Mlijeko koje smo godinama pili i kupovali vjerujući da je kvalitetno, zapravo je bilo puno aflatoksina, kancerogenih materija koje predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje. A aflatoksini ne dolaze samo iz mlijeka, već iz svega što nas okružuje. Uz ovaj, još je niz toksina koje unosimo u organizam.
„Danas za hranu koju jedemo koristi se veliki broj hemijskih sastojaka kojima se ona tretira. Po naš organizam postoji niz opasnosti jer ovi ostaci djeluju na različite sisteme, prije svega na probavni, na krvožilni sistem, na nervni, na bubrege, na jetru. Neki djeluju na hormonalni sistem“, kaže Midhat Jašić, profesor nutricionizma na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Igor Stojak, jedan od vodećih poljoprivrednih proizvođača u Tuzlanskom kantonu tvrdi da on na svojoj farmi svakodnevno vrši kontrolu hrane koju proizvodi, ali da nema utjecaj na kontrolu žitarica koje dolaze iz drugih zemalja
„Nažalost, zbog male proizvodnje žitarica kod nas, mi smo neminovno uslovljeni na uvoz i samim tim ne možemo to lako kontrolisati. Sve se pojavljuje zbog nenormalno velikog prskanja herbicidima i pesticidima na njivama za proizvodnju žitarica", kaže Stojak.
Prašina koja se u zemljama regije digla oko prisustva aflatoksina u mlijeku je prenapuhana, tvrde stručnjaci. Upozoravaju da on nema toliko snažan utjecaj na čovjekov organizam kao drugi toksini koji su prisutni u hrani.
Zanimljiv je podatak da je kod nas dozvoljena količina aflatoksina u mlijeku do 0,05 mikrograma po kilogramu, dok je u Americi i Rusiji deset puta više. Podatak o kojem se veoma malo govori jeste da proizvođači u Bosni i Hercegovini uopće nisu imali obvezu kontrole hrane na aflatoksine.
„Mislim da do sad nije bilo referentne laboratorije u Bosni i Hercegovini koja je mogla dokazati prisustvo aflatoksina, a po meni, postoji mnogo opasnijih stvari koje nisu pod nadzorom. Ipak, proizvodi animalnog porijekla su koliko-toliko pod stalnom kontrolom i nadzorom, a ovi ostali proizvodi koje ne smatramo hranom, nisu ni pod kakvim nadzorom. Znači, postoji dosta opasnih materija. Pitam se šta je to sljedeće koje će biti opasno. Kako nauka i tehnologija napreduje, bojim se da će za par mjeseci nešto za što mi nismo smatrali da je opasno, postati opasno“, navodi doktor veterine Saša Cirger.
„U ovom vremenu, da se zadovolje prvo količine hrane, sve manje se gleda da li ti sastojci imaju neku prehrambenu, nutritivnu vrijednost, a sve se manje zna o ovim toksikološki štetnim efektima hrane koju mogu imati na zdravlje“, kaže profesor s Univerziteta u Tuzli, Midhat Jašić.
I građani su svjesni činjenice da je ono što kupuju i konzumiraju često nezdravo i puno aditiva:
Nutricionistica s Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli Marizela Šabanović tvrdi da su građani, posebice u zemljama tranzicije, izloženi stalnim opasnostima koje vrebaju iz hrane.
„Vi sada imate situaciju da je bukvalno nemoguće utvrditi odakle je porijeklo neke prehrambene namirnice i ako pročitate deklaraciju, vidjećete, pogotovo na Balkanu, da hrana kruži u ovih par država. Kao posljedica svega toga razvile su se i nove nauke koje se bave proučavanjem uticaja hrane na ljude, jedna od njih je i nutricionizam. Bosna i Hercegovina mora stvarno posvetiti malo više pažnje ovoj oblasti. Na neki način, to je jedna od najbitnijih grana proizvodnje kojom Bosna i Hercegovina raspolaže.“
Jedina je istina da je hrana koju jedemo moćnim korporacijama unosan biznis.
„Danas za hranu koju jedemo koristi se veliki broj hemijskih sastojaka kojima se ona tretira. Po naš organizam postoji niz opasnosti jer ovi ostaci djeluju na različite sisteme, prije svega na probavni, na krvožilni sistem, na nervni, na bubrege, na jetru. Neki djeluju na hormonalni sistem“, kaže Midhat Jašić, profesor nutricionizma na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Igor Stojak, jedan od vodećih poljoprivrednih proizvođača u Tuzlanskom kantonu tvrdi da on na svojoj farmi svakodnevno vrši kontrolu hrane koju proizvodi, ali da nema utjecaj na kontrolu žitarica koje dolaze iz drugih zemalja
„Nažalost, zbog male proizvodnje žitarica kod nas, mi smo neminovno uslovljeni na uvoz i samim tim ne možemo to lako kontrolisati. Sve se pojavljuje zbog nenormalno velikog prskanja herbicidima i pesticidima na njivama za proizvodnju žitarica", kaže Stojak.
Prašina koja se u zemljama regije digla oko prisustva aflatoksina u mlijeku je prenapuhana, tvrde stručnjaci. Upozoravaju da on nema toliko snažan utjecaj na čovjekov organizam kao drugi toksini koji su prisutni u hrani.
Zanimljiv je podatak da je kod nas dozvoljena količina aflatoksina u mlijeku do 0,05 mikrograma po kilogramu, dok je u Americi i Rusiji deset puta više. Podatak o kojem se veoma malo govori jeste da proizvođači u Bosni i Hercegovini uopće nisu imali obvezu kontrole hrane na aflatoksine.
„Mislim da do sad nije bilo referentne laboratorije u Bosni i Hercegovini koja je mogla dokazati prisustvo aflatoksina, a po meni, postoji mnogo opasnijih stvari koje nisu pod nadzorom. Ipak, proizvodi animalnog porijekla su koliko-toliko pod stalnom kontrolom i nadzorom, a ovi ostali proizvodi koje ne smatramo hranom, nisu ni pod kakvim nadzorom. Znači, postoji dosta opasnih materija. Pitam se šta je to sljedeće koje će biti opasno. Kako nauka i tehnologija napreduje, bojim se da će za par mjeseci nešto za što mi nismo smatrali da je opasno, postati opasno“, navodi doktor veterine Saša Cirger.
„U ovom vremenu, da se zadovolje prvo količine hrane, sve manje se gleda da li ti sastojci imaju neku prehrambenu, nutritivnu vrijednost, a sve se manje zna o ovim toksikološki štetnim efektima hrane koju mogu imati na zdravlje“, kaže profesor s Univerziteta u Tuzli, Midhat Jašić.
I građani su svjesni činjenice da je ono što kupuju i konzumiraju često nezdravo i puno aditiva:
Nutricionistica s Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli Marizela Šabanović tvrdi da su građani, posebice u zemljama tranzicije, izloženi stalnim opasnostima koje vrebaju iz hrane.
„Vi sada imate situaciju da je bukvalno nemoguće utvrditi odakle je porijeklo neke prehrambene namirnice i ako pročitate deklaraciju, vidjećete, pogotovo na Balkanu, da hrana kruži u ovih par država. Kao posljedica svega toga razvile su se i nove nauke koje se bave proučavanjem uticaja hrane na ljude, jedna od njih je i nutricionizam. Bosna i Hercegovina mora stvarno posvetiti malo više pažnje ovoj oblasti. Na neki način, to je jedna od najbitnijih grana proizvodnje kojom Bosna i Hercegovina raspolaže.“
Jedina je istina da je hrana koju jedemo moćnim korporacijama unosan biznis.