Prema službenoj statistici u Evropskoj uniji danas postoji 23 miliona malih i srednjih preduzeća. Evropska komisija prepoznaje ih kao glavne generatore razvoja i rasta zapošljavanja. Prema podacima Agencije za statistiku BiH najveći broj ukupne radne snage u Bosni i Hercegovini broje mala i srednja preduzeća.
No, za razliku od Evropske unije, u bh. javnosti stalno se potenciraju pitanja velikih javnih kompanija i budžeta, dok je problem strategije razvoja malih i srednjih preduzeća ostavljan po strani.
Fabrika keksa i vafla Mira AD iz Prijedora zapošljava oko 400 radnika. U preduzeću osnovanom 1928. godine, ponovno je nakon rata pokrenuta prozvodnja zahvaljujući zagrebačkom Krašu koji je fabriku kupio. Svoje prozvode Mira plasira uglavnom na ino tržišta.
„Nije lako, ali velikim radom može se postići. Većinski vlasnik Mire je zagrebački Kraš i zahvaljujući Krašu Mira postiže isto dobre rezultate. Teško je sad vlastima u ovom momentu da puno pomažu. Privrednici moraju mnoge stvari sami rješavati.“
Prijedorska fabrika jedan je od rijetkih primjera uspješnog poslovanja malih i srednjih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Tomislav Majić iz udruženja Link koje okuplja poduzetnike upozorava kako se pozitivne priče događaju uglavnom domaćim kompanijama koje zapravo ništa ne rade unutar Bosne i Hercegovine.
„U Bosni i Hercegovini kompanija koja je našla stranog kupca za svoj proizvod, da se u Bosni i Hercegovini obavlja ta proizvodnja, da se taj proizvod odmah izvozi i stranac redovno plaća takse, te kompanije su jedine kvalitetne i zdrave i mogu konkurirati na evropskom tržištu. Čim ta kompanija počne raditi na bh. tržištu neke ozbiljnije poslove, praktično ulazi u dubioze, dolazi u krizu i gubi svoju poziciju i na stranom tržištu“, navodi Majić.
Da se ne radi o ishitrenim izjavama pokazuju statistike. U zadnjih godinu i pol dana 90.000 radnih mjesta je izgubljeno u sektoru malog i srednjeg poduzetništva, dok je zvanično ugašeno više od 8.000 pravnih subjekata. Iako Evropska unija upravo mala i srednja preduzeća prepoznaje kao glavne generatore razvoja i rasta zapošljavanja, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj.
„Stalno se u javnosti potenciraju pitanja velikih javnih kompanija, budžeta na raznim nivoima, međutim, niko neće da povede računa, da ozbiljno napravi analizu i da počne predlagati i realizirati mjere koje smo mi četiri-pet godina predlagali federalnoj Vladi i Vijeću ministara. Dakle, definitivno imamo na djelu totalnu nebrigu o malim i srednjim poduzetnicima“, dodaje Majić.
Klima za otvaranje novih radnih mjesta
Prema postojećim zakonima, dva posto budžeta FBiH mora se izdvojiti za podršku malom i srednjem poduzetništvu - trenutno se za te namjene izdvaja svega 0,6 posto. S druge strane, nameti na poslovanja u BiH gotovo su dvostruko veći u odnosu na zemlje EU, dok je do povoljnih kredita nemoguće doći.
„Doprinosi na plaće i iz plaća uposlenika u Njemačkoj su 38 posto. U Federaciji BiH – kad se sve sabere – su 72 posto! U Republici Srpskoj nešto niže, oko 60 posto. Razvojne banke, ovo što dosad postoji, praktično su kao privatne čekmedže, da ih tako nazovem, koje služe uskom krugu ljudi iz političkih stranaka koje su na vlasti i njihovim najbližim prijateljima. A država, po raznim osnovama, najveći je dužnik svim biznismenima, poduzetnicima, i svojim javnim kompanijama i fondovima koje je trebala da puni, a i za izvedene radove raznim kompanijama i sektorima, i malih i srednjih i velikih preduzeća.“
Prema podacima Agencije za statistiku BiH najveći broj ukupne radne snage u Bosni i Hercegovini broje mala i srednja poduzeća - oko 60 posto. Ona u Evropi čine čak 70 posto ukupnih radnih mjesta. Po strukturi preduzeća Bosna i Hercegovina se možda približila standardima Evropske unije, ali je njihova važnost i dalje na niskom nivou.
