Vijest da je Viši sud u Bijelom Polju i na ponovljenom suđenju izrekao oslobađajuću presudu optuženima za ratni zločin u pljevaljskoj Bukovici naišla je na lavinu osuda ljudi koji tvrde da Crna Gora nije ni započela ozbiljno suočavanje sa bliskom prošlošću.
Osvrćući se na odluku specijalnog Vijeća Višeg suda u Bijelom Polju koje je, kako je obrazloženo u nedostatku dokaza, izreklo oslobađajuću presudu bivšim pripadnicima Vojske Jugsolavije i pljevaljske policije koji se terete za zločin u pljevaljskoj Bukovici početkom devedesetih Velija Murić predsjednik crnogorskog komiteta pravnika za ljudska prava za Radio Slobodna Evropa kaže da drugačiji ishod nije ni očekivao.
"Ako znamo šta se događalo u slučaju deportacije, u slučaju Morinj i Kaluđerski laz, koji je pri samom završetku. Ja smatram da je u ovom slučaju optužnica promašila, bukvalno rečeno promašila. Optužnicom nijesu obuhvaćeni odgovorni, odnosno nijesu obuhvaćena prava lica nego samo možda neposredni izvršioci i optužnica nije na pravi način sročena", ocjenjuje Murić.
Bjelopljski sud je već jednom donio oslobađajuću presudu u slučaju Bukovica, ali je Apelacioni sud ukinuo i naložio ponovno suđenje sedmorici bivših pripadnika jugoslovenske vojske i crnogorskog MUP-a koji se terete za nehumano postupanje i protjerivanje nekoliko stotina Bošnjaka i Muslimana iz Bukovice kod Pljevalja 1992. i 1993.
Prema podacima Udruženja protjeranih iz Bukovice, na tom području je od 1992. do 1995. godine ubijeno šest i oteto 11 građana, oko 70 zlostavljano, zapaljeno je osam kuća i džamija, a protjerano ukupno 90 porodica sa 270 članova.
Sud je u obrazloženju oslobađajuće presude naveo da nije dokazano da su optuženi učinili krivična djela koja im se stavljaju na teret i konstatovao da okrivljeni nijesu djelovali samoinicijativno već po naređenju komandi.
Dosljednost režima
Milan Radović, koordinator programa ljudskih prava u Inicijativi mladih za ljudska prava smatra da je država krenula pogrešnim putem kada je riječ o suočavanju sa prošlošću.
Viši sud u Bijelom Polju, foto: Savo Prelević
"Prvo su postavljeni spomenici civilnim žrtvama ratnih zločina, a da pritom još nemamo nijednu pravosnažnu presudu. Prosto država ima taj pasivni odnos prema ovoj pojavi u društvu i mi u Inicijativi mladih za ljudska prava smatramo da država konačno mora da počne odgovorno da se nosi sa ovom pojavom. Na žalost, ta pojava je u nekim slučajevima bila i sramota Crne Gore. Tako da se moraju u okviru tih procesa obuhvatiti svi, od onih pukih izvršilaca, najnižih u lancu do nalogodavaca, ali i se mora zatražiti i politička odgovornost", poručuje Radović.
Predsjednik Udruženja raseljenih Bukovičana Jakub Durgut kaže da ga najnovija presuda nije nimalo iznenadila i da taj proces od početka sugeriše ovakav ishod.
"Prvo, to je počelo nakon 17 godina, a budući da je predio Bukovice naseljavalo staračko domaćinstvo i logično je da najveći broj svjedoka danas nije među živima. Poznato je da je veliki broj svjedoka koji su davali iskaze u Višem sudu praktično nije bio svjestan gdje se nalazi jer je u takvom stanju i mentalnom i psihičkom. Druga stvar je to što smo svjesni da današnja Crna Gora ne želi da slučaj Bukovica rasvijetli do kraja", ocjenjuje Durgut.
I Velija Murić ponavlja da je prema njegovom mišljenju, tužilaštvo napravilo brojne propuste koji su limitirali sud
"Nijesu istražene sve okolnosti relevantne za taj događaj jer istraga je faza postupka u kojoj se vrše praktično pripreme za pretres tako da je sud u neku ruku ograničen sadržinom optužnice i on sudi samo za ono što je predmet optužnice", kaže Murić.
Glavni i odgovorni urednik nedjeljnika Monitor smatra da ništa od toga nije slučajno.
"Ova presuda pokazuje dosljednost ovoga režima u svim njegovim dimenzijama a to je nekažnjivost ratnog zločina i kažnjivost sjećanja. Pogledajte te dvije slike Ni jedan zločin počinjen u Crnoj Gori nije kažnjen, pogotovo nijesu ni privedeni, nijesu ni u fokusu javnosti glavni krivci za te zločine.Glavni se krivci sada osjećaju toliko moćnim da štite čak i izvođače. A vrh brijega je ono što se kaže presudom za deportacije a to je da ratni zločin nije ni postojao. Ono što je karakteristično za ovu fazu režimskog nasilja to je da su svi koji dižu glas da zločini budu kažnjeni izloženi nevjerovatno brutalnoj presiji i blaćenju u režimskim medijima. Ne postoji niko ko danas traži da se ti zločini rasvijetle a da nije svirepo kažnjen", navodi Esad Kočan.
