Oko 11 sati uveče, 24. srpnja kolega Teofil Pančić, urednik tjednika "Vreme" i kolumnista našeg radija je ušao u autobus broj 83 za Zemun i krenuo kući.
Pratila su ga dvojica mladića, ušli za njim i pretukli Teofila metalnim šipkama. Kada je stigla policija na sceni nije bilo ni putnika iz autobusa, ni vozača ni autobusa – jedino je Teofil ležao na asfaltu.
Ovaj bi incident (bolje reći organizirani napad na Pančića) mogao, nadam se, motivirati mnoge u Srbiji da se pogledaju u ogledalu.
Dva druga događaja - ovaj put iz evropskih sudnica – bi također trebala, nadam se, imati sličan efekat. Naime, 22. srpnja, Međunarodni sud pravde je objavio odluku da jednostrano proglašavanje neovisnosti od strane Kosova nije prekršilo međunarodne zakone, a 27. srpnja je sud u Londonu odbio zahtjev Srbije za ekstradikcijom Ejupa Ganića, bivšeg člana Predsjedništva BiH.
"Nije mi pružen nikakakav novi dokaz koji bi mogao biti opisan kao pouzdan ili upečatljiv. Ovaj proces je pokrenut i koristi se u političke svrhe," rekao je sudija Timothy Workman.
Sazvana je vanredna sjednica parlamenta Srbije, donesena je odluka da se zatraži rezolucija UN-a. Zamjenik državnog tužioca je najavio žalbu u povodu odluke londonskog suda. Politički lideri su jednodušno osudli napad na Pančića, šef policije je obećao brzu istragu.
Ali, iza scene se polako probijaju pitanja: Ko je odgovoran što su dva suda odbila zahtjeve Srbije i zašto su svi putnici i vozač pobjegli prije dolaska policije?
"Imamo dobru priliku da postavimo pitanje odgovornosti za, sada je posve jasno, pogrešnu politiku," kaže Vladimir Pavičević, professor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
I zaista, da li će ova tri događaja poslužiti kao prilika da se otvori ova rasprava i Srbija pokrene, i da li će priliku iskoristiti predsjednik Boris Tadić.
Nakon dva sudska poraza Tadić ima dobre razloge da bude agresivniji u svojoj pro-EU orijentaciji i tako još oslabi poziciju onih sa desnice koji su bez sumnje odgovorni za izgubljene ratove i sudske procese.
Delikatna igra između dvije Srbije
Menad PejićPokušali smo rat, prihvatali smo i sankcije i ništa nije uspjelo. Još nam je jedino ostalo da pokušamo suradnju sa EU i SAD – da parafraziram izjavu zamjenika premijera i ministra unutarnjih poslova Ivice Dačića.
Ukoliko Tadić vidi i iskoristi ovu šansu da loše vijesti pretvori u priliku on se može potvrditi kao lider koji će povesti Srbiju u konačni obračun sa prošlošću, u konačni sukob liberalne Srbije koja dijeli vrijednosti EU i zapadne demokracije sa onom Srbijom kojom dominira radikalni nacionalizam, kojoj je važnija nacija od građana, i koja probleme rješava ratovima i metalnim šipkama – i Tadić tada sebi može sebi obezbjediti mjesto u istoriji.
Radi se, naravno, o sučeljavanju koje nije novo. Prvu rundu je dobila desnica kada je Milošević došao na vlast 1988., koji je okupio nacionaliste i počeo uništavajuću seriju izgubljenih ratova.
Liberalna Srbija je dobila drugu rundu kada je srušila Miloševića sa vlasti 2000. i dobila Zorana Đinđića kao premijera.
Treća runda ponovo ide desnici, to je vrijeme kada je ubijen Đinđic, od ožujka 2003. kada se Srbija vratila politici nacionalizma.
Konačno, liberalna Srbija se vratila za kormilo 2004. kada je Boris Tadić pobijedio na predsjedničkim izborima sa pro-everopskom platformom, i prihvatio koaliciju sa SPS-om čija je cijena bila dolazak Miloševiću bliskih ljudi na vlast.
Sada se polako nagovještava peta runda ovog meča. Tadić nije pokrenuo Srbiju onako snažno prema Evropi kako su to od njega očekivali glasači.
Na nedavnoj sjednici parlamenta Srbije on je rekao da je znao da će početak pregovora značiti za Kosovo korak bliže činjenici da je Kosovo izgubljeno.
Njegove javne izjave su vrlo često pomirljive i "evropske" ali njegove akcije često nisu. Tadić izgleda igra delikatnu igru između ove dvije Srbije, čineći i govoreći stvari koje se dopadaju čas konzervativnoj čas liberalnoj Srbiji.
To je politika koja možda može biti uspješna za političara ali je potencijalna katastrofa za jednu državu. Ako Tadić propusti ovu priliku da odlučno krene ka integracijama i EU on bi sebe mogao naći u poziciji da izgubi podršku liberalne Srbije na predstojećim predsjedničkim izborima 2012.
Liberalna Serbija će ga napustiti, baš kao što su putnici i vozač autobusa br. 83 napustili Teofila Pančića, jednog od najprofesionalnijih novinara u Srbiji, ostavljajući gad a leži na asfaltu krvareći.