Model tzv. klastera, uvezivanje poduzetništva sa velikim preduzećima, za Aliju Remzu Bakšića iz Udruženja poslodavaca BiH mogao bi biti dobar put, da u BiH postoje dovoljno jake velike kompanije.
„Bilo je pokušaja kroz projekte USAID-a da se oforme klasteri u proizvodnji drveta i namještaja, međutim, oni se nisu realizirali pošto oko tih velikih nosilaca razvoja koji nisu identificirani nisu pravljene mreže malih i srednjih preduzeća“, kaže on.
Bakšić upozorava kako se u Italiji nova firma može osnovati za samo jedan dan, kao i u Portugalu, dok je npr. u Estoniji za inicijalno formalno registriranje nove kompanije preko weba potrebno samo 18 minuta. Cijena osnivanja nove firme varira između 100 i 500 eura. U Bosni i Hercegovini ta cifra je 1.000 eura, dok procedura može trajati i do tri mjeseca. Bakšić dodaje:
„Mi nemamo ekonomske politike koje su tako napravljene da imaju cilj da podrže razvoj malih i srednjih preduzeća.“
Konsolidiranjem bh. ekonomskog prostora i pružanjem pomoći posebno malim i srednjim preduzećima, političko vodstvo bi nesumnjivo poboljšalo klimu za otvaranje novih radnih mjesta i utjecalo da razvojna politika zamijeni socijalnu.
„Smatramo da je također jako skupo da na Zavodu za zapošljavanje bude toliki broj, posebno kvalifikovanih, ljudi. Samo da taj dio usmjerimo prema privredi, on bi već bio dovoljan motiv da poslodavci hrabrije i češće primaju posebno mlade ljude“, ističe Žarko Mikić, direktor Vitamike, fabrike za preradu voća i povrća.
Za pokretanje i razvoj malog i srednjeg poduzetnistva, Bosna i Hercegovina na raspolaganju ima zanačajna kreditna sredstva. Kroz program IPA fondova prvenstveno se financiraju projekti tehničke pomoći državnim institucijama koje pružaju podršku privredi. No, i u pretpristupnom razdoblju mala i srednja poduzeća imaju mogućnost dobivanja bespovratnih sredstava putem grant shema.
Predsjedništvo BiH produžilo je do 26. novembra 2013. godine rok za implementaciju kredita Evropske investicione banke /EIB/ za podršku malim i srednjim preduzećima, ukupne vrijednosti 50 miliona eura.
No, za razliku od Evropske unije, u bh. javnosti stalno se potenciraju pitanja velikih javnih kompanija i budžeta, dok je problem strategije razvoja malih i srednjih preduzeća ostavljan po strani.
Fabrika keksa i vafla Mira AD iz Prijedora zapošljava oko 400 radnika. U preduzeću osnovanom 1928. godine, ponovno je nakon rata pokrenuta prozvodnja zahvaljujući zagrebačkom Krašu koji je fabriku kupio. Svoje prozvode Mira plasira uglavnom na ino tržišta.
„Nije lako, ali velikim radom može se postići. Većinski vlasnik Mire je zagrebački Kraš i zahvaljujući Krašu Mira postiže isto dobre rezultate. Teško je sad vlastima u ovom momentu da puno pomažu. Privrednici moraju mnoge stvari sami rješavati.“
Prijedorska fabrika jedan je od rijetkih primjera uspješnog poslovanja malih i srednjih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Tomislav Majić iz udruženja Link koje okuplja poduzetnike upozorava kako se pozitivne priče događaju uglavnom domaćim kompanijama koje zapravo ništa ne rade unutar Bosne i Hercegovine.
„U Bosni i Hercegovini kompanija koja je našla stranog kupca za svoj proizvod, da se u Bosni i Hercegovini obavlja ta proizvodnja, da se taj proizvod odmah izvozi i stranac redovno plaća takse, te kompanije su jedine kvalitetne i zdrave i mogu konkurirati na evropskom tržištu. Čim ta kompanija počne raditi na bh. tržištu neke ozbiljnije poslove, praktično ulazi u dubioze, dolazi u krizu i gubi svoju poziciju i na stranom tržištu“, navodi Majić.
Da se ne radi o ishitrenim izjavama pokazuju statistike. U zadnjih godinu i pol dana 90.000 radnih mjesta je izgubljeno u sektoru malog i srednjeg poduzetništva, dok je zvanično ugašeno više od 8.000 pravnih subjekata. Iako Evropska unija upravo mala i srednja preduzeća prepoznaje kao glavne generatore razvoja i rasta zapošljavanja, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj.
