Autorica: Elisabeth Braw (Prevela: Ena Stevanović)
Sedamdeset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata i holokausta, Njemačka privlači sve veći broj rabinskih studenata iz cijelog svijeta. Rabini i kantori koji će služiti sve veću njemačku židovsku populaciju i kongregacije u inozemstvu se obrazuju u tri nova sjemeništa.
Prije dvije godine Maciej Kirschenbaum je odlučio da želi postati rabin. Ako mislite da je izbor Kirschenbaumove karijere neobičan, šta biste onda rekli za izbor mjesta na kojem je odlučio studirati: Njemačka.
„Ja sam Europljanin i zato sam želio studirati u sjemeništu u Europi, a ne u Sjedinjenim Državama ili Izraelu. Mnogi mi govore da je Njemačka zemlja počinitelja zločina, ali to je upravo razlog zašto morate doći ovdje i pomoći obnovi židovskog života", rekao je on za RSE.
U posljednje vrijeme ta obnova je u cvatu.
Od 1990. godine oko 220.000 Jevreja iz bivšeg Sovjetskog Saveza se preselilo u Njemačku i povećalo jevrejsku populaciju sa oko 30.000 1990. godine na oko 100.000 danas.
Taj porast je doveo njemačku jevrejsku populaciju na oko pola od onoga što je bilo prije holokausta. Prema popisu stanovništva iz 1933. godine, kada je Adolf Hitler došao na vlast, u Njemačkoj je živjelo oko 500.000 Jevreja.
"Prije sto godina ova zemlja je bila puna sinagoga", istakao je Sarah Serebrinski, ravnatelj jevrejskog sjemeništa u Berlinu. "Sada se to vraća."
Sjemenište u Berlinu koje je za vrijeme Hladnog rata bilo pretvorno u kozmetičku tvrtku je jedan od primjera te obnove.
Međutim, postoji samo jedan problem: nema dovoljno rabina.
"Postoji velika potražnja za rabinima ovdje jer većina nedavno pristiglih Jevreja ne zna mnogo o judaizmu", rekao je Benjamin Kochan, 26-godišnjak iz ruskog grada Jaroslavl, koji se nalazi oko 250 kilometara sjeveroistočno od Moskve.
„Ja razumijem njihovu situaciju jer sam i sam bio takav. U Rusiji moja obitelj nije znala ništa o tome šta znači biti Jevrej. To se promijenilo tek nakon što smo se preselili u Njemačku", rekao je Kochan, koji je sada studira na Berlinskom sjemeništu.
"Naši učenici su odrastali u bivšem Sovjetskom Savezu", rekao je rabin Moishe Halpern, duhovni vođa bogoslovije. "Oni su Jevreji, ali prije dolaska u Njemačku nisu nikad čitali hebrejski!"
Prvi studenti su nedavno diplomirali na Berlinskom sjemeništu u kojem se nastava odvija na hebrejskom, ruskom, njemačkom i engleskom jeziku.
„Želim pomoći da judaizam počne igrati važnu ulogu u životima ljudi“, rekao je Shlomo Sajatz, student rođen u ukrajinskom gradu Dnjepropetrovsku. "Židovski život treba biti više nego nešto što ljudi znaju iz filmova."
Rabini nisu bili obučavani u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata jer nije bilo sjemeništa. To se promijenilo 1999. godine kada je liberalni koledž Abraham Geiger postao prva institucija za obuku rabina u Europi nakon holokausta. Od tada je na ovom koledžu diplomirao 31 rabin.
Ove akademske godine koledž Abraham Geiger se pridružio konzervativnom koledžu Zacharias Frankel. Oba sjemeništa koja su dio Sveučilišta u Potsdamu nedaleko od Berlina nude akademski stupanj izobrazbe.
„Odlično je da sam u mogućnosti da se ovdje obrazujem. Prije 20 godina bih morala ići u inozemstvo“, rekla je Sonja Pilz, studentica koledža Abraham Geiger koja trenutno završava svoj doktorat.
Na ovom sjemeništu se obrazuju budući rabini iz cijelog svijeta, uključujući Ruse, Mađare, Poljake, Amerikance i Izraelce, te sve veći broj studentata iz Velike Britanije.
Financijske pogodnosti također čine ovo sjemenište vrlo privlačnim. Njemačka vlada financira koledže Abraham Geiger i Zacharias Frankel, dok berlinsko sjemenište subvencioniraju privatni donatori, uključujući i američku zakladu Ronald S. Lauder. Mnogi studenti ne moraju plaćati smještaj.
„Nema toliko sjemeništa, a još je manje onih za žene tako da je Njemačka vrlo dobra prilika“, rekla je Moskovljanka Natalya Verzhebovska koja studira na koledžu Abraham Geiger. "A liberalni judaizam je nastao u Njemačkoj", dodaje ona.
Međutim, financijska realnost će pogoditi Sanju Pilz već 31. augusta kada završi svoje studije jer je za većinu vrlo teško naći mjesto sa punim radnim vremenom pa moraju kombinirati nekoliko kongregacija ili imati dodatni sekularni posao sa strane. „Mnogi rade kao poreski savjetnici“, rekla je ona.
Mnogi studenti ne namjeravaju ostati u Njemačkoj. Četvero njih već sada služi u jevrejskim kongregacijama u Južnoj Africi.
Sedamdeset godina nakon holokausta, Njemačka nije imuna na antisemitizam koji i dalje prisutan u Europi.
Međutim, Anita Kantor, studentica iz Budimpešte, kaže da je biti strani student sjemeništa u Njemačkoj zapravo prednost.
„Moj posao je da odgovaram na pitanja i da ljudima bude ugodno s nama“ ,rekla je ona.
William Wolff, Jevrej iz Berlina koji je napustio Njemačku i otišao u Britaniju sa svojim roditeljima 1933., gdje je bio uspješan novinar, je rekao da je „Njemačka danas zemlja za najprijateljskijim odnosom prema Jevrejima u Europi“.
Sada služi kao liberalni rabin u svojoj rodnoj državi.
Max Feldhake, student koledža Abraham Geiger iz Phoenixa Arizona, je rekao da je njegovo iskustvo također bilo vrlo pozitivno.
„Hodam Berlinom i Dresdenom sa kipom na glavi i nikad mi se ništa nije desilo“, rekao je on.