***********************
Može vas interesovati i ovo:
Napad na Pančića: Atmosfera straha iz 90-tih još je prisutna
Mišljenje MSP o Kosovu: Vijesti, reakcije analize, komentari
Sve o slučaju Ganić: Vijesti, rekacije analize, komentari, svjedočenja učesnika i snimci dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici
Pratila su ga dvojica mladića, ušli za njim i pretukli Teofila metalnim šipkama. Kada je stigla policija na sceni nije bilo ni putnika iz autobusa, ni vozača ni autobusa – jedino je Teofil ležao na asfaltu.
Ovaj bi incident (bolje reći organizirani napad na Pančića) mogao, nadam se, motivirati mnoge u Srbiji da se pogledaju u ogledalu.
Dva druga događaja - ovaj put iz evropskih sudnica – bi također trebala, nadam se, imati sličan efekat. Naime, 22. srpnja, Međunarodni sud pravde je objavio odluku da jednostrano proglašavanje neovisnosti od strane Kosova nije prekršilo međunarodne zakone, a 27. srpnja je sud u Londonu odbio zahtjev Srbije za ekstradikcijom Ejupa Ganića, bivšeg člana Predsjedništva BiH.
"Nije mi pružen nikakakav novi dokaz koji bi mogao biti opisan kao pouzdan ili upečatljiv. Ovaj proces je pokrenut i koristi se u političke svrhe," rekao je sudija Timothy Workman.
Sazvana je vanredna sjednica parlamenta Srbije, donesena je odluka da se zatraži rezolucija UN-a. Zamjenik državnog tužioca je najavio žalbu u povodu odluke londonskog suda. Politički lideri su jednodušno osudli napad na Pančića, šef policije je obećao brzu istragu.
Ko je odgovoran što su dva suda odbila zahtjeve Srbije i zašto su svi putnici i vozač pobjegli prije dolaska policije?
Ali, iza scene se polako probijaju pitanja: Ko je odgovoran što su dva suda odbila zahtjeve Srbije i zašto su svi putnici i vozač pobjegli prije dolaska policije?
"Imamo dobru priliku da postavimo pitanje odgovornosti za, sada je posve jasno, pogrešnu politiku," kaže Vladimir Pavičević, professor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
I zaista, da li će ova tri događaja poslužiti kao prilika da se otvori ova rasprava i Srbija pokrene, i da li će priliku iskoristiti predsjednik Boris Tadić.
Nakon dva sudska poraza Tadić ima dobre razloge da bude agresivniji u svojoj pro-EU orijentaciji i tako još oslabi poziciju onih sa desnice koji su bez sumnje odgovorni za izgubljene ratove i sudske procese.
Delikatna igra između dvije Srbije
Ukoliko Tadić vidi i iskoristi ovu šansu da loše vijesti pretvori u priliku on se može potvrditi kao lider koji će povesti Srbiju u konačni obračun sa prošlošću, u konačni sukob liberalne Srbije koja dijeli vrijednosti EU i zapadne demokracije sa onom Srbijom kojom dominira radikalni nacionalizam, kojoj je važnija nacija od građana, i koja probleme rješava ratovima i metalnim šipkama – i Tadić tada sebi može sebi obezbjediti mjesto u istoriji.
Radi se, naravno, o sučeljavanju koje nije novo. Prvu rundu je dobila desnica kada je Milošević došao na vlast 1988., koji je okupio nacionaliste i počeo uništavajuću seriju izgubljenih ratova.
Liberalna Srbija je dobila drugu rundu kada je srušila Miloševića sa vlasti 2000. i dobila Zorana Đinđića kao premijera.
Treća runda ponovo ide desnici, to je vrijeme kada je ubijen Đinđic, od ožujka 2003. kada se Srbija vratila politici nacionalizma.
Konačno, liberalna Srbija se vratila za kormilo 2004. kada je Boris Tadić pobijedio na predsjedničkim izborima sa pro-everopskom platformom, i prihvatio koaliciju sa SPS-om čija je cijena bila dolazak Miloševiću bliskih ljudi na vlast.
To je politika koja možda može biti uspješna za političara ali je potencijalna katastrofa za jednu državu
Sada se polako nagovještava peta runda ovog meča. Tadić nije pokrenuo Srbiju onako snažno prema Evropi kako su to od njega očekivali glasači.
Na nedavnoj sjednici parlamenta Srbije on je rekao da je znao da će početak pregovora značiti za Kosovo korak bliže činjenici da je Kosovo izgubljeno.
Njegove javne izjave su vrlo često pomirljive i "evropske" ali njegove akcije često nisu. Tadić izgleda igra delikatnu igru između ove dvije Srbije, čineći i govoreći stvari koje se dopadaju čas konzervativnoj čas liberalnoj Srbiji.
To je politika koja možda može biti uspješna za političara ali je potencijalna katastrofa za jednu državu. Ako Tadić propusti ovu priliku da odlučno krene ka integracijama i EU on bi sebe mogao naći u poziciji da izgubi podršku liberalne Srbije na predstojećim predsjedničkim izborima 2012.
Liberalna Serbija će ga napustiti, baš kao što su putnici i vozač autobusa br. 83 napustili Teofila Pančića, jednog od najprofesionalnijih novinara u Srbiji, ostavljajući gad a leži na asfaltu krvareći.
***********************
Može vas interesovati i ovo:
Napad na Pančića: Atmosfera straha iz 90-tih još je prisutna
Mišljenje MSP o Kosovu: Vijesti, reakcije analize, komentari
Sve o slučaju Ganić: Vijesti, rekacije analize, komentari, svjedočenja učesnika i snimci dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici