BiH je u dužničkom ropstvu, ima jeftinu radnu snagu, najsiromašnija je na Balkanu i ima političke elite koje sve što rade rade da zadovolje vlastite interese, ocjenjuje za naš radio prvi čovjek Ekonomskog instituta RS, profesor Aleksa Milojević. Ukoliko narod u 2014., izbornoj godini ne napravi drugačiji izbor, crno nam se piše, kaže Milojević.
Milojević: Mi smo kada je počeo ovaj rat bili zemlja na ulasku u srednje razvijenu zemlju. Uspjeli smo da to sve rasturimo, razrušimo - i danas smo mi zemlja koja je u jednom potpunom siromaštvu. Po svim parametrima mi smo robovi Evrope, mi smo sve uništili i ostala je samo gola radna snaga koja će raditi za najniže nadnice. Danas u BiH 75 posto zaposlenih radi za platu od 400 do 500 maraka, to znači oko 300 dolara. To su najniže nadnice. I mi skoro da nemamo ništa drugo, nego samo jeftinu radnu snagu koju iznajmljujemo. Mi imamo jednu precijenjenu valutu, a precijenjena valuta je najgore što može da pogodi jednu manje razvijenu zemlju, a to znači da je u inostranstvu sve jeftinije nego što je kod nas. Korisno je zaduživati se, korisno je uvoziti, a nije moguće proizvoditi i nije moguće izvoziti. I mi smo osuđeni da doživimo potpuni ekonomski slom.
Milojević: To je samo znak da nemamo državu, da Dejtonski sporazum nije napravio kompletnu državu i da je napravljena jedna razvalina od države. Prvi pokazatelj razvaline je da nemamo svoju centralnu banku. U okolnostima kada postoji centralna banka, onda se država može da zaduži kod centralne banke na rok od godinu dana, i ta sredstva se moraju vratiti, inače se ide u inflaciju. Pošto mi nemamo tu mogućnost, onda su naše vlade slobodne da se beskonačno zadužuju, a mi nemamo demokratski mehanizam da obuzdamo vlast da se prestane zaduživati. Nijedan narod nije dospio u kolonijalno ropstvo da ga u tom pravcu nije gurnula domaća vlast. Kod nas je problem što je formirana elita, i politička i privredna, koja svoja bogatstva nije stekla radom i sa svojim narodom, nego je elita postala tako što je opljačkala narod i sada se ta elita bori svim silama i spremna je na svaku moguću kolaboraciju sa svakim jer se plaši da će narod oduzeti to što je stečeno otimanjem – i to je naš problem.
Milojević: Ja mislim da je ta intelektualna elita uvijek dio sistema. I moram priznati da je to najpodmitljiviji dio. Izgleda da nemamo intelektualno elitu koja će stati na stranu naroda, ili je nemamo u dovoljnom broju, dovoljnoj snazi. To što neki pojedinci pokušavaju da na neki način pružaju otpor ovome zlu u kojem živimo i koje nas sve više pritišće, to još nije dovoljno organizovano. I ljudi su dio sistema, podmitljivi su, čuvaju nekakve svoje interese, imaju opravdanje da je nemoguće nešto promijeniti – bar ja čujem od mojih kolega da istorija govori da se neki sistem ne može zaustaviti nasred brda, da mora doći do kraja.
Milojević: Socijalni nemiri su vrlo diskutabilna stvar. Ukoliko su oni usmjereni na promjenu, znači ukoliko bi se koda nas pojavila neka pozitivna strategija razvoja u smislu promjene privrednog sistema i taj se socijalni bunt usmjerio u nekom pozitivnom prvacu, onda bi ti pokreti bili vrlo poželjni. Međutim, ukoliko dođe do spontanosti i do odsustva koncepcijskog izlaza za te socijalne pokrete, mislim da u BiH to može da završi na najcrnjem scenariju. Mene najviše zabrinjava da postojeće politike ne znaju da od svog vrijednog naroda i prirodnih bogatstava naprave razvoj, nego žive na nekom nacionalnom naboju - i to je nešto najružnije što može da zadesi BiH. Ja se nadam da će i u BiH biti dovoljno snage da se ova pogrešna vlast otjera i narod nađe neke pozitivne izlaze. BiH ima sve mogućnosti da za vrlo kratko vrijeme napravi nezapamćen razvoj. Međutim, problem je što će vjerovatno pružati otpor postojeća politička i privredna elita, koja je prisvojila nezarađeno i nezasluženo i koja će činiti sve da se taj neki pozitivan proces zaustavi.
RSE: Gospodine Milojeviću, poznato je da je BiH prema mnogim parametrima na dnu ljestvice i u regionu i u Evropi kada je ekonomija u pitanju. Koji je, po vama, najalarmantniji podatak?
