Ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović smatra da crnogorski radnici nijesu žrtve mobinga, odnosno uznemiravanja od strane poslodavaca, već bi trebalo da uvaže trenutnu situaciju u pojedinim kompanijama koje je pogodila ekonomska kriza.
Sindikalci, međutim poručuju da su radnici, naročito u većim kompanijama žrtve mobinga. Suprotstavljene stavove saopštili su u Podgorici na prezentaciji rezultata Istraživanja pod nazivom "Mobing u Crnoj Gori".
"Prvo sam dobila odluku da u roku od 3 sata napustim svoju radnu kancelariju. Onda su mi dodijelili kancelariju koja je bila udaljena kilometar i 300 metara od tadašnjeg radnog mjesta. Nakon toga, znači istoga dana dobila sam lice koje me prati, koje od toga dana treba stalno da sjedi sa mnom, da prati moje kretanje, da piše o svim mojim aktivnostima, i radnim i sindikalnim. Znači, bio je sa mnom, na metar od mene."
Ovako je mobing na svojoj koži osjetila i opisala Sandra Obradović, sindikalna predstavnica zaposlenih u KAP, kojim gazduje Centralno evropska aluminijumska agencija ruskog oligarha Olega Deripaske.
Sandra je bila među štrajkačima KAP-a koji su protestovali zbog poteza i ponašanja poslovodstva "Kombinata". Imala je sreće jer je nakon uručenog otkaza, sa još nekoliko radnika koje je ruski vlasnik otpustio, naknadno ipak vraćena na posao.
"Na kraju se sve to okončalo nekim sporazumom u Ministarstvu ekonomije. Tamo je potpisan sporazum Uprave, Vlade, Unije poslodavaca i radnika da se svi ti otkazi povuku. To je bio splet okolnosti koji se tiče mog slučaja. Sasvim je drugo pitanje šta bi se desilo da sam ja ostala sama sa otkazom, sa tim rješenjem? Šta bi se desilo da nije bilo protesta? Vjerovatno bih ostala sama i morala na sud, a taj proces bi trajao godinama."
Svest o mobingu
U Vladi, međutim, kažu da je ekonomska kriza učinila svoje i da radnici ne mogu da očekuju da u njenom jeku poslodavac ispunjava sve odredbe Kolektivnog ugovora.
"Ne radi se ni o kakvom mobingu. Radi se o sva tri socijalna partnera, o međusobnom razumijevanju o trenutnoj situaciji i to ne bih nikako podveo pod mobing. Svjesni činjenice da jeste svjetska ekonomska kriza, svjesni činjenice da poslodavac nije u ekonomskoj moći da ispoštuje sve tačke iz opšteg Kolektivnog ugovora, a cijeneći potrebu da je u ovom momentu krize najbitnije zadržati radno mjesto onda smo svi zajedno kao socijalni parteneri spremni na, hajde da tako kažem - međusobno prolongiranje ili ustupke", kaže Ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović.
Krsto Pejović, predsjednik Sindikata finasijskih organizacija kaže:
"Mislim da nepoštovanje odredbi iz Granskog i opšteg Kolektivnog ugovora i pojedinačnog Kolektivnog ugovora, predstavlja klasično kršenje prava iz Zakona o radu. To su klasični primjeri kršenja tih prava koji imaju elemente strateškog mobinga."
Prema definiciji koju smo čuli na prezentaciji rezultata istraživanja o mobingu u Crnoj Gori, strateški mobing odnosi se na politiku vlasnika firme iili upravljačku strukturu koji žele smanjenje broja zaposlenih i pritiskaju radnike da sami napuste posao, ne tražeći za sebe otpremnine koje im po Zakonu i Kolektivnom ugovoru pripadaju.
Rezultati Istraživanja pokazuju da je u Crnoj Gori 80 odsto poslodavaca upoznato sa tim šta je uznemiravanje na radnom mjestu, odnosno mobingom. Nešto manje radnika je upoznato sa značenjem te pojave.
Najčešće žrtve uznemiravanja su radnici, a njihovi moberi ili oni koji ih maltertiraju su u 20 posto slučajeva poslodavci. Svega dva posto poslodavaca bilo je izloženo uznemiravanju od strane radnika.
Iako je crnogorsko sudstvo donijelo prve presude za mobing, Crna Gora još nije usvojila Zakon protiv mobinga.
