Više od dva i po mjeseca je prošlo otkako je mostarski ultramaratonac Aleksandar Aco Golo objavio namjeru da istrči ultramaraton od Sarajeva do Hiroshime. I dok fizičke pripreme tog 56-godišnjaka, poznatom po nizu ultramaratona koje je istrčao u 30 godina bavljenja tom atletskom disciplinom, idu po planu, čini se da se to ne odnosi i na one organizacione. Naime, potpuno je neizvjesno hoće li Aco uopšte krenuti u obaranje Guinessovog rekorda u humanitarnom ultramaratonu i trčati po 100 kilometara u 100 dana.
Krajem aprila, Aleksandar Aco Golo, poznati mostarski ultramaratonac, trebao bi krenuti u trku svog života, kojom namjerava spojiti glavni grad BiH, Sarajevo i japansku Hiroshimu.
Aco time, kako nam je sredinom februara izjavio, želi obilježiti ravno 70 godina od stradanja Hiroshime pred kraj Drugog svjetskog rata, ali se želi i zahvaliti Japanu za svu pomoć koju je ta zemlja pružala i pruža Bosni i Hercegovini.
Uprkos teškom poslu kojeg radi u smjenama u mostarskoj fabrici Aluminij, Aco nam kaže da fizičke pripreme teku dobro.
“Problem, znači, nije u meni. Ja se spremam, treniram. Spreman sam, sutra, ako treba, da krenem”, navodi Golo.
A put na kojeg Aco namjerava krenuti sve je samo ne lagan. Trčao bi ultramaraton u ukupnoj dužini od 10.000 kilometara, 100 kilometara dnevno za 100 dana. Prvih 4.000 kilometara bi pretrčao, a ostatak bi prešao duatlonom - trčanjem i biciklizmom.
Aco bi, kako je ranije najavio, iz Sarajeva išao preko Crne Gore, Kosova, Makedonije, Bugarske ili Grčke, Turske, potom preko bivših sovjetskih republika u Srednjoj Aziji, zatim vjerovatno preko Indije do Kine, te do Japana.
Za sve to, kaže Aco Golo, potreban je cijeli prateći tim.
“Meni bi trebao jedan kamper i dva džipa bi bila dovoljna. Ne bi trebala to biti nova auta, polovna auta, ali ispravna, znači. Planirao sam povesti jednog fizioterapeuta, kuhara, jednog automehaničara, čovjeka koji dobro zna, poznaje, više jezika i koji zna raditi sa kamerom”, kaže Golo.
Međutim, sve to iziskuje troškove koje Aco ne može sam pokriti, a tu dolazimo do suštine problema, jer osim fizičkim, Golo mora da se bavi i organizacionim pripremama.
“Ja sam prepušten skoro sam sebi. Koliko ću imati vremena, pošto radim u smjenama, da nađem sada organizatore i pokrovitelje i sponzore?”, pita se Golo.
Uprkos pokušajima kontakata sa nekima od potencijalnih nekomercijalnih sponzora, ali i medijskim izvještajima o njegovim namjerama, odgovora od mogućih pokrovitelja nema. Zbog toga nije sigurno hoće li Aco Golo uspjeti za preostalih mjesec dana do eventualnog polaska zaokružiti finansijsku konstrukciju ultramaratona od 10.000 kilometara.
Međutim, to je standardna praksa u BiH, slaže se Aco Golo, prema kojoj raznih bh. zvaničnika nema kada su potrebni.
“Kada je nešto, onda svi se jave, svi vole se slikati, vole se snimati, svi kažu: ‘Bravo, eto vidiš, on reklamira Mostar, reklamira Bosnu i Hercegovinu’, ali u tom trenutku kad trebaš početi, dosta si sam i nema baš pomoći”, konstatira Golo.
Ipak, mostarski ultramaratonac Aleksandar Aco Golo kaže za naš radio da neće odustati od pokušaja da na 70-tu godišnjicu od stradanja istrči do Hiroshime i još naglašava:
“Zašto mora biti okrugao broj? Zašto mora biti sedamdeseta godišnjica? Može biti i sedamdesetprva godišnica. Samo ću se bolje pripremiti. Znači, ovo mi je možda i škola, da treba puno puno ranije, barem pola godine, i sa više ljudi treba kontaktirati.”
Inače, podsjetimo da se 56-godišnji Aco Golo atletikom bavi već 40 godina, od čega je 30 godina ultramaratonac. Istrčao je niz ultramaratona širom BiH, Hrvatske ili do Bleiburga u Austriji. Među najdražim mu je onaj od Mostara do Banja Luke 2003. godine, kada je trčao u čast pokojnog pape Ivana Pavla Drugog.
“Znači, ja sam već jedanput trčao iz Mostara do Žnjana, kad je dolazio u Split. Tad sam bio na misi, znači, nisam se susreo sa njim, vidio sam ga, i onda sam - eto - kad sam čuo da će doći u Banja Luku, tad sam puno ranije se najavio, ušao u taj službeni protokol i istrčao ultramaraton i susreo se sa Svetim ocem, koji me je i pričestio, kleknuo sam pred njega, poljubio ga u ruku, pogledao ga u oči. To je bio meni u tom trenutku doživljaj, najveći u životu koji ću pamtiti dok sam živ”, naglašava Golo.
Takođe, među najdražima mu je i ultramaraton iz 2005. godine do Skoplja, kada je Aco Golo, inače po nacionalnosti Makedonac, trčao do glavnog grada Makedonije, na prvu godišnjicu pogibije predsjednika Borisa Trajkovskog u avionskoj nesreći nedaleko od Mostara.
Aco želi za nekih mjesec dana krenuti na ultramaraton života do Hiroshime i time oboriti Guinessov rekord u humanitarnom ultramaratonu, ali ubrzo ćemo saznati hoće li uspjeti savladati finansijske prepreke i naići na pomoć i podršku Mostara i Bosne i Hercegovine koje bi ultramaratonom od Sarajeva do Japana promovisao.
