Šta je danas u interpretaciji crnogorskih vlasti patriotizam? Da li je stvarno značenje iskrivljeno, i koliko se patriotizam rabi za diskreditaciju političkih protivnika, neistomišljenika? Da li je patriotizam u zemlji u kojoj opozicija optužuje vlast da je sebe izjednačila sa državom zapravo postao zgodno sklonište za sve kojima je lični interes ispred nacionalnog?
Rade Bojović, nekadašnji lider Pokreta za nezavisnost i jedan od antiratnih prvaka sa početka devedesetih, za naš radio kaže da bi ovom prilikom najradije izbjegao podsjećanje na mnogostruka, istrošena značenja patrotizma, i osvrtanje na sve češće manipulacije pojmom patriotskog osjećanja u Crnoj Gori.
"Kada je razarana Jugoslavija, čime je otvoren put za stvaranje aktuelnih balkanskih kolonija i protetkorata za mene je patriotizam bio otpor zločinačkim politikama i odbrana prava jugoslovenskih naroda i građana na miran život, demokratsko odlučivanje i integraciju u evropsku zajednicu. Kada se Crnoj Gori prijetilo da nestane pred naletima nasilničke velikosprske politke za mene je patriotizam podrazumijevao državotvornu Crnu Goru, ideju građanske zajednice ali i pravo crnogorskog naroda na sopstveni identitet" , navodi Bojović, te dodaje:
"Kasnije, nakon obnove državnosti, za mene je patriotizam podrazumijevao slobodnog građanina, a ne podanika, političare posvećena javnom interesu i zemlju u kojoj će ubjedljiva većina imati siguran i prostojan život."
Za mnoge je, međutim, patriotizam, kaže civilni aktivista Goran Đurović, bio zgodna alatka koja je vladarima u različitim sistemima olakšavala hegemonizaciju oko njihovih ideja i ciljeva i proglašavanje izdajnicima onih koji su sa tim ciljevima i idejama bili nesaglasni.
"Podsjetiću, recimo, da su izdajnicima početkom devedesetih proglašeni svi oni koji su tadašnje i sadašnjeg premijera Đukanovića upozoravali da rat i napad na Dubrovnik nije dobar. Njihov je glas razuma proglašen za nešto što je antidržavno i usmjereno protiv građana Crne Gore. Danas se dešava slična situacija. Svi oni koji ukazuju na propuste i nedostatke u radu državnih institucija, administracije, onih koji su na odgovornim funkcijama, proglašeni su za antidržavne elemente", konstatuje Đurović.
Predstavnici crnogorske vlasti su u više navrata za nedostatak patriotizma optužili njihove kritičare koji su na međunarodnim adresama ukazivali na ozbiljne unutrašnje probleme.
Kao državni neprijatelji nerijetko su etiketirani mediji, opozicionari i aktivisti civilnog sektora koji tvrde da je upravo insistiranje na akutnim društvenim problemima, znak ljubavi prema državi.
Poslanik vladajuće Demokratske partije socijalista Obrad Stanišić kaže da je i sam bio svjedok opanjkavanja države u inostranstvu.
"Mislim da pojedini poslanici opozicije, u šta sam se ja uvjerio prilikom našeg zajedničkog boravka u inostranstvu i u parlamentarnim posjetama, žele da Crnu Goru predstave u što gorem svjetlu. Tu, prije svega, mislim na poslanike opoziocije, posebno na dio poslanika Demokratskog fronta. Po mom mišljenju, pojedine nevladine organizacije i pojedini mediji su u itekako velikoj sprezi sa pojedinim političkim partijama, i one nastupaju kao jedan politički front", smatra Stanišić.
Zamjena teza
Kolumnista podgoričkih Vijesti Brano Mandić kaže da se danas iza štita države i patriotizma kriju svi koji imaju problem da objasne svoja djela i ponašanje. On to doživljava kao klasičnu zamjenu teza.
"Znači, ako mi ustanovimo da je kruška ili jabuka patriotizam i svaki dan to ponavljamo do iznemoglosti, onda će svako ko kaže da je nešto drugo patriotizam biti veliki protivnik. Mi smo teško obogaljeni tim diskursom nacionalnih simbola, mi smo runirani i isprepadani nacijom koja je trebalo da se formira prije 150 godina. I onda svako ko bi pomenuo nešto što jeste patriotizam, ekonomski patriotizam, ili patriotizam širenja kulturne misije, nešto što bi trebalo da unaprijedi ovo društvo, to je u drugom planu. Mi se bavimo manipulacijama, čistim", ocjenjuje Mandić.
Sa tom se ocjenom slaže i Goran Đurović.
"To je već prešlo u vulgarnost koja očigledno nije strana nosiocima vlasti. Jednako kao što je bilo smiješno nakon 2006. Isticanje zastava na svim mogućim mjestima. Tada je na određen način bila javna tajna da su ljudi mislili da mogu da kradu, a da će biti zaštićeni sve dok je zastava na njihovim kućama ili poslovnim prostorima, da će biti zaštićeni od kontrole državnih organa. Vrhunski patriotizam bi mogli da dokažu poštovanjem zakona. Odgovornost prema državi se ogleda u plaćanju poreza i obavljanju svih funakcija u skladu sa zakonom i Ustavom", kaže Đurović.
Rade Bojović kaže da danas, nažalost, ne živi u zemlji slobodnih građana, u zemlji koju vode političari posvećeni javnom interesu, niti u državi u kojoj ubjedljiva većina ima siguran i pristojan život. Zato je, kaže on, patriotizam za njega ostao još jedan nesebičan pokušaj da se mlade generacije ohrabre da ne gube nadu.
"Da ne razmišljaju o bijegu iz rođene zmelje, već da aktivno podrže procese koji će značiti odlazak ove atrofirane vlasti i početak stvaranja uslova za bolji život od onoga koji mi živimo danas ili koji smo iskusili poslednjih decenija", navodi Bojović.
Uprkos svijesti da se na patriotizam danas najčešće pozivaju oni koji su lični interes pretpostavili interesu države, koju uglavnom koriste kao zaklon, Brano Mandić kaže da mu oni koji svoja nepočinstva kriju iza nacionalne zastave i simbola, ne mogu ubiti ljubav prema njegovoj državi, što je, kaže on, iracionalna kategorija.
"Ja osjećam i pratim taj trag nekog kosmopolitskog poimanja stvarnosti, ali ne mogu da negiram tu emotivnu ravan koja mi je usađena još dok sam bio dijete. Ali to ne znači da bih trebalo da joj se prepuštam i da budem magarac", naglašava Mandić.
