Gotovo tjedan dana nakon tragedije u Norveškoj mnoga pitanja ostaju otvorena, od toga kako se to moglo dogoditi, zašto otok Utoya nije bio bolje osiguran, kako je policija u kritičnim trenucima postupala, te da li je Anders Breivik uistinu djelovao sam, ili je suradjivao s pojedinim i kojim, ekstremno desničarskim grupama u Evropi, te kolika bi kazna trebala biti za ubojstvo 76 ljudi.
Norveški premijer Jens Stoltenberg obećao je punu istragu o tome kako je policija funkcionirala u presudnim trenucima. I na to pitanje će se znati odgovor i u to ne treba sumnjati.
Ipak, norveška javnost i dalje je u šoku zbog tragedije koja ju je zadesila prošli petak. Mnogi ističu da je maksimalna kazna za terorističko djelo od 21 godinu nepravedna, drugi naglašavaju da ukoliko bude optužen za zločin protiv čovječnosti kazna bi mogla biti 30 godina i na slobodu bi Breivik izašoa kao 62 - odišnjak.
Javnost drži da bi Breivik iza rešetaka trebao ostati do kraja života. Stručnjaci, međutim, naglašavaju da će, usprskos zločinu koji je počinio, u zatvoru imati priliku i na rehabilitaciju, što je jedan od najznačajnih dostignuća norveškog pravnog sustava.
Zatvorenicima se omogućuje obrazovanje, a nakon izlaska iz zatvora, sustav pomaže osudjeniku da nadje stan, zaposli se i nastavi živjeti kao da zločin nije počinio.
Masovni ubojice, kakav je Breivik, traže nakon zločina dodatnu pažnju. Norveški suci mu nisu omogućili da još jednom ponavlja svoje sulude ideje, i tako su mu zatvorili prostor za novo iživljavanje.
Politički kolumnist u Dagbladetu Mikal Herm naglašava da se građani slažu s tim da mu se ne dopusti da radi ono što želi.
Mnogi još ne mogu vjerovati u što se pretvorio čovjek koji je je odrastao u dobro situiranoj obitelji i koji je imao normalno djetinstvo, a školski drugovi kažu da se ni po čemu nije isticao.
Ultra desnica slavi zločinca
Nakon škole bio je jedno vrijeme u vojsci, a onda je mijenjao poslove. Ipak, misterija je kako je živio do trenutka kada je počinio zločin.
Zanimljivo je da je 2007., na njegov bankovni račun stiglo oko 80 tisuća eura, što mu je omogućilo lagodan život.
Sin je karijernog diplomate i bolničarke koja je radila u norveškim amabasadama u svijetu, no roditelji su se razveli kada mu je bilo godinu dana. Oboje su pristaše Laburističke stanke.
Svjetski mediji i dalje prenose svjedočantva onih koji su preživjeli napad na otoku Otoya. Među njima je bio i 16 godišnji Čečen, Mousar, koji osam godina živi u Oslu.
Štala na jednoj farmi koju je iznajmio Anders Behring Breivik u jednom malom selu u regionu Rena, 23. jul 2011.
Na otok je otišao s petoricom prijatelja. Evo što su zabilježili kolege iz svjernokavkaske redakcije Radija Slobodna Evropa.
"Za vrijeme ručka razgovarali smo o onome što se dogodilo u Oslu. Otišao sam nazvati roditelje da vidim kako su. Kada sam se vratio čuo sam policajca koji nas je pozivao da se okupimo jer ima vijesti iz Osla. Svi su mu se približili. Onda je iz torbe koji je sklonio u žbunje izvadion Wincesterku i počeo pucati. Pucao je više od pola sata. Bacio sam na njega kamen, pogodio ga, ali očito ga nisam povrijdio. Mi smo preživjeli, no ubio je ljude koje smo poznavali", seća se stravičnih scena Mousar.
Breivik je, barem po onome što se moglo iščitati na najgovom manifestu imao kontakte s ultradesničarskim organizacijama u Evropi.
