Dvadesetsedmogodišnja fizioterapeutkinja Dijana Kajić iz Novog Travnika ni četiri godine nakon diplomiranja nije uspjela naći posao, ne samo u struci, već nikakav. Nakon što je stekla fakultetsko obrazovanje kaže za naš radio kako, uprkos tome što voli zanimanje za kojeg ima diplomu, danas bi izabrala ono sa kojim bi mogla dobiti posao.
„Živjeti sa roditeljima sa svojih 27 godina i čekati da dođe njihova mirovina da biste dobili novac za kavu, mislim da je prestrašno za jednu državu, da jedna dvadesetsedmogodišnjakinja ne može naći posao u svojoj struci“, poručuje Dijana.
Da li bi Dijana ili drugi mladi ljudi našli posao da su završili neki drugi fakultet? Najveći dio bh. javnosti bi rekao da ne bi, što potvrđuje i diplomirani ekonomista iz Bijeljina Dejan Čabrilo. Ima 26 godina i zarađuje baveći se fotografisanjem. Dakle, nečim što nema nikakve veze sa onim za što je uložio godine i novac da bi stekao zvanje ekonomiste.
„Ja sam 756-i ekonomista u redu koji čeka posao. Znači, treba da ode u penziju sedamsto i nešto ekonomista, ili da umre, ili da se otvori ne znam koliko kompanija da bih ja na birou dočekao da dobijem posao“, kaže Dejan.
Dijana i Dejan ubrajaju se među 90 posto mladih u Bosni i Hercegovini koji ovu zemlju žele napustiti, jer ovdje posao ne mogu naći. Evo šta o tome kažu oni koje smo snimili u Doboju.
Nedavno je na jednom od ovdašnjih portala objavljev tekst mladića koji je napisao kako Bosnu i Hercegovinu zamišlja kao geto iz kojeg želi što prije pobjeći. On, kao i mnogi drugi mladi, nakon zavšenih fakulteta u BiH zaradjuju najčešće konobarišući, a na pitanje gdje bi išli i šta misle da će raditi ukoliko odu u neke od evropskih zemalja, neki od njih u Travniku, Livnu i Bijeljini kažu:
I dok čekaju da „trbuhom za kruhom“ zauvijek odu iz Bosne i Hercegovine, neki od mladih trenutno koriste mogućnost i na tri mjeseca, koliko mogu ostati u zemljama Evropske unije, odlaze kako bi zaradili. Nema evidencije koliko je takvih, no za rješavanje njihovih problema nisu zainteresovani predstavnici ovdašnje vlasti. Čak ni ponekad se pitanje odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine ne pominje u ovdašnjim političkim krugovima, sjednicama inih vlada ili parlamenata.
