Tokom 20. vijeka mnogo se razmišljalo kako doći do obilja mesa na trpezama bez etičkih dilema koje se odnose na brige o eksploataciji radne snage, uništavanju okoliša i okrutnosti prema životinjama neizbježnih u mesnoj industriji. Zašto?
Još 1932. Winston Churchill je predvidio da će u narednih 50 godina ljudi "pobjeći od apsurda uzgajanja pileta kako bi jeli samo prsa ili krilca, već će se ovi dijelovi uzgajati odvojeno".
"Novu hranu će praktično biti nemoguće razlikovati od prirodne, a sve promjene će biti tako postepene da će biti neprimjetne", rekao je Churchill.
Ali, može li meso iz laboratorije zamijeniti pravo meso u svakodnevnoj ishrani?
Kompanije od 1970-ih godina prodaju vegetarijanske i veganske alternative mesu kao što su hamburgeri od soje ili graha. Međutim, u posljednjih nekoliko godina brojne kompanije, uključujući Beyond Meat i Impossible Foods, promijenile su igru na tržištu mesa lansirajući proizvode biljnog porijekla čiji je cilj da imitira pravo meso.
Od sredine 2010-ih proizvodnja mesa in vitro, odnoso kultivisano, klonirano meso koje koristi životinjske matične ćelije sve je više istraživano kako alternativa postojećoj mesnoj industriji. Ovakvu proizvodnju mesa iz petrijeve posude u laboratoriji neki nazivaju meso "bez ubijanja".
Politike uzgoja mesa ‘bez ubijanja’
Na tragu Churchillovog predviđanja i pored proizvoda biljnog porijekla koji imitiraju ukus mesa, kloniranje mesa takođe je jedna od alternativa klasičnom uzgoju životinja u mesnoj industriji.
Takozvani in vitro hamburger, uzgojen od matičnih stanica goveda, prvi je primjer onoga za šta njegov tvorac, holandski naučnik Mark Post, kaže da bi moglo pružiti odgovor na globalnu nestašicu hrane i pomoći u borbi protiv klimatskih promjena.
Prezentacija laboratorijskog burgera desila se 2013. godine u Londonu kada su dva volontera probala pečeni klonirani burger. Klonirani burger je rezultat višegodišnjeg istraživanja Marka Posta, vaskularnog biologa sa Univerziteta u Maastrichtu u Holandiji.
Amerikanci će pojesti dvije milijarde popularnih pilećih medaljona tokom ove godine, piše britanski The Guardian. Pileći madaljoni su proizvod koji omogućava način da se profitira od ostataka mesa od prsa, bataka i krilca nakon što se nešto više od devet milijardi pilića iz fabričkog uzgoja ubije za potrebe tržišta svake godine.
Kao i mnoga roba u masovnoj proizvodnji, pileći medaljoni su sumnjivog kvaliteta, jeftini, privlačni i jednostavni za konzumiranje. Ovaj mesni proizvod primarno se čak ni ne pravi od mesa, već uglavnom od ultraprocesuirane masnoće i raznih dijelova utrobe uključujući kožu, kosti i vezivno tkivo.
Intenzivna stočarska poljoprivreda, koja proizvodi pileće medaljone i većinu drugog mesa koje konzumiraju Amerikanci, artificijelno održava nisku cijenu mesa operišići na ekonomiji ogromnih razmjera uz prebacivanje troškova proizvodnje na ljude, životinje i planetu, piše The Guardian.
Posljedice postojeće mesne industrije su krčenje šuma, ispuštanje stotina miliona tona stakleničkih gasova svake godine, loših uslova rada u klanicama i okrutni tretman životinja na farmama.
Možda najveći izazivač ovakvim mesnim proizvodima je drugačija vrsta mesa - jestivo mesno tkivo uzgojeno in vitro iz životinjskih matičnih stanica, proces koji se naziva ćelijska poljoprivreda.
Kakva rješenja nudi meso iz laboratorije?
Prva svjetska fabrika mesa ‘bez ubijanja’ otvorena je u Izraelu u prvoj polovini 2021. kao dio revolucionarne proizvodnje hrane koja cilja na načine proizvodnje manje štetne po okoliš i borbu protiv globalnog problema gladi u svijetu.
Meso uzgojeno u laboratoriji, izraelske kompanije Future Meat Technologies, koristi životinjske ćelije za proizvodnju pilećih, ovčijih i svinjskih proizvoda. Planiraju da svom mesnom asortimanu dodaju i goveđe proizvode.
Fabrički pogon može da proizvede do 500 kilograma uzgojenih mesnih proizvoda dnevno, što je ekvivalent 5.000 hamburgera.
"Naš je cilj je da uzgojeno meso bude pristupačno za sve, a da pritom osiguramo da proizvodimo ukusnu hranu koja je i zdrava i održiva, pomažući u osiguravanju budućnosti nadolazećih generacija", kažu iz ove kompanije.
Očekuje se da će proizvodni proces kompanije generisati 80 posto manje emisija stakleničkih gasova i koristiti 99 posto manje zemlje kao i 96 posto manje slatke vode od tradicionalne proizvodnje mesa na farmama.
Švajcarska kompanija Nestle takođe je u zvaničnoj izjavi sredinom jula najavila da istražuje alternative koje nudi proizvodnja kultivisanog mesa u laboratorijama, prenosi Business Insider.
Nestle radi na istraživanju alternativnih mesnih proizvoda koji bi kombinovali uzgojeno kultivisano meso sa biljnim sastojcima – inovativnim tehnologijama i naučnim trendovima koji omogućavaju stvaranje umjetnog mesa, poput fermentacije ćelija ili 3D printanja.
"Ove nove tehnologije mogu dovesti do ekološki prihvatljivijih proizvoda", saopšteno je iz švajcarskog giganta u industriji hrane.
Uz sve očigledne prednosti i rješenja za rastuće probleme gladi i okoliša koje nudi revolucija u mesnoj industriji ostaje pitanje – koliko su ljudi spremni da jedu ovakvo meso?
Kako je za magazin The Conversation rekla Matti Wilks, gostujuća istraživačica sa Univerziteta Yale na odjeljenju psihologije, koja je istraživala spremnost ljudi da jedu kultivisano meso – ljudi su "oprezno optimistični". Međutim, navela je da je veliki broj i onih koji se protive ovoj ideji iz niza razloga kao što su "zabrinutost zbog nečeg novog, prirodnosti proizvoda i hrane" dok se drugima ovakvo meso čak "gadi i izaziva strah".
Facebook Forum