Kao svoje duhovene saveznike naveo je njemačku ekstremno desnu Nacionalno demokratsku stranku, nizozemsku Slobodarsku stranku. Pojedinci iz francuskog Nacionalnog fronta, Breivika su nazvali ikonom i braniteljem Zapada. Policije širom Evrope istražuju njegove kontakte.
Norveški premijer Jens Stoltenberg obećao je punu istragu o tome kako je policija funkcionirala u presudnim trenucima. I na to pitanje će se znati odgovor i u to ne treba sumnjati.
Ipak, norveška javnost i dalje je u šoku zbog tragedije koja ju je zadesila prošli petak. Mnogi ističu da je maksimalna kazna za terorističko djelo od 21 godinu nepravedna, drugi naglašavaju da ukoliko bude optužen za zločin protiv čovječnosti kazna bi mogla biti 30 godina i na slobodu bi Breivik izašoa kao 62 - odišnjak.
Javnost drži da bi Breivik iza rešetaka trebao ostati do kraja života. Stručnjaci, međutim, naglašavaju da će, usprskos zločinu koji je počinio, u zatvoru imati priliku i na rehabilitaciju, što je jedan od najznačajnih dostignuća norveškog pravnog sustava.
Zatvorenicima se omogućuje obrazovanje, a nakon izlaska iz zatvora, sustav pomaže osudjeniku da nadje stan, zaposli se i nastavi živjeti kao da zločin nije počinio.
Masovni ubojice, kakav je Breivik, traže nakon zločina dodatnu pažnju. Norveški suci mu nisu omogućili da još jednom ponavlja svoje sulude ideje, i tako su mu zatvorili prostor za novo iživljavanje.
Politički kolumnist u Dagbladetu Mikal Herm naglašava da se građani slažu s tim da mu se ne dopusti da radi ono što želi.
Mnogi još ne mogu vjerovati u što se pretvorio čovjek koji je je odrastao u dobro situiranoj obitelji i koji je imao normalno djetinstvo, a školski drugovi kažu da se ni po čemu nije isticao.
Ultra desnica slavi zločinca
Nakon škole bio je jedno vrijeme u vojsci, a onda je mijenjao poslove. Ipak, misterija je kako je živio do trenutka kada je počinio zločin.
Zanimljivo je da je 2007., na njegov bankovni račun stiglo oko 80 tisuća eura, što mu je omogućilo lagodan život.
Sin je karijernog diplomate i bolničarke koja je radila u norveškim amabasadama u svijetu, no roditelji su se razveli kada mu je bilo godinu dana. Oboje su pristaše Laburističke stanke.
Svjetski mediji i dalje prenose svjedočantva onih koji su preživjeli napad na otoku Otoya. Među njima je bio i 16 godišnji Čečen, Mousar, koji osam godina živi u Oslu.
"Za vrijeme ručka razgovarali smo o onome što se dogodilo u Oslu. Otišao sam nazvati roditelje da vidim kako su. Kada sam se vratio čuo sam policajca koji nas je pozivao da se okupimo jer ima vijesti iz Osla. Svi su mu se približili. Onda je iz torbe koji je sklonio u žbunje izvadion Wincesterku i počeo pucati. Pucao je više od pola sata. Bacio sam na njega kamen, pogodio ga, ali očito ga nisam povrijdio. Mi smo preživjeli, no ubio je ljude koje smo poznavali", seća se stravičnih scena Mousar.
Breivik je, barem po onome što se moglo iščitati na najgovom manifestu imao kontakte s ultradesničarskim organizacijama u Evropi.
Kao svoje duhovene saveznike naveo je njemačku ekstremno desnu Nacionalno demokratsku stranku, nizozemsku Slobodarsku stranku. Pojedinci iz francuskog Nacionalnog fronta, Breivika su nazvali ikonom i braniteljem Zapada. Policije širom Evrope istražuju njegove kontakte.
