Nikšićanka Maja Lončar ima samo 24 godine i јеdina је djevojka u Crnoj Gori koja vozi autobus na međugradskim linijama. I u regionu je malo žena koje se bave ovim teškim i odgovornim poslom.
Žena za volanom autobusa odavno nije ništa neobično u Evropi, ali u Crnoj Gori će svi sa nevjericom ući u autobus za čijim je volanom krhka djevojka, kakva je Maja Lončar.
„Još uvijek postoji čuđenje. Čudni pogledi i komentari, poput kako ja ovako sitna za volanom autobusa od 13 metara. Ne doživljavam svoj posao kao nešto teško. Za mene nema podjele na muške i ženske poslove. Bitno je samo da ste sposobni“, kaže za RSE Maja Lončar, prva žena u istoriji nikšićkog autobuskog prevoza.
Maja radi u kompaniji svojih komšija i prenosi nam kako je zavoljela volan.
„Kao mala djevojčica u radionici svojih komšija, sadašnjih gazdi, pomalo sam pomjerala autobus, parkirala, uvozila i izvozila iz garaže. Tako sam učila, naučila i položila“, priča Maja.
Maja već više od dvije godine vozi autobus po drumovima Crne Gore. Kaže da joj je ljubav prema ovom poslu prenio otac koji je bio vozač.
„Pokojni otac je bio vozač i vjerovatno je ta ljubav došla po njegovoj strani. Majka se u početku protivila, govorila mi: „Gdje ćeš ti. Uzmi uči. Završi neku školu, kakvi autobusi“. Nijesam je slušala i ponosna je sada. Vidi da mi to ide“, kaže Maja.
Dodaje da su u familiji uobičajene šale na račun profesija koje su izabrali ona i njen brat.
„Brat mi je kuvar, pa se šale na naš račun da smo zamijenili profesije“.
Da ova 24-četvorogodišnja djevojka uspješno ruši stereotipe o ženi sa volanom, svjedoče njeni putnici.
Bilo je nevjerice i sumnje da Maja može da radi odgovoran posao vozača autobusa.
„Pripremala sam se za vožnju i čovjek mi je prišao da mi preda pošiljku. Pitao me je: “Ko je vozač ovdje“.... Nije vjerovao da sam to ja već je čekao na stanici desetak da autobus krene. Ostao je na stanici zapanjen“, priča Maja jednu od situacija sa kojom se sretela.
Maja uživa veliko poštovanje i podršku muških kolega. Gužve na putevima, posebno tokom ljetnih mjeseci, saobraćajna nekultura, Maju ne zabrinjavaju mnogo.
„Treba imati strpljenja, pa polako“, ističe ona.
Posao vozača nije plaćen srazmjeno odgovornosti koju preuzimaju, smatra ona:
„Ako vozite 50 putnika, odgovorni ste za 50 života. Koliku odgovornost imamo, posao je slabo plaćen.“
Ova 24-godišnja Nikšićanka sanja o putovanju po Evropi, kome se nada od septembra.
Žena za volanom autobusa odavno nije ništa neobično u Evropi, ali u Crnoj Gori će svi sa nevjericom ući u autobus za čijim je volanom krhka djevojka, kakva je Maja Lončar.
„Još uvijek postoji čuđenje. Čudni pogledi i komentari, poput kako ja ovako sitna za volanom autobusa od 13 metara. Ne doživljavam svoj posao kao nešto teško. Za mene nema podjele na muške i ženske poslove. Bitno je samo da ste sposobni“, kaže za RSE Maja Lončar, prva žena u istoriji nikšićkog autobuskog prevoza.
Maja radi u kompaniji svojih komšija i prenosi nam kako je zavoljela volan.
„Kao mala djevojčica u radionici svojih komšija, sadašnjih gazdi, pomalo sam pomjerala autobus, parkirala, uvozila i izvozila iz garaže. Tako sam učila, naučila i položila“, priča Maja.
Maja već više od dvije godine vozi autobus po drumovima Crne Gore. Kaže da joj je ljubav prema ovom poslu prenio otac koji je bio vozač.
„Pokojni otac je bio vozač i vjerovatno je ta ljubav došla po njegovoj strani. Majka se u početku protivila, govorila mi: „Gdje ćeš ti. Uzmi uči. Završi neku školu, kakvi autobusi“. Nijesam je slušala i ponosna je sada. Vidi da mi to ide“, kaže Maja.
Dodaje da su u familiji uobičajene šale na račun profesija koje su izabrali ona i njen brat.
„Brat mi je kuvar, pa se šale na naš račun da smo zamijenili profesije“.
Da ova 24-četvorogodišnja djevojka uspješno ruši stereotipe o ženi sa volanom, svjedoče njeni putnici.
Bilo je nevjerice i sumnje da Maja može da radi odgovoran posao vozača autobusa.
„Pripremala sam se za vožnju i čovjek mi je prišao da mi preda pošiljku. Pitao me je: “Ko je vozač ovdje“.... Nije vjerovao da sam to ja već je čekao na stanici desetak da autobus krene. Ostao je na stanici zapanjen“, priča Maja jednu od situacija sa kojom se sretela.
Maja uživa veliko poštovanje i podršku muških kolega. Gužve na putevima, posebno tokom ljetnih mjeseci, saobraćajna nekultura, Maju ne zabrinjavaju mnogo.
„Treba imati strpljenja, pa polako“, ističe ona.
Posao vozača nije plaćen srazmjeno odgovornosti koju preuzimaju, smatra ona:
„Ako vozite 50 putnika, odgovorni ste za 50 života. Koliku odgovornost imamo, posao je slabo plaćen.“
Ova 24-godišnja Nikšićanka sanja o putovanju po Evropi, kome se nada od septembra.
