Novi zakon korak unazad u slobodi pristupa informacijama

Važeći Zakon o slobodnom pristupu informacijama, uskoro će biti zamijenjen novim koji će sa široko postavljenim "ograničenjima" državnim organima omogućiti da uskrate tražene informacije, što u krajnjem, omogućava korupciju.

"Pokazalo se da je u primjeni Zakona o slobodnom pristupu informacijama najveći problem otežan pristup onim informacijama koje bi mogle ukazati na korupciju", rekao je za naš radio direktor Monitoring programa NVO MANS, Vuk Maraš, koji precizira da su gradjanima, civilnom sektoru i medijima dokumenti i podaci koji bi mogli ukazati na nezakonito ponašanje nekog člana Vlade ili drugog državnog funkcionera nedostupni.

"Te oblasti su posebno problematične i na njih je potrebno staviti najveći fokus za naredni period kada se bude diskutovalo o unapređenju implementacije samog zakona i o tome kako da se postojeća praksa stavi u okvire novog zakona jer je vrlo izvjesno da će biti usvojen iako, po našem mišljenju, on predstavlja korak unazad", navodi Maraš.

Sadašnji, ujedno i prvi Zakon o slobodnom pristupu informacijama u Crnoj Gori, usvojen je krajem 2005. godine i smatra se istorijskim jer je javnosti prvi put omogućeno da stekne uvid u funkcionisanje državnih organa i trošenje novca iz državne kase.

Međutim, glavni problemi su proisticali iz njegove primjene. Dešavalo se da neki državni organ uskrati, najčešće od strane nevladinog sektora, traženu informaciju nakon čega bi uslijedila tužba upravnom sudu, pred kojim su tuženi organi u mnoštvu slučajeva gubili spor.

Problem je što bi, u nedostatku sankcije, administracija odgovorila ćutanjem pa bi se sve završilo bez informacije, ali i bez kazne za onoga koji je protivzakonito uskratio traženi podatak.

Nastaviti pritisak na vlasti

Vlast sada priprema novi zakon o slobodnom pristupu informacijama koji, po ocjenama dijela opozicije i nevladinog sektora predstavlja korak unazad, a profesorka podgoričkog Građevinskog fakulteta Jelisava Kalezić, na primjeru urbanizma i prostornog planiranja, kaže da je za eliminisanje korupcije iz ove oblasti potrebna puna informisanost građana, zakoni koji su primjenjivi ali se i primjenjuju, kao i jasna odgovornost društveno-verifikovanih za konkretnu oblast.

"Zna se ko su bili ministri za uređenje prostora, izgradnju, zaštitu životne sredine... imena su se mijenjala. Ja ne prozivam nikoga. Zna se ko su bili ili ko su sada sekretari opštinskih sekretarijata za urbanizam. Zna se ko su direktori, šefovi agencija za uređenje grada. Ako se nešto evidentira kao patologija. Ako se dokaže da je negdje bilo korupcije ili nesavesnog poslovanja, zbog čega u resornom zakonu, a ne u krivičnom, ne stoji izričito da to podliježe moralnoj, materijalnoj i krivičnoj odgovornosti", navodi profesorka Kalezić.

Biljana Gligorić iz NVO Expeditio iz Kotora koja je orijentisana na održivi razvoj i zaštitu životne sredine izražava nezadovoljstvo stanjem u oblasti pristupa informacijama koje su u posjedu državne administracije pa je, s obzirom da je učestvovala na nedavno održanoj globalnoj konferenciji o održivom razvoju u Rio de Janeiru, zaključila da se i na globalnom planu bije ista bitka za slobodan pristup informacijama.

Razočarana efektima konferencije, Gligorić je, tokom okruglog stola koji je organizovao MANS, istakla da se vršenje pritiska za transparentnost mora nastaviti:

"Zašto je uopšte slobodan pristup informacijama bitan za održivi razvoj? Važno je da ljudi o održivom razvoju počnu da razmišljaju, ne kao nekoj posebnoj disciplini, nekom posebnom izboru na koji se neka država odluči da krene, već kao o jedinom putu. Šta će nam razvoj ako nije održiv."

Komentarišući Prijedlog zakona o slobodnom pristupu informacijama, sa aspekta opravdanosti predvidjenih ograničenja za pristup informacijama, beogradski ekspert u oblasti slobodnog pristupa informacijama Rodoljub Šabić, za dnevnik Vijesti kaže da je u tekstu navedeno da se "može ograničiti pristup", ali da bi to trebalo da bude rijedak izuzetak jer je to dopustivo samo radi zaštite višeg interesa.

Vuk Maraš iz NVO MANS kaže da se u Crnoj Gori pokazalo da čak i najbolje zakonske norme postaju potpuno unakažene u primjeni upravo od strane državnih organa koji žele da nadju rupu u zakonu, a ne da ga primjenjuju kako bi trebalo.

"O tome će odlučivati agencija u kojoj će biti politički izabrani predstavnici koji su članovi političkih partija pa mi isključivo možemo da očekujemo da će se implementacijom tog zakona samo ići unazad. To je najveći problem trenutno i zbog toga ta ograničenja moraju biti kristalno jasna. Mora se tačno znati kada se ona moraju primjeniti, a kada ne kako se ne bi nekome ostavila mogućnost da odlučuje i vaga da li može da zaobidje neku zakonsku normu i da li nešto može iskoristiti da bi sakrio podatke da je, recimo, neki ministar nezakonito prisvojio neka materijalna sredstva", zaključuje Maraš.