Osvrćući se na odluku specijalnog Vijeća Višeg suda u Bijelom Polju koje je, kako je obrazloženo u nedostatku dokaza, izreklo oslobađajuću presudu bivšim pripadnicima Vojske Jugsolavije i pljevaljske policije koji se terete za zločin u pljevaljskoj Bukovici početkom devedesetih Velija Murić predsjednik crnogorskog komiteta pravnika za ljudska prava za Radio Slobodna Evropa kaže da drugačiji ishod nije ni očekivao.
"Ako znamo šta se događalo u slučaju deportacije, u slučaju Morinj i Kaluđerski laz, koji je pri samom završetku. Ja smatram da je u ovom slučaju optužnica promašila, bukvalno rečeno promašila. Optužnicom nijesu obuhvaćeni odgovorni, odnosno nijesu obuhvaćena prava lica nego samo možda neposredni izvršioci i optužnica nije na pravi način sročena", ocjenjuje Murić.
Bjelopljski sud je već jednom donio oslobađajuću presudu u slučaju Bukovica, ali je Apelacioni sud ukinuo i naložio ponovno suđenje sedmorici bivših pripadnika jugoslovenske vojske i crnogorskog MUP-a koji se terete za nehumano postupanje i protjerivanje nekoliko stotina Bošnjaka i Muslimana iz Bukovice kod Pljevalja 1992. i 1993.
Prema podacima Udruženja protjeranih iz Bukovice, na tom području je od 1992. do 1995. godine ubijeno šest i oteto 11 građana, oko 70 zlostavljano, zapaljeno je osam kuća i džamija, a protjerano ukupno 90 porodica sa 270 članova.
Sud je u obrazloženju oslobađajuće presude naveo da nije dokazano da su optuženi učinili krivična djela koja im se stavljaju na teret i konstatovao da okrivljeni nijesu djelovali samoinicijativno već po naređenju komandi.
Dosljednost režima
Milan Radović, koordinator programa ljudskih prava u Inicijativi mladih za ljudska prava smatra da je država krenula pogrešnim putem kada je riječ o suočavanju sa prošlošću.
"Prvo su postavljeni spomenici civilnim žrtvama ratnih zločina, a da pritom još nemamo nijednu pravosnažnu presudu. Prosto država ima taj pasivni odnos prema ovoj pojavi u društvu i mi u Inicijativi mladih za ljudska prava smatramo da država konačno mora da počne odgovorno da se nosi sa ovom pojavom. Na žalost, ta pojava je u nekim slučajevima bila i sramota Crne Gore. Tako da se moraju u okviru tih procesa obuhvatiti svi, od onih pukih izvršilaca, najnižih u lancu do nalogodavaca, ali i se mora zatražiti i politička odgovornost", poručuje Radović.
Predsjednik Udruženja raseljenih Bukovičana Jakub Durgut kaže da ga najnovija presuda nije nimalo iznenadila i da taj proces od početka sugeriše ovakav ishod.
"Prvo, to je počelo nakon 17 godina, a budući da je predio Bukovice naseljavalo staračko domaćinstvo i logično je da najveći broj svjedoka danas nije među živima. Poznato je da je veliki broj svjedoka koji su davali iskaze u Višem sudu praktično nije bio svjestan gdje se nalazi jer je u takvom stanju i mentalnom i psihičkom. Druga stvar je to što smo svjesni da današnja Crna Gora ne želi da slučaj Bukovica rasvijetli do kraja", ocjenjuje Durgut.
I Velija Murić ponavlja da je prema njegovom mišljenju, tužilaštvo napravilo brojne propuste koji su limitirali sud
"Nijesu istražene sve okolnosti relevantne za taj događaj jer istraga je faza postupka u kojoj se vrše praktično pripreme za pretres tako da je sud u neku ruku ograničen sadržinom optužnice i on sudi samo za ono što je predmet optužnice", kaže Murić.
Glavni i odgovorni urednik nedjeljnika Monitor smatra da ništa od toga nije slučajno.
"Ova presuda pokazuje dosljednost ovoga režima u svim njegovim dimenzijama a to je nekažnjivost ratnog zločina i kažnjivost sjećanja. Pogledajte te dvije slike Ni jedan zločin počinjen u Crnoj Gori nije kažnjen, pogotovo nijesu ni privedeni, nijesu ni u fokusu javnosti glavni krivci za te zločine.Glavni se krivci sada osjećaju toliko moćnim da štite čak i izvođače. A vrh brijega je ono što se kaže presudom za deportacije a to je da ratni zločin nije ni postojao. Ono što je karakteristično za ovu fazu režimskog nasilja to je da su svi koji dižu glas da zločini budu kažnjeni izloženi nevjerovatno brutalnoj presiji i blaćenju u režimskim medijima. Ne postoji niko ko danas traži da se ti zločini rasvijetle a da nije svirepo kažnjen", navodi Esad Kočan.
