Autor: Jeffrey Gedmin (Prevela: Ena Stevanović)
Moj prijatelj Ukrajinac koji živi u Kijevu pisao mi je nakon susreta sa delegacijom mladih Rusa: „Mladi ruski diplomati su strašni. Manipulacija, propaganda, likovanje nad pobjedom u istočnoj Ukrajini. Ova nova generacija je još gora nego oni prije njih. Imaćemo velikih problema sa Rusijom jako dugo vremena."
Tako mnogi Makedonci razmišljaju o Moskvi i o Balkanu. Ja sam član strateške grupe na čelu sa makedonskim ministrom odbrane Zoranom Jolevskim, bivšim makedonskim ambasadorom u Sjedinjenim Državama koji je također bio glavni pregovarač u sporu Makedonije i Grčke oko naziva države.
Na prvi pogled Makedonija je lijepa zemlja i puna života. U toplim junskim noćima ulice Skoplja su prepune omladine, a u kafićima se traži mjesto više. Atmosfera me podsjeća na Solun.
Međutim, dok grčka ekonomija i dalje tone, Makedonija je država čija je ekonomija, nakon irske, najbrže rastuća ekonomija u Europi. Zavađene vlada desnog centra i socijaldemokratska opozicija podržavaju ulazak Makedonije u NATO i Europsku uniju. „Ideologija nam ovdje nije bitna. Bitno je preživljavanje“, rekao je jedan visoki zvaničnik.
I doista je tako. Dva i pol desetljeća prije početka Prvog svjetskog rata Bismark je rekao da će „jednog dana doći do velikog evropskog rata zbog neke gluposti na Balkanu“. Dana 28. juna 1914. u Sarajevu su ubijeni austrijski nadvojvoda Franc Ferdinand i njegova supruga Sofija s ciljem otcjepljivanja južnoslavenskih provincija od Austro-Ugarske. Ubrzo je počelo neprijateljstvo između Austro-Ugarske i Kraljevine Srbije što je vrlo brzo dovelo do velikog rata u Europi. Od tada nisu prestale spletke, izdaje i nasilje. Granice su ponovo iscrtane nakon Prvog svjetskog rata, pa opet nakon Drugog svjetskog rata (Hitler je obećao mir na Balkanu i „najsvjetliju moguću budućnost“). I nakon relativnog mira u Jugoslaviji za vrijeme Hladnog rata, devedesetih godina je ovaj region ponovo buknuo i to zbog Slobodana Miloševića.
Makedonija je 2001. godine uspjela izbjeći građanski rat nakon nasilnih protesta. „Albanska nacionalna oslobodilačka vojska“ je počela napadati sigurnosne snage u državi (dvadeset i pet posto makedonskog stanovništva su etnički Albanci). Mir nikada nije bio potpuno učvršćen. Prošlog mjeseca je došlo do tridesetosatne paljbe između policije i albanskih militanata u sjevernom pograničnom gradu Kumanovu. Osam policajaca je poginulo, a više od tridesetak osoba je ranjeno. Četrnaest militanata je ubijeno, a četrdeset i četiri uhapšeno.
Nedavne političke bitke na domaćem terenu su pogodile ovu malu državu od 2,1 milijun stanovnika. Opozicija je optužila vodeću partiju da prisluškuje sudije, novinare i druge državne dužnosnike. Dva visoka vladina dužnosnika su podnijela ostavku, istraga je u tijeku, a makedonski premijer je pozvao na nove izbore do aprila. Zanimljivo je kako su snimke tajno snimanih razgovora uopće dospjele u ruke opozicije. Vlada vjeruje da je to dio plana stranih obavještajnih službi da destabiliziraju Makedoniju, ali niko ne zna je li to djelo Grčke koja je i dalje bijesna što si je Skoplje uzelo za pravo da koristi dragocjeno ime Makedonija ili djelo Bugarske, Albanije, Kosova ili Rusije.
Rusija je od prošle jeseni veoma prisutna u regionu, javno izjavljujući da bi Kremlj dalje širenje NATO-a na Balkan smatrao provokacijom. Ukrajinci iz iskustva znaju da čak i mali koraci prema pristupanju EU nisu prihvatljivi za Moskvu. Gruzija je 2008. godine bila napadnuta od strane Rusije zbog grijeha koji su počinili kad su poželjeli demokraciju i pristup euroatlanskim integracijama.
Ne treba mnogo da biste shvatili da je sve ovo dio mnogo većeg projekta. Pomoću špijunaže i energetske ovisnosti, cyber terorizma i propagande, podrške ekstremističkim strankama, diplomatskog pritiska i rata, kada je to potrebno, Rusija je ponovo krenula dijeliti Europu na dva dijela. Od Baltika do Balkana, Kremljin osporava demokratske i strateške uspjehe postignute devedesetih godina. Slobodna i cjelovita Europa? Još uvijek ne.
Sjedinjenim Državama je hitno potrebna snažna strategija za Europu koja uključuje proširenje NATO-a na države poput Makedonije. Proširenje NATO-a je ključno za održavanje mira i sigurnosti u ovom dijelu svijeta. Ukoliko u tome ne uspijemo, imati ćemo velikih problema sa Rusijom, i to jako dugo vremena.
Tekst na engleskom možete pročitati OVDJE
* Jeffrey Gedmin je viši suradnik na Fakultetu za diplomatiju Univerziteta u Georgetownu, viši suradnik konsultantske tvrtke Blue Star Strategies i ko-direktor Transatlanskog projekta obnove.
