Dugogodišnje pokušaje dijela javnosti i liberala da se u Crnoj Gori usvoji Zakon o lustraciji danas odbija vladajuća elita uz različita obrazloženja, najčešće sumirana pod parolom "Nećemo lov na vještice". A kao predmet lustracije rame uz rame sa crnogorskim političarima uvijek se pominju i imena medijskih poslenika iz Radio Televizije Crne Gore i "Pobjede" zbog značajne uloge u kreiranju i huškanju javnog mnjenja u krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih. Na temu da li bi se crnogorsko tužilaštvo moglo povesti primjerom srpskog pokušao je da sazna kolega Petar Komnenić sa Emilom Labudovićem, udarnom pesnicom Televizije Crne Gore ratnih devedesetih koji je danas političar:
RSE: Pošto ste vi često i u skupštini u medijima pominjani u tom kontekstu šta vi mislite o tome i da li eventualno strahujete da bi do slične akcije moglo doći i u Crnoj Gori? Šta mislite o tome?
LABUDOVIĆ: Trenutno sam na sastanku i ne mogu ništa da vam kažem.
Iz Televizije Crne Gore su u međuvremenu zajedno sa ogromnom arhivom iz tog perioda nestali i čuveni Labudovićevi dnevnici. Mnogi ga optužuju da ih je on lično odnio kada je otišao početkom '98. ali on tvrdi da: "ni olovku nije iznio iz te kuće". Više je puta ipak bezuspješno otvarana priča o tome kako je i kad iz tog medija nestala arhivska građa iz perioda devedesetih, a najčešće se pominje upravo '97., '98. godina kada je došlo do loma u jedinstvenom DPS-u, a Milo Đukanović napravio otklon od Slobodana Miloševića. Ukoliko bi se crnogorsko tužilaštvo, kako će to učiniti srpsko, pozabavilo tim periodom svjedočanstava o tome vremenu ima, što iz privatnih arhiva pojedinaca, ponešto je dostupno i na internetu, što na osnovu nekoliko dokumentaraca snimljenih o tom periodu, a nešto iz knjiga poput "Nacrta za ideologiju jedne vlasti" Živka Andrijaševića. Danilo Burzan je devedesetih po kratkom postupku smijenjen kao urednik Radija Crne Gore, nada se da će se to kad tad dogoditi:
"Poznato je da je jedan broj njih i dalje u javnom životu, izvjesno je takođe da oni, takoreći, ni po prstu nijesu dobili zbog zla koje su činili sa malih ekrana ili preko novina u tada jedinom dnevnom listu "Pobjeda". Ja nemam apsolutno nikakve dvojbe da kad tad to treba da se učini javnim i da se izvedu dokazi, a najmanje mi je važno da li bi neko od njih trebalo da trpi kakve sankcije".
I Esad Kočan, glavni urednik nezavisnog nedjeljnika "Monitor" nema dilemu da bi bilo nužno da se i crnogorsko tužilaštvo pozabavi ulogom medija u ratnom huškanju devedesetih:
"To nisu novinari, to su proizvođači rata koji su radili u medijima. Naravno da bi tužilaštvo kao i svaku vrstu zloupotrebe jedne profesije u zločinačke svrhe trebalo da se bavi i time. Očekujem da će se i u Crnoj Gori desiti tako nešto u dogledno vrijeme. Ne očekujem da bi se sudilo novinarima, trebalo bi da se sudi njihovim stvarnim nalogodavcima, a oni nijesu bili novinari nego političari. Crnogorski javni proizvođači rata su u međuvremenu postali mirotvorci".
Pesimista da je to moguće je književnik i novinar Andrej Nikolaidis, uvjeren da ni u Srbiji cilj neće biti postignut, budući da u vlasti učestvuje Miloševićeva stranka, te da tako nešto iz istih ili sličnih razloga nije moguće sprovesti ni u jednoj državi regiona. Zakašnjela ideja, tvrdi Nikolaidis:
"Mi smo propustili momenat kada je to trebalo biti učinjeno i mislim da sada već treba da razmišljamo o nečem drugom. Budući da se nije raščistilo šta se onda desilo mi ćemo se suočiti sa posljedicama tog gliba koje smo ostavili i sa posljedicama laži koja je instalirana za istinu. Tako da ja mislim da je mimikrija dovršena i da se sada radi o kontroli štete, a ne o uspostavi pravednoga poretka i uspostavi takozvane istine o onome što se radilo u prošlosti".
