Dvojica hrvatskih radnika iz Libije stigli su u ponedjeljak navečer, a većina će stići avionima u utorak i srijedu. Poznavatelji problematike u Libiji upozoravaju na mogućnost unutarnjeg sukoba velikih razmjera.
Radnici četiri hrvatske tvrtke “Geofizike”, “Crosca”, “Montmontaže” i “Vijadukta” nalaze se na pet lokacija u Libiji – najviše ih je u Tripoliju i oni će u utorak i srijedu redovitim zračnim linijama doći svojim kućama u Hrvatskoj, oni u Bengaziju vjerojatno će iz Libije turskim brodom, pa onda do Hrvatske, a za one u tri udaljena grada Zali, Kufri i Jalu osiguran je zrakoplov koji čeka otvaranje tamošnjih zračnih luka i dozvolu libijskih vlasti za slijetanje, rečeno je na izvanrednoj konferenciji za novinare u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova.
U Tripoliju se nalazi 140 hrvatskih radnika, u Bengaziju 28, u Zali 70, u Kufri 26, a u Jalu 33 hrvatska radnika, ukupno njih 297.
U međuvremenu, dvojica radnika zagrebačke “Geofizike “, Igor Mandić i Boris Lovrić, stigla su u ponedeljak navečer redovitom avionskom linijom iz Tripolija, bez paničnih vijesti.
“U Tripoliju je situacija u jedanaest ujutro kad smo mi izašli bila još uvijek pod kontrolom. Drugih informacija nemamo.”
“Situacija je bila napeta i ljudi su bili užurbani, mada nije bilo nikakvih izgreda. Proteklih dana navečer je bilo malo nemirno, ali preko dana – ništa.”
Upravo “Geofizika” ima najviše ljudi u Libiji, preko stotinu. Dio ih je u Tripoliju, a dio u terenskom kampu u Zeli, izvijestio nas je glasnogovornik tvrtke Vladimir Lučev.
“Oni su svi dobro. S njima smo u stalnom kontaktu”, kazao je Lučev.
On nije mogao potvrditi vijest od ponedjeljka kako su antigadafijevski prosvjednici u ponedjeljak napali zaposlenike “Geofizike” i ukrali im pet terenskih vozila.
“To vam ne mogu sada potvrditi, jer vlada konfuzija oko toga – razne informacije sa raznih strana. Mi vršimo istragu i sutra ćemo vam moći dati neke konkretne podatke”, najavio je Lučev.
Evakuacija nužna
Kako god bilo, vijesti koje su iz Libije donijeli hrvatski radnici za sada nisu dramatične, ali to ne znači da će tako i ostati. Za naš radio govori karijerni diplomat Jovan Vejnović, bivši veleposlanik u Libiji, koji je na Bliskom istoku službovao gotovo cijeli radni vijek.
“Bojim se da to može poprimiti vrlo, vrlo ozbiljne, čak užasne dimenzije! Zašto? Libija je zemlja koja nije izgradila nikakve državne institucije. Libija nema iskustvo i tradiciju države kao što to recimo ima Egipat. Libija zapravo u modernom smislu nije niti nacija. To je skup plemena. Gadafi je pokušao od Libijaca napraviti naciju, ali bojim se da u tome nije imao onaj uspjeh koji je očekivao. Zato, mislim da u onome što je rekao Gadafijev sin – da se može očekivati strašan međuplemenski sukob i mnogo krvi – bojim se da u tome ima velike istine. Zaista se ozbiljno bojim da to može poprimiti razmjere koje će po krvi i po rušenju prevazići Sve ono što se dešavalo u Egiptu”, ocjenjuje Vejnović.
Iako su vlasnici kompanija u strahu za profit do zadnjeg trena držali svoje ljude na terenu u Libiji, Vejnović je jasan da tamo za sada – nema ostanka.
“Evakuacija je u ovom trenutku vrlo nužna, a bojim se – ako tamo dođe do tog međuplemenskog obračuna - da će biti potrebna i nekakva intervencija sa strane kako bi se to održalo u nivou koji neće dovesti do katastrofalnih razmjera”, smatra on.
Europa za sada nije jedinstvena oko stave prema događajima u Libiji, ali Vejnović ne očekuje da će to nejedinstvo potrajati.
“Sada dolazimo do toga da su interesi različitih europskih zemalja u Libiji različiti. Italija je tu najranjivija – ima ogromne ekonomske interese u Libiji! Recimo – sigurno 10 do 15 posto svojim potreba za plinom Italija pokriva iz Libije. I Francuzi u Libiji imaju velike ekonomske interese... Mislim da će teško usuglasiti stavove oko onoga što se događa u Libiji, ali – ako dođe do eskalacije, upravo ta eskalacija će ih natjerati da iziđu sa jedinstvenim stavom”, ocjenjuje Vejnović.
