Ovaj tjedan na Haškom sudu za bivšu Jugoslaviju održala se statusna konferencija u žalbenom postupku bivših čelnika tzv. Herceg-Bosne u slučaju poznatom kao "Prlić i ostali".
Na statusnoj konferenciji žalbeni sudac Carmel Agius ispitivao je osuđenike u prvom stupnju o zdravstvenom stanju i pritvorskim uvjetima, dok je osuđeni general Slobodan Praljak – ušao u polemiku o dokazivanju krivnje haškim optuženicima, koje je prema njemu nelogično.
U prvostupanjskoj presudi (2013.godine) premijer tzv. Herceg-Bosne
U prvostupanjskoj presudi (2013.godine) premijer tzv. Herceg-Bosne Jadranko Prlić, ministar obrane Bruno Stojić, generali Hrvatskog vijeća obrane Slobodan Praljak i Milivoj Petković, zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić i predstojnik odjela za zatočene Berislav Pušić osuđeni su na ukupno 111 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Bosni i Hercegovini 1993. i 1994.godine.
Od šestorice spomenutih na statusnoj konferenciji jedino nije bio prisutan Pušić koji je trenutno na privremenoj slobodi – zbog zdravstvenog stanja, spomenuo je žalbeni sudac Agius.
"Gospodin Pušić je pristao da se statusna konferencija održi bez njega i rekao da nema nikakvih pitanja koje bi želio pokrenuti na ovoj raspravi. Udovoljavam tom zahtjevu i dozvoljavam branitelju gospodina Pušića da sudjeluje putem video-veze", naveo je Agius.
Sudac Agius je ponovio kako mu je žalbeni slučaj šestorice osuđenih na kazne od 10 do 25 godina – jedan od najvećih prioriteta, nakon što je preuzeo predsjedanje Haškim sudom prošle godine. Za sada nema nikakvih nerješenih pitanja i podnesaka u žalbenom procesu koji je ocijenjen – jednim od najkompliciranijih do sada zbog svog obujma.
Ni jedan od petorice prisutnih nisu imali zdravstvene primjedbe, kao niti na stanje u pritvoru u kojem većinom borave od 2004.godine.
Praljka pitanje dokazivanja "van razumne sumnje" dugo muči. Jedini koji je uputio pitanje sucu Agiusu bio je Praljak.
"Ja sam Vas htio pitati o jednom problemu, koji me dosta dugo već muči u ovom postupku, a to je – odnos između pitanja da krivnja mora biti dokazana van svake razumne sumnje, a s druge strane u mnogim procesima, nekad u cjelosti, a nekad u pojedinostima presude pa i u našem slučaju prvostupanjske – dolazi do preglasavanja sudaca. Dakle 66 naprema 33 posto je istina da je nešto dokazano, a sumnje je 33 posto. Meni se čini da je to aporia, da je to sukob logički", argumentirao je svoju nedoumicu Praljak.
Iako je sudac Agius odgovorio – da nije njegova funkcija davanje savjeta stranama u postupku, Praljku je ipak objasnio - da se prilikom odluke o krivnji u žalbenom postupku ne radi o postocima – već o nečemu što smatra većina sudaca.
"Na primjer, od pet sudaca trojica će predstavljati većinu, a dvojica manjinu. To se još uvijek ne može gledati iz perspektive koju Vi iznosite. Ne radi se tu o postocima, središnje je pitanje, jesu li prema mišljenju većine optužbe dokazane van razumne sumnje ili ne. Činjenica da možda postoji manjina koja ne vjeruje da su optužbe dokazane, još uvijek ne nadvladava pravilo da se odluke donose većinom", pojasnio je Agius upućujući Praljka na njegove branitelje u svrhu daljnjeg pojašnjavanja.
Sudac Agius nije želio spomenuti vremenske okvire dovršetka žalbenog postupka, no prema posljednjem planu – žalbena rasprava bi se mogla održati u posljednjem dijelu ove godine, nakon čega bi se drugostupanjska, konačna presuda – mogla očekivati krajem 2017. godine.
