Negodovanje zbog taksi za branje gljiva i kestenja

Ljubitelji i berači gljiva, kestena i ostalih šumskih plodova neće ubuduće moći u hrvatske šume bez dozvole i plaćene takse. Pravilnik postoji već godinama, ali 'šumari' su ga počeli oštrije primjenjivati tek ove jeseni u kojoj se dogodila prava 'eksplozija' gljiva. Radi li se uistinu o zaštiti šumskog blaga, zahtijevima iz Europske unije ili, naprosto, još jednoj prilici da se od građana, olako, 'ubere' novac.

"Prije šume, najprije treba otići u šumariju, po dozvolu za branje gljiva ili kestena, dnevna karta stoji 50 kuna, oko 7 eura, tjedna 100, a mjesečna 200 kuna, oko 30 eura", potvrđuje za RSE Ana Juričić-Musa iz Hrvatskih šuma.

„Krenulo se u malo strožu primjenu pravilnika, a iz razloga zaštite šumskih staništa. Nije to sad nikakav cilj zaraditi iz gljivarenja, ali evo što se nedavno dogodilo u Karlovcu, kad 'horde' ljudi navale u šume, divlje svinje prestrašene pobjegnu i završe u središtu grada“, pokušava nedavnim istinskim dodgađajem opravdati naplaćivanje ulaska u šume.

„Vi danas, kad idete u kino, plaćate kartu za kino predstavu, kad ulazite u šumu, ne možete samo tako brati sve u njoj, uostalom kad bi i vama netko došao u voćnjak nećete ga pustiti da baš bere koliko hoće. To se jednostavno mora zakonski regulirati", ističe Dorica Matešić iz Hrvatskih šuma Ozalj.

Sveučilišni profesor Romano Božac, najveći gljivarski ekspert u Hrvatskoj smatra da je Pravilnik o sporednim šumskim proizvodima loš, a nedorečene su, kaže, i same dozvole i plaćanje ulaza u šumu, neke šumarije ih provode, neke ne.

„Tamo u Rijeci i Gorskom Koratru su najprije počeli ganjati ljude po šumi i nametnuli plaćanje ulaznica od 50 kuna, u Moslavini su odredili 20 kuna za dan, zašto je negdje ovako, a negdje onako?", pita profesor Božac.

To je, prema njegovim riječima, također jedna od 'izmišljotina' nekoga koja nije regulirana niti zakonom, niti dogovorom, ni stručnošću, nego idemo jednostavno nešto napraviti, pa, ako koju kunu zaradimo, dobro zaradimo. Dr Božac kaže da gljive i kestene jednostavno treba pobrati kao šljive i jabuke, da ne propadnu. Suludim smatra i odredbu od 2 kg dnevno.

“Pa, neću, valjda, ako naiđem na 30 kg vrganja, ubrati samo 2 kilograma, a ostale ostaviti... to nema veze s pameću, ili ako nađem 3 vrganja, dva ću ubrati, a jednoga ostaviti, kako 'educiraju' neki stručnjaci", kaže on.

Doktor Božac upozorava na mnogo strašniju devastaciju hrvatskih šuma, a to je, kaže, bespoštedna sječa od strane Hrvatskih šuma, koja se osobito događa na Zrinskoj i Petrovoj gori.

„Na Zrinsku goru sam vodio i novinare da to vide, tamo su šumari posjekli cijela brda šume, sve do tla, zbrišu šumu s kugle zemaljske, ništa ne ostane, ni biljčica, samo gola zemlja gdje potoci i erozija nose tlo, a šumari sve to tako golo ostave i više se nikad ne vraćaju da pošume. Sto godina na tom staništu neće više biti vrganja, tu je poanta! Prema tome, ponavljam, taj Pravilnik je samo tako da se nešto napiše i 'ušićari', a nikako da se uvede reda. Reda u šumama treba biti", zaključuje najpoznatiji hrvatski gljivar, "samo to treba biti stručno i ljudski postavljeno za dobrobit i šuma i prirode i ljudi."

Reda mora biti, ali mjere drakonske

Ljudi negoduju, priznaje Anđelka Šimunović iz šumarije Vojnić, jer i uz plaćenu dnevnu kartu ne smije se ubrati vise od dva kilograma gljiva za osobne potrebe, ali kazne su visoke od 150 eura na više, pa su berači počeli dolaziti po dozvole, istina izdali su ih svega 8 u protekla dva mjeseca.

„Ha, mali broj smo izdali, da, a gdje ti možeš sad pronaći granicu je li čovjek ubrao vrganj u svojoj šumi ili državnoj, to je malo teže. Bilo je slučajeva da su naši čuvari zaustavljali ljude u šumi i tražili dozvole, policija kontrolira dozvole na cesti. Puno je kosmara, u nekim sumarijama ne znaju što s privatnim vlasnicima šuma, trebaju li i oni doći u šumariju po dozvolu za branje gljiva i kestena u vlastitoj šumi, poput one koju dobiju za sječu drva", navodi Šimunović.

Profesionalni gljivari uglavnom pozdravljaju strožu zaštitu hrvatskih šuma i njihovih proizvoda, kaže gljivarka Marica Funara iz Zagreba.

„Slovenci, recimo, već godinama imaju takve propise i, znate što oni rade, godinama dolaze i po našim šumama beru gljive, Talijani isto, hrpimice, dolaze“, kaže ona.

Svaka europska zemlja ima to pitanje riješeno na svoj način, ističe Zrinka Domazetović iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode. No, ovojesenja pooštrena pravila iz Hrvatskih šuma nisu, kaže, rezultat nekih posebnih europskih direktiva, a niti izmjena u Zakonu o zaštiti prirode koji je donesen 2002. i po kojem Ministarstvo određuje kvote za sakupljanje gljiva u komercijalne svrhe uz godišnju pristojbu od 10 eura. Dodaje da je privatno branje gljiva, do 2 kilograma dnevno, slobodno i izvan tih propisa, ali ne i po pravilniku Hrvatskih šuma.

„Hrvatske šume su po tom, svom, Pravilniku ove godine počele to nešto naplaćivati. Ali, ništa vam ja ne mogu o tome reći, jer to je isključivo vezano uz njih i uz sakupljanje gljiva na području kojim gospodare Hrvatske šume“.

Većina berača gljiva i kestena koje smo susreli protekle nedjelje u ozaljskom kraju nije imala dozvolu, slažu se da i u šume treba uvesti reda i sačuvati drvo i šumske plodove od devastacije, ali pravilnik Hrvatskih šuma smatraju apsurdnim i 'drakonskim'.

"Reda mora biti, al' tko bere za sebe, suludo je toliko naplaćivati, pa nećemo valjda osiromašiti šume za par kila gljiva ili kestena", "Pa, ne znam dal' ću toliko i ubrati, da bi to platila 50 kuna (15 eura) za dan", "Ma, budu oni sve 'natjerali' na to, bez brige, tak je vani tak i tu bude moralo biti - i vinogradi i vino i voćke i sve", "Ma, sve je to zbog toga da se puni državni proračun", "A što, ako nitko ne bude brao te kestene? Što će onda biti s njima? Istrunut će u šumi, i to je to. Da li je to bolje ili da ljudi poberu par kesteni, ispeku ih ili skuhaju na 'šparhetu' i malo uživaju?!", kažu oni.