Radnici četiri hrvatske tvrtke “Geofizike”, “Crosca”, “Montmontaže” i “Vijadukta” nalaze se na pet lokacija u Libiji – najviše ih je u Tripoliju i oni će u utorak i srijedu redovitim zračnim linijama doći svojim kućama u Hrvatskoj, oni u Bengaziju vjerojatno će iz Libije turskim brodom, pa onda do Hrvatske, a za one u tri udaljena grada Zali, Kufri i Jalu osiguran je zrakoplov koji čeka otvaranje tamošnjih zračnih luka i dozvolu libijskih vlasti za slijetanje, rečeno je na izvanrednoj konferenciji za novinare u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova.
U Tripoliju se nalazi 140 hrvatskih radnika, u Bengaziju 28, u Zali 70, u Kufri 26, a u Jalu 33 hrvatska radnika, ukupno njih 297.
U međuvremenu, dvojica radnika zagrebačke “Geofizike “, Igor Mandić i Boris Lovrić, stigla su u ponedeljak navečer redovitom avionskom linijom iz Tripolija, bez paničnih vijesti.
“U Tripoliju je situacija u jedanaest ujutro kad smo mi izašli bila još uvijek pod kontrolom. Drugih informacija nemamo.”
“Situacija je bila napeta i ljudi su bili užurbani, mada nije bilo nikakvih izgreda. Proteklih dana navečer je bilo malo nemirno, ali preko dana – ništa.”
Upravo “Geofizika” ima najviše ljudi u Libiji, preko stotinu. Dio ih je u Tripoliju, a dio u terenskom kampu u Zeli, izvijestio nas je glasnogovornik tvrtke Vladimir Lučev.
“Oni su svi dobro. S njima smo u stalnom kontaktu”, kazao je Lučev.
On nije mogao potvrditi vijest od ponedjeljka kako su antigadafijevski prosvjednici u ponedjeljak napali zaposlenike “Geofizike” i ukrali im pet terenskih vozila.
“To vam ne mogu sada potvrditi, jer vlada konfuzija oko toga – razne informacije sa raznih strana. Mi vršimo istragu i sutra ćemo vam moći dati neke konkretne podatke”, najavio je Lučev.
Evakuacija nužna
Kako god bilo, vijesti koje su iz Libije donijeli hrvatski radnici za sada nisu dramatične, ali to ne znači da će tako i ostati. Za naš radio govori karijerni diplomat Jovan Vejnović, bivši veleposlanik u Libiji, koji je na Bliskom istoku službovao gotovo cijeli radni vijek.
“Bojim se da to može poprimiti vrlo, vrlo ozbiljne, čak užasne dimenzije! Zašto? Libija je zemlja koja nije izgradila nikakve državne institucije. Libija nema iskustvo i tradiciju države kao što to recimo ima Egipat. Libija zapravo u modernom smislu nije niti nacija. To je skup plemena. Gadafi je pokušao od Libijaca napraviti naciju, ali bojim se da u tome nije imao onaj uspjeh koji je očekivao. Zato, mislim da u onome što je rekao Gadafijev sin – da se može očekivati strašan međuplemenski sukob i mnogo krvi – bojim se da u tome ima velike istine. Zaista se ozbiljno bojim da to može poprimiti razmjere koje će po krvi i po rušenju prevazići Sve ono što se dešavalo u Egiptu”, ocjenjuje Vejnović.
Vejnović: Evakuacija je u ovom trenutku vrlo nužna, a bojim se – ako tamo dođe do tog međuplemenskog obračuna - da će biti potrebna i nekakva intervencija sa strane.
Iako su vlasnici kompanija u strahu za profit do zadnjeg trena držali svoje ljude na terenu u Libiji, Vejnović je jasan da tamo za sada – nema ostanka.
“Evakuacija je u ovom trenutku vrlo nužna, a bojim se – ako tamo dođe do tog međuplemenskog obračuna - da će biti potrebna i nekakva intervencija sa strane kako bi se to održalo u nivou koji neće dovesti do katastrofalnih razmjera”, smatra on.
Europa za sada nije jedinstvena oko stave prema događajima u Libiji, ali Vejnović ne očekuje da će to nejedinstvo potrajati.
“Sada dolazimo do toga da su interesi različitih europskih zemalja u Libiji različiti. Italija je tu najranjivija – ima ogromne ekonomske interese u Libiji! Recimo – sigurno 10 do 15 posto svojim potreba za plinom Italija pokriva iz Libije. I Francuzi u Libiji imaju velike ekonomske interese... Mislim da će teško usuglasiti stavove oko onoga što se događa u Libiji, ali – ako dođe do eskalacije, upravo ta eskalacija će ih natjerati da iziđu sa jedinstvenim stavom”, ocjenjuje Vejnović.
