Vrijeme kada je roditeljima, u vezi sa uticajem televizije na djecu, jedina briga bila da dječije oči nijesu previše blizu ekrana je odavno prošlo. Uticaj televizije je u međuvremenu prerastao dimenzije i njene dimezije, pa su današnja djeca „bombardovana“ sadržajima raznih medija od kojih su mnogi, prema procjenama psihologa, štetni, pa čak i pogubni za psiho-fizički razvoj djeteta.
Poplava reality programa, filmovi puni prenaglašenog nasilja i krvoprolića, sveprisutan seks u slikama, ali i narativu... predstavljaju sadržaje koji se prikazuju na televizijama u regionu i djeca uglavnom ne nailaze na značajnije prepreke da im pristupe, a vrlo često im se ti sadržaji i nameću.
Sunčica Bakić iz Agencije za telekomunikacije Crne Gore kaže da je nasuprot tome, dječiji program na domaćim televizijama minorno zastupljen sa svega 2,4 posto.
„Dječiji programi očigledno nijesu interesantni sponzorima, pa onda nijesu ni televizijama“, rekla je Bakić koja je naglasila da ovaj podatak ne važi samo za komercijalne, privatne televizije, već da je isti procenat i u televizijskim javnim servisima.
„Rat, agresija, krvoproliće i seks je roba sa velikom potražnjom. Ti sadržaji su vrijedni, isplativi i obećavajući za gledanost. Djeca su ovome izložena značajno više nego odrasli. Čak i u crtanim filmovima, scena nasilja se dešava svakog minuta“, kaže Bakić.
Problem uticaja, po djecu štetnih medijskih sadržaja, prevazilazi klasičnu televiziju. U odnosu na vrijeme od prije par decenija kada su na raspolaganju bila 2-3 TV kanala, danas su dostupne desetine i stotine kanala putem kablovske i satelitske veze.
Pored toga, dostupnost sadržaja koji za djecu može biti štetan na više načina je maksimalna ako se ima u vidu da skoro svako dijete ima računar ili mobilni telefon sa internet konekcijom.
Tokom današnje diskusije o zaštiti djece od štetnih medijskih sadržaja, psiholog i profesor američkog Penn State Univerziteta, Đurađ Stakić je o posljedicama govorio kroz nalaze Univerziteta Yale, američkog Nacionalnog instituta za zdravlje i kalifornijskog Zdravstvenog centra.
„Oni su, na osnovu analize 173 studije, ukazali na korelaciju između korišćenja medija sa jedne i prekomjerne težine, povećanja pušenja kod adolescenata, problematičnog seksualnog ponašanja, zloupotrebe supstanci, slabijeg uspjeha u školi, poremećaja pažnje i hiperaktivnosti sa druge strane“, rekao je profesor Stakić.
Asja Rokša Zubčević iz Regulatorne agencije za telekomunikacije Bosne i Hercegovine kaže da su u pripremi nove evropske direktive čiji je cilj bolja regulacija medijskog sadržaja koja se više ne bi odnosila samo na takozvane tradicionalne medije, već i na internet, te da sumnja koju osjeća u mogućnost primjene kod nje izaziva zebnju.
Rokša Zubčević je ispričala primjer koji je u Bosni i Hercegovini izazvao burne reakcije građana koji su peticijom tražili da se reality programi stave pod kontrolu. Uslijedile su kazne i zabrana emitovanja prije ponoći.
Izlaganje je ilustrovano insertima iz pseudo-reality programa koje karakteriše radnja odglumljena po scenariju, a način režije i snimanja sugeriše da se radi o stvarnim situacijama.
„Izdvojila bih momenat kada protagonista kaže da se radi o šesnaestogodišnjoj djevojci, a onda sagovorniku daje instrukcije na koji način se njene vršnjakinje mogu uključiti u seksualne aktivnosti“
Profesor Đurađ Stakić je, međutim, otvorio novu dilemu.
„Ako pomjerite ove emisije sa neprimjerenim sadržajem poslije ponoći, a vaš adolescent ima kompjuter u spavaćoj sobi, on će svakako odgledati taj sadržaj, a dobićete nov problem – poremećaj sna djeteta“
- Nasilje svuda oko mladih, TV i društvene mreže posebna briga
- Nasilje među djecom i mladima: Tuče se zakazuju i putem Facebooka
Tokom diskusije je zaključeno da odgovornost nije ni na medijima ni na državi ni na bilo kom društvenom segmentu pojedinačno, već na cijelom društvu.
Sugerisana je neophodnost edukacije građana, roditelja, djece, ali, prije svih, medijskih poslenika, urednika i novinara.
Profesor Stakić je, postavljajući retoričko pitanje zapravo dao odgovor na pitanje – kako djecu zaštititi od štetnog medijskog uticaja.
„Šta je mudrije? Da pribjegavamo restrikciji i kontroli ili osposobljavanju djece za razumno korišćenje medija?“
Facebook Forum