" uspije prikazati kao ubice Palmea, zapadne vlade će biti prisiljene prestati ih štiti i zbrinjavati, objasnio je plan Sindičić.
(Sredinom osamdesetih, iako je Josip Broz već bio mrtav, postojala je jedinstvena jugoslavenska tajna služba. Svi poslovi agenata u inostranstvu bili su rukovođeni na saveznom, a ne na republičkim nivoima. Poznato je takođe da je Slobodanu Miloševiću tek početkom devedesetih uspjelo “razbiti” tajne službe na nivou Jugoslavije i ojačati onu srbijansku).
Istraživački tim Times-a dalje navodi kako je Josip Broz Tito, naredio svojoj tajnoj policiji da eliminira jugoslavenske disidente širom svijeta, što god to koštalo. Tvrdi se da je, i nakon Brozove smrti, nastavljena ista direktiva.
Sindičić tvrdi da je jugoslavenski agent Ivo D. pratio Palmea i njegovu suprugu Lisbet kad su izašli iz kina te kobne noći, 28.februara 1986.godine.
Deseci teorija zavjera
Premijerski par je dao tjelohraniteljima slobodno veče. Dok su šetali ulicom Sveavägen u centru grada, s ledja im je prišao čovjek, i pucao u njih iz Smith & Wesson pištolja. Palme je hitno prevezen u bolnicu i nakon kratkog vremena podlegao ranama. Njegova supruga je preživjela.
Sindičić je njemačkim vlastima kazao kako Ivo D. ima 65 godina i živi u Zagrebu kao penzioner, ali da je u vrijeme zločina bio stanovnik Hamburga. Pištolj je navodno prokrijumčaren u Švedsku brodom iz SAD-a.
Detaljan dosije, koji je složila njemačka tajna služba, oslanjajući se na informacije dobijene od Londona i Edinburgha, poslan je 1986.godine posebnoj Palme komisiji u Stockholmu. Niko međutim iz švedske policije nije odgovorio na poslanu poruku, a Ivo D. se u međuvremenu već vratio u Zagreb, tvrdi Sindičić.
Za atentat, koji je iznjedrio na desetke teorija zavjere, na početku je bio okrivljen švedski ekstremista, ali je sumnja brzo otklonjena. Taj je čovjek kasnije emigrirao u SAD-u i sam bio ubijen. Osumnjičeni su bili i kurdski izgnanici, ali ništa konkretno nije pronađeno.
Svi su tragovi švedske detektive odveli u slijepu ulicu, ali, tvrdi Times, jugoslavenska veza se čini najuvjerljivijom teorijom o ubistvu Olafa Palmea.
Olof Palme bio je i žestoki protivnik aparthejda u Južnoafričkoj republici, pa je jedna od teorija bila i da su ga ubili, ne bi li Švedska prestala novčano pomagati Afrički nacionalni kongres. Premijerovu smrt navodno su željeli i članovi kartela industrije oružja. Vrlo kratko vrijeme bila je sumnjiva i Baader Meinhof-grupa koja je čak bila i preuzela odgovornost. Ali ju je povukla. Duševno bolesni, sitni švedski kriminalac osuđen je za ubistvo, ali je žalbeni sud ukinuo presudu zbog nedostatka dokaza.
Svi su tragovi švedske detektive odveli u slijepu ulicu, ali, tvrdi Times, jugoslavenska veza se čini najuvjerljivijom teorijom o ubistvu Olafa Palmea. Temelji se na dvije pretpostavke.
Prva da je Miro Barešić, hrvatski ekstremist koji je 1971. ubio jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića pobjegao u SAD, a na Palmeov zahtjev izručen Švedskoj. Javno je, tokom izdržavanja kazne, obećao da će ubiti premijera. Druga se temelji na tome da je Barešić održavao kontakte s Nikolom Štedulom, hrvatskim ekstremistom koji je živio u škotskom gradiću Kirkcaldy. Razgovor izmedju njih dvojice o tome da Palmea treba ubiti tajno je snimljen, navodi Times.
