Nekažnjeni zločini nad srpskim civilima i zarobljenim pripadnicima srpske paravojske za vrijeme i nakon akcije „Oluja“ su velik teret prošlosti za hrvatsko društvo koji može razriješiti samo - pravosuđe, poručile su nevladine udruge za ljudska prava koje monitoriraju suđenja za ratne zločine na hrvatskim sudovima.
Hrvatske nevladine udruge za ljudska prava koje monitoriraju suđenja za ratne zločine na hrvatskim sudovima pozdravljaju što je donesena prva – za sada nepravomoćna – presuda za ratne zločine nakon akcije „Oluja“ ali upozoravaju da i ostali zločini nad srpskim civilima i zarobljenim pripadnicima srpske paravojske za vrijeme i nakon „Oluje“ trebaju biti kažnjeni.
„Mislim da je to veliki teret naslijeđa prošlosti za hrvatsko društvo u cjelini, da je to teret koji može uianjiti samo pravosuđe i da taj težak zadatak ostaje na pravosuđu Republike Hrvatske, ali i Republike Srbije. I u Srbiji se mogu procesuirati zločini ako bi slučajno tamo postojala mogućnost, ali primarna je zadaća na pravosuđu Republike Hrvatske“, kaže voditeljica zagrebačkog Centra za suočavanje s prošlošću „Documenta“ Vesna Teršelič.
Svega jedna presuda za zločine za vrijeme i nakon akcije „Oluja“ utječe i na ocjenu same akcije.
„Za mene osobno je zapravo frustrirajuća činjenica da i ove godine još jednom moramo konstatirati zaista poraznu činjenicu da još uvijek nema niti jedne pravomoćne presude za zločine počinjene tijekom i za vrijeme vojno-redarstvene akcije „Oluja“. Zbog toga zapravo s punim pravom možemo reći da je za nas „Oluja“ ne samo pobjeda, već i niz ratnih zločina počinjenih nad nevinim civilima“, kaže Eugen Jakovčić iz „Documente".
„Danas imamo situaciju da se aktivni predmeti – dakle oni predmeti u kojima se glavne rasprave održavaju - vode uglavnom protiv pripadnika hrvatskih postrojbi. Pripadnici srpskih postrojbi uglavnom su nedostupni“, kaže Mladen Stojanović iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava o suđenjima za ratne zločine na hrvatskim sudovima.
Nevladine udruge za ljudska prava negativno ocjenjuju nedavnu izmjenu Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, takozvani „lex Perković“, kojom je omogućeno da Hrvatska ne izručuje osobe za kojima je raspisan europski uhidbeni nalog prije 2002.
Na taj način je od izručenja Njemačkoj zaštićen bivši visoki funkcioner jugoslavenske UDB-e, a potom blizak Tuđmanov i Mesićev suradnik Josip Perković, kojeg Nijemci traže zbog naređivanja i organiziranja egzekucije jednog hrvatskog emigranta u Njemačkoj sredinom osamdesetih godina.
„Mi načelno smatramo da počinitelje svih kaznenih djela treba privesti pravdi, ne smatramo opravdanim uvođenje bilo kakvog vremenskog ograničenja u primjeni europskog uhidbenog naloga i smatramo da se to treba izmijeniti“, kaže Vesna Teršelič.
Nevladine udruge prosvjeduju i zbog nedavne novele Kaznenog zakona po kojoj je – među ostalim – moguće blaže suditi za silovanje kao ratni zločin, odnosno najniža moguća kazna smanjena je sa 5 na 3 godine.
Ponovljeno je nezadovoljstvo položajem civilnih žrtava rata u Hrvatskoj za poboljšanje čijeg položaja Documenta provodi i posebnu kampanju. Od jeseni će Documenta provoditi i istraživanje informativnog programa Hrvatske televizije kao javnog servisa, kako bi se ustanovilo kako se izvještavalo o presudama Haškog tribunala u slučajevima „Prlić i drugi“ i „Stanišić i drugi“ i o reakcijama na njih.
Hrvatske nevladine udruge za ljudska prava koje monitoriraju suđenja za ratne zločine na hrvatskim sudovima pozdravljaju što je donesena prva – za sada nepravomoćna – presuda za ratne zločine nakon akcije „Oluja“ ali upozoravaju da i ostali zločini nad srpskim civilima i zarobljenim pripadnicima srpske paravojske za vrijeme i nakon „Oluje“ trebaju biti kažnjeni.
„Mislim da je to veliki teret naslijeđa prošlosti za hrvatsko društvo u cjelini, da je to teret koji može uianjiti samo pravosuđe i da taj težak zadatak ostaje na pravosuđu Republike Hrvatske, ali i Republike Srbije. I u Srbiji se mogu procesuirati zločini ako bi slučajno tamo postojala mogućnost, ali primarna je zadaća na pravosuđu Republike Hrvatske“, kaže voditeljica zagrebačkog Centra za suočavanje s prošlošću „Documenta“ Vesna Teršelič.
Svega jedna presuda za zločine za vrijeme i nakon akcije „Oluja“ utječe i na ocjenu same akcije.
„Za mene osobno je zapravo frustrirajuća činjenica da i ove godine još jednom moramo konstatirati zaista poraznu činjenicu da još uvijek nema niti jedne pravomoćne presude za zločine počinjene tijekom i za vrijeme vojno-redarstvene akcije „Oluja“. Zbog toga zapravo s punim pravom možemo reći da je za nas „Oluja“ ne samo pobjeda, već i niz ratnih zločina počinjenih nad nevinim civilima“, kaže Eugen Jakovčić iz „Documente".
„Danas imamo situaciju da se aktivni predmeti – dakle oni predmeti u kojima se glavne rasprave održavaju - vode uglavnom protiv pripadnika hrvatskih postrojbi. Pripadnici srpskih postrojbi uglavnom su nedostupni“, kaže Mladen Stojanović iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava o suđenjima za ratne zločine na hrvatskim sudovima.
Nevladine udruge za ljudska prava negativno ocjenjuju nedavnu izmjenu Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, takozvani „lex Perković“, kojom je omogućeno da Hrvatska ne izručuje osobe za kojima je raspisan europski uhidbeni nalog prije 2002.
Na taj način je od izručenja Njemačkoj zaštićen bivši visoki funkcioner jugoslavenske UDB-e, a potom blizak Tuđmanov i Mesićev suradnik Josip Perković, kojeg Nijemci traže zbog naređivanja i organiziranja egzekucije jednog hrvatskog emigranta u Njemačkoj sredinom osamdesetih godina.
„Mi načelno smatramo da počinitelje svih kaznenih djela treba privesti pravdi, ne smatramo opravdanim uvođenje bilo kakvog vremenskog ograničenja u primjeni europskog uhidbenog naloga i smatramo da se to treba izmijeniti“, kaže Vesna Teršelič.
Nevladine udruge prosvjeduju i zbog nedavne novele Kaznenog zakona po kojoj je – među ostalim – moguće blaže suditi za silovanje kao ratni zločin, odnosno najniža moguća kazna smanjena je sa 5 na 3 godine.
Ponovljeno je nezadovoljstvo položajem civilnih žrtava rata u Hrvatskoj za poboljšanje čijeg položaja Documenta provodi i posebnu kampanju. Od jeseni će Documenta provoditi i istraživanje informativnog programa Hrvatske televizije kao javnog servisa, kako bi se ustanovilo kako se izvještavalo o presudama Haškog tribunala u slučajevima „Prlić i drugi“ i „Stanišić i drugi“ i o reakcijama na njih.