* * * * *
Više o najavi Tužilaštva za ratne zločine Srbije da će otvoriti istragu o ulozi medija u podstrekavanju ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji pročitajte OVDJE.
RSE: Pošto ste vi često i u skupštini u medijima pominjani u tom kontekstu šta vi mislite o tome i da li eventualno strahujete da bi do slične akcije moglo doći i u Crnoj Gori? Šta mislite o tome?
LABUDOVIĆ: Trenutno sam na sastanku i ne mogu ništa da vam kažem.
Iz Televizije Crne Gore su u međuvremenu zajedno sa ogromnom arhivom iz tog perioda nestali i čuveni Labudovićevi dnevnici. Mnogi ga optužuju da ih je on lično odnio kada je otišao početkom '98. ali on tvrdi da: "ni olovku nije iznio iz te kuće". Više je puta ipak bezuspješno otvarana priča o tome kako je i kad iz tog medija nestala arhivska građa iz perioda devedesetih, a najčešće se pominje upravo '97., '98. godina kada je došlo do loma u jedinstvenom DPS-u, a Milo Đukanović napravio otklon od Slobodana Miloševića. Ukoliko bi se crnogorsko tužilaštvo, kako će to učiniti srpsko, pozabavilo tim periodom svjedočanstava o tome vremenu ima, što iz privatnih arhiva pojedinaca, ponešto je dostupno i na internetu, što na osnovu nekoliko dokumentaraca snimljenih o tom periodu, a nešto iz knjiga poput "Nacrta za ideologiju jedne vlasti" Živka Andrijaševića. Danilo Burzan je devedesetih po kratkom postupku smijenjen kao urednik Radija Crne Gore, nada se da će se to kad tad dogoditi:
Poznato je da je jedan broj njih i dalje u javnom životu, izvjesno je takođe da oni, takoreći, ni po prstu nijesu dobili zbog zla koje su činili sa malih ekrana ili preko novina u tada jedinom dnevnom listu "Pobjeda".
"Poznato je da je jedan broj njih i dalje u javnom životu, izvjesno je takođe da oni, takoreći, ni po prstu nijesu dobili zbog zla koje su činili sa malih ekrana ili preko novina u tada jedinom dnevnom listu "Pobjeda". Ja nemam apsolutno nikakve dvojbe da kad tad to treba da se učini javnim i da se izvedu dokazi, a najmanje mi je važno da li bi neko od njih trebalo da trpi kakve sankcije".
I Esad Kočan, glavni urednik nezavisnog nedjeljnika "Monitor" nema dilemu da bi bilo nužno da se i crnogorsko tužilaštvo pozabavi ulogom medija u ratnom huškanju devedesetih:
"To nisu novinari, to su proizvođači rata koji su radili u medijima. Naravno da bi tužilaštvo kao i svaku vrstu zloupotrebe jedne profesije u zločinačke svrhe trebalo da se bavi i time. Očekujem da će se i u Crnoj Gori desiti tako nešto u dogledno vrijeme. Ne očekujem da bi se sudilo novinarima, trebalo bi da se sudi njihovim stvarnim nalogodavcima, a oni nijesu bili novinari nego političari. Crnogorski javni proizvođači rata su u međuvremenu postali mirotvorci".
Ja mislim da je mimikrija dovršena i da se sada radi o kontroli štete, a ne o uspostavi pravednoga poretka i uspostavi takozvane istine o onome što se radilo u prošlosti.
"Mi smo propustili momenat kada je to trebalo biti učinjeno i mislim da sada već treba da razmišljamo o nečem drugom. Budući da se nije raščistilo šta se onda desilo mi ćemo se suočiti sa posljedicama tog gliba koje smo ostavili i sa posljedicama laži koja je instalirana za istinu. Tako da ja mislim da je mimikrija dovršena i da se sada radi o kontroli štete, a ne o uspostavi pravednoga poretka i uspostavi takozvane istine o onome što se radilo u prošlosti".
* * * * *
Više o najavi Tužilaštva za ratne zločine Srbije da će otvoriti istragu o ulozi medija u podstrekavanju ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji pročitajte OVDJE.