„Stalno se u javnosti potenciraju pitanja velikih javnih kompanija, budžeta na raznim nivoima, međutim, niko neće da povede računa, da ozbiljno napravi analizu i da počne predlagati i realizirati mjere koje smo mi četiri-pet godina predlagali federalnoj Vladi i Vijeću ministara. Dakle, definitivno imamo na djelu totalnu nebrigu o malim i srednjim poduzetnicima“, dodaje Majić.
Klima za otvaranje novih radnih mjesta
Prema postojećim zakonima, dva posto budžeta FBiH mora se izdvojiti za podršku malom i srednjem poduzetništvu - trenutno se za te namjene izdvaja svega 0,6 posto. S druge strane, nameti na poslovanja u BiH gotovo su dvostruko veći u odnosu na zemlje EU, dok je do povoljnih kredita nemoguće doći.
„Doprinosi na plaće i iz plaća uposlenika u Njemačkoj su 38 posto. U Federaciji BiH – kad se sve sabere – su 72 posto! U Republici Srpskoj nešto niže, oko 60 posto. Razvojne banke, ovo što dosad postoji, praktično su kao privatne čekmedže, da ih tako nazovem, koje služe uskom krugu ljudi iz političkih stranaka koje su na vlasti i njihovim najbližim prijateljima. A država, po raznim osnovama, najveći je dužnik svim biznismenima, poduzetnicima, i svojim javnim kompanijama i fondovima koje je trebala da puni, a i za izvedene radove raznim kompanijama i sektorima, i malih i srednjih i velikih preduzeća.“
Prema podacima Agencije za statistiku BiH najveći broj ukupne radne snage u Bosni i Hercegovini broje mala i srednja poduzeća - oko 60 posto. Ona u Evropi čine čak 70 posto ukupnih radnih mjesta. Po strukturi preduzeća Bosna i Hercegovina se možda približila standardima Evropske unije, ali je njihova važnost i dalje na niskom nivou.
Model tzv. klastera, uvezivanje poduzetništva sa velikim preduzećima, za Aliju Remzu Bakšića iz Udruženja poslodavaca BiH mogao bi biti dobar put, da u BiH postoje dovoljno jake velike kompanije.
„Bilo je pokušaja kroz projekte USAID-a da se oforme klasteri u proizvodnji drveta i namještaja, međutim, oni se nisu realizirali pošto oko tih velikih nosilaca razvoja koji nisu identificirani nisu pravljene mreže malih i srednjih preduzeća“, kaže on.
Bakšić upozorava kako se u Italiji nova firma može osnovati za samo jedan dan, kao i u Portugalu, dok je npr. u Estoniji za inicijalno formalno registriranje nove kompanije preko weba potrebno samo 18 minuta. Cijena osnivanja nove firme varira između 100 i 500 eura. U Bosni i Hercegovini ta cifra je 1.000 eura, dok procedura može trajati i do tri mjeseca. Bakšić dodaje:
„Mi nemamo ekonomske politike koje su tako napravljene da imaju cilj da podrže razvoj malih i srednjih preduzeća.“
Konsolidiranjem bh. ekonomskog prostora i pružanjem pomoći posebno malim i srednjim preduzećima, političko vodstvo bi nesumnjivo poboljšalo klimu za otvaranje novih radnih mjesta i utjecalo da razvojna politika zamijeni socijalnu.
„Smatramo da je također jako skupo da na Zavodu za zapošljavanje bude toliki broj, posebno kvalifikovanih, ljudi. Samo da taj dio usmjerimo prema privredi, on bi već bio dovoljan motiv da poslodavci hrabrije i češće primaju posebno mlade ljude“, ističe Žarko Mikić, direktor Vitamike, fabrike za preradu voća i povrća.
Za pokretanje i razvoj malog i srednjeg poduzetnistva, Bosna i Hercegovina na raspolaganju ima zanačajna kreditna sredstva. Kroz program IPA fondova prvenstveno se financiraju projekti tehničke pomoći državnim institucijama koje pružaju podršku privredi. No, i u pretpristupnom razdoblju mala i srednja poduzeća imaju mogućnost dobivanja bespovratnih sredstava putem grant shema.
Predsjedništvo BiH produžilo je do 26. novembra 2013. godine rok za implementaciju kredita Evropske investicione banke /EIB/ za podršku malim i srednjim preduzećima, ukupne vrijednosti 50 miliona eura.