Milojević: Mi smo kada je počeo ovaj rat bili zemlja na ulasku u srednje razvijenu zemlju. Uspjeli smo da to sve rasturimo, razrušimo - i danas smo mi zemlja koja je u jednom potpunom siromaštvu. Po svim parametrima mi smo robovi Evrope, mi smo sve uništili i ostala je samo gola radna snaga koja će raditi za najniže nadnice. Danas u BiH 75 posto zaposlenih radi za platu od 400 do 500 maraka, to znači oko 300 dolara. To su najniže nadnice. I mi skoro da nemamo ništa drugo, nego samo jeftinu radnu snagu koju iznajmljujemo. Mi imamo jednu precijenjenu valutu, a precijenjena valuta je najgore što može da pogodi jednu manje razvijenu zemlju, a to znači da je u inostranstvu sve jeftinije nego što je kod nas. Korisno je zaduživati se, korisno je uvoziti, a nije moguće proizvoditi i nije moguće izvoziti. I mi smo osuđeni da doživimo potpuni ekonomski slom.
RSE: Kad smo već kod zaduživanja, kako je moguće da se bh. institucije zadužuju kod komercijalnih banaka? Da li je ovakav slučaj igdje u Evropi zabilježen?
Milojević: To je samo znak da nemamo državu, da Dejtonski sporazum nije napravio kompletnu državu i da je napravljena jedna razvalina od države. Prvi pokazatelj razvaline je da nemamo svoju centralnu banku. U okolnostima kada postoji centralna banka, onda se država može da zaduži kod centralne banke na rok od godinu dana, i ta sredstva se moraju vratiti, inače se ide u inflaciju. Pošto mi nemamo tu mogućnost, onda su naše vlade slobodne da se beskonačno zadužuju, a mi nemamo demokratski mehanizam da obuzdamo vlast da se prestane zaduživati. Nijedan narod nije dospio u kolonijalno ropstvo da ga u tom pravcu nije gurnula domaća vlast. Kod nas je problem što je formirana elita, i politička i privredna, koja svoja bogatstva nije stekla radom i sa svojim narodom, nego je elita postala tako što je opljačkala narod i sada se ta elita bori svim silama i spremna je na svaku moguću kolaboraciju sa svakim jer se plaši da će narod oduzeti to što je stečeno otimanjem – i to je naš problem.
RSE: Ali u vlasti sjede i ekonomisti, profesori na fakultetima, pa ipak BiH nema ni ekonomsku strategiju, a o konkretnim potezima izlaska iz krize da i ne govorimo. Zašto je tako?
Milojević: Ja mislim da je ta intelektualna elita uvijek dio sistema. I moram priznati da je to najpodmitljiviji dio. Izgleda da nemamo intelektualno elitu koja će stati na stranu naroda, ili je nemamo u dovoljnom broju, dovoljnoj snazi. To što neki pojedinci pokušavaju da na neki način pružaju otpor ovome zlu u kojem živimo i koje nas sve više pritišće, to još nije dovoljno organizovano. I ljudi su dio sistema, podmitljivi su, čuvaju nekakve svoje interese, imaju opravdanje da je nemoguće nešto promijeniti – bar ja čujem od mojih kolega da istorija govori da se neki sistem ne može zaustaviti nasred brda, da mora doći do kraja.
RSE: Šta mislite o predviđanjima da će 2014. u BiH biti godina socijalnih nemira?
Milojević: Socijalni nemiri su vrlo diskutabilna stvar. Ukoliko su oni usmjereni na promjenu, znači ukoliko bi se koda nas pojavila neka pozitivna strategija razvoja u smislu promjene privrednog sistema i taj se socijalni bunt usmjerio u nekom pozitivnom prvacu, onda bi ti pokreti bili vrlo poželjni. Međutim, ukoliko dođe do spontanosti i do odsustva koncepcijskog izlaza za te socijalne pokrete, mislim da u BiH to može da završi na najcrnjem scenariju. Mene najviše zabrinjava da postojeće politike ne znaju da od svog vrijednog naroda i prirodnih bogatstava naprave razvoj, nego žive na nekom nacionalnom naboju - i to je nešto najružnije što može da zadesi BiH. Ja se nadam da će i u BiH biti dovoljno snage da se ova pogrešna vlast otjera i narod nađe neke pozitivne izlaze. BiH ima sve mogućnosti da za vrlo kratko vrijeme napravi nezapamćen razvoj. Međutim, problem je što će vjerovatno pružati otpor postojeća politička i privredna elita, koja je prisvojila nezarađeno i nezasluženo i koja će činiti sve da se taj neki pozitivan proces zaustavi.