Sindikalci, međutim poručuju da su radnici, naročito u većim kompanijama žrtve mobinga. Suprotstavljene stavove saopštili su u Podgorici na prezentaciji rezultata Istraživanja pod nazivom "Mobing u Crnoj Gori".
"Prvo sam dobila odluku da u roku od 3 sata napustim svoju radnu kancelariju. Onda su mi dodijelili kancelariju koja je bila udaljena kilometar i 300 metara od tadašnjeg radnog mjesta. Nakon toga, znači istoga dana dobila sam lice koje me prati, koje od toga dana treba stalno da sjedi sa mnom, da prati moje kretanje, da piše o svim mojim aktivnostima, i radnim i sindikalnim. Znači, bio je sa mnom, na metar od mene."
Ovako je mobing na svojoj koži osjetila i opisala Sandra Obradović, sindikalna predstavnica zaposlenih u KAP, kojim gazduje Centralno evropska aluminijumska agencija ruskog oligarha Olega Deripaske.
Sandra je bila među štrajkačima KAP-a koji su protestovali zbog poteza i ponašanja poslovodstva "Kombinata". Imala je sreće jer je nakon uručenog otkaza, sa još nekoliko radnika koje je ruski vlasnik otpustio, naknadno ipak vraćena na posao.
"Na kraju se sve to okončalo nekim sporazumom u Ministarstvu ekonomije. Tamo je potpisan sporazum Uprave, Vlade, Unije poslodavaca i radnika da se svi ti otkazi povuku. To je bio splet okolnosti koji se tiče mog slučaja. Sasvim je drugo pitanje šta bi se desilo da sam ja ostala sama sa otkazom, sa tim rješenjem? Šta bi se desilo da nije bilo protesta? Vjerovatno bih ostala sama i morala na sud, a taj proces bi trajao godinama."
Svest o mobingu
U Vladi, međutim, kažu da je ekonomska kriza učinila svoje i da radnici ne mogu da očekuju da u njenom jeku poslodavac ispunjava sve odredbe Kolektivnog ugovora.
"Ne radi se ni o kakvom mobingu. Radi se o sva tri socijalna partnera, o međusobnom razumijevanju o trenutnoj situaciji i to ne bih nikako podveo pod mobing. Svjesni činjenice da jeste svjetska ekonomska kriza, svjesni činjenice da poslodavac nije u ekonomskoj moći da ispoštuje sve tačke iz opšteg Kolektivnog ugovora, a cijeneći potrebu da je u ovom momentu krize najbitnije zadržati radno mjesto onda smo svi zajedno kao socijalni parteneri spremni na, hajde da tako kažem - međusobno prolongiranje ili ustupke", kaže Ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović.
Rezultati Istraživanja pokazuju da je u Crnoj Gori 80 odsto poslodavaca upoznato sa tim šta je uznemiravanje na radnom mjestu, odnosno mobingom. Nešto manje radnika je upoznato sa značenjem te pojave.
Krsto Pejović, predsjednik Sindikata finasijskih organizacija kaže:
"Mislim da nepoštovanje odredbi iz Granskog i opšteg Kolektivnog ugovora i pojedinačnog Kolektivnog ugovora, predstavlja klasično kršenje prava iz Zakona o radu. To su klasični primjeri kršenja tih prava koji imaju elemente strateškog mobinga."
Prema definiciji koju smo čuli na prezentaciji rezultata istraživanja o mobingu u Crnoj Gori, strateški mobing odnosi se na politiku vlasnika firme iili upravljačku strukturu koji žele smanjenje broja zaposlenih i pritiskaju radnike da sami napuste posao, ne tražeći za sebe otpremnine koje im po Zakonu i Kolektivnom ugovoru pripadaju.
Rezultati Istraživanja pokazuju da je u Crnoj Gori 80 odsto poslodavaca upoznato sa tim šta je uznemiravanje na radnom mjestu, odnosno mobingom. Nešto manje radnika je upoznato sa značenjem te pojave.
Najčešće žrtve uznemiravanja su radnici, a njihovi moberi ili oni koji ih maltertiraju su u 20 posto slučajeva poslodavci. Svega dva posto poslodavaca bilo je izloženo uznemiravanju od strane radnika.
Iako je crnogorsko sudstvo donijelo prve presude za mobing, Crna Gora još nije usvojila Zakon protiv mobinga.
