Na planini Igman kod Sarajeva u subotu, 30. januara, okupilo se oko 15.000 ljudi iz cijelog regiona kako bi odali počast borcima Prve proleterske brigade, koji su krajem januara 1942. s Romanije, gdje su bili opkoljeni, krenuli preko Igmana u Foču. Mnogi do ove, tadašnje slobodne, teritorije nikad nisu stigli, jer su ih pored ostalog zaustavili duboki snijeg i temperatura od minus 30 stepeni celzijusa. O tome govori Nijaz Skenderagić, potpredsjednik Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (SABNOR BiH).
RSE: Gospodine Skenderagiću, 15.000 ljudi bilo je na Igman – planini, u znak sjećanja na borce Prve proleterske brigade, ali i sve antifašiste bivše Jugoslavije – kakvu poruku tako masovno okupljanje šalje?
Skenderagić: U posljednje vrijeme vidimo da su i četnici i ustaše itekako digli glavu i na sve moguće načine potiskuju ono što se zove antifašizam, da ne kažem – one svijetle tradicije partizana i svih onih koji se na tim tradicijama žele da okupljaju, da grade neku ljepšu budućnost. Koliko nas je uplašilo to mračnjaštvo fašizma koje je prisutno u regionu posljednjih godina, toliko nas ovakva okupljanja hrabre da nismo sami, da nas ima puno više. Na Igman su došli iz svih država nastalih raspadom Jugoslavije, čak antifašisti iz Austrije, Italije, a čuo sam – i sa nekih drugih prostora. Dakle, ljudi na ovaj način žele da dignu svoj glas protiv mržnje, protiv nacionalizma, protiv netrpeljivosti, protiv primitivizma. Jednostavno, ovi nacionalisti, koji sebe s ponosom nazivaju fašistima, hoće da unište i nas i ove vrijednosti za koje se mi zalažemo i za koje smo se borili i borimo.
RSE: Mnogi nisu očekivali mlade ljude u tako velikom broju?
Skenderagić: Da, i moram priznati da je to mnoge iznenadilo, ohrabrilo i obradovalo. Ljudi iz regiona su se pitali – šta je ovo? Ova generacija koja je na odlasku, pa i ova srednja kojoj pripadam, ako nam se mladi ne pridruže, od suprotstavljanja fašističkim idejama nema ništa. Izgleda da su mladi ljudi ipak prepoznali da je budućnost, i njihova i okruženja, u pozitivnim antifašističkim vrijednostima.
RSE: Ove godine, planinu Igman krasila je i posebna “antifašistička dekoracija“ - zastave, značke, partizanske kape. Nosili su ih najviše mladi ljudi. Odakle im to?
Skenderagić: Moram priznati da odavno takvo nešto nije viđeno, iako sam ja redovno ili jedan od organizatora ili jedan od učesnika na takvim manifestacijama širom bivše nam domovine. Ja bih ovo protumačio kao pitanje nekog prkosa, pitanje neke gordosti tih ljudi. Ja sam pričao s mladim ljudima koji su, kako kažete dekoraciju, kupili u antikvarnicama. Oni ne daju da im ovi nacionalisti kažu: ah, to je ona JNA koja nas je klala, ubijala. Nije. Ovo su tradicije Titovih partizana, revolucionara, koji su i ovoj državi Bosni i Hercegovini omogućili da ima pedeset godina slobode, a to što su je poslije neki nacionalisti preoteli, da tako kažem, i pod tom firmom načinili mnoga zla na ovim prostorima, ne mora značiti da ćemo se mi odreći svega onoga čime treba da se ponosimo. Ja mislim da mi, kao Bosna i Hercegovina, kao dio nekadašnje Jugoslavije, s ponosom treba da se prisjećamo tih slavnih tradicija NOR-a i tadašnjeg vođe Josipa Broza Tita, koji je uvažavan i poštovan u cijelom svijetu, sviđalo se to nekome ili ne. I eto, taj neki prkos, taj neki inat, ta neka potreba da se suprotstvavimo i na taj način, sve otvorenije, četništvu i ustaštvu, doprinijela je da nas se okupi toliko gore, da ljudi dođu sa zastavama, sa šalovima, kapama. I – pravo da vam kažem, mene to čini ponosnim.
RSE: Koje je univerzalne vrijednosti i ideje takođe odaslao jedan od najvećih antifašističkih skupova u posljednje vrijeme?
Skenderagić: Ja na antifašizam gledam kao na ideju otvorenosti, razumijevanja, ljubavi prema drugom, druženja svih onih koji su protiv mržnje i zato me raduje što se okupio veliki broj anftifašsita – iz Srbije, iz Makedonije, iz Cne Gore, iz Hrvatske a posebno Dalmacije, nekoliko stotina iz Slovenije, zatimiz drugih država... Ljudi hoće da se uvežu, da se druže, da pokažu da se za ideje slobode, ljudskosti i antifašizma vrijedi boriti…. da se mora njegovati jedna od najvećih i najsvjetlijih tekovina koju BiH i region imaju. I da se tom tekovinom moramo ponositi!
