Prošla je godina od kada se dugogodišnji državni funkcioner Milo Đukanović povukao sa premijerske pozicije i fotelju prepustio novom predsjedniku Vlade Igoru Lukšiću.
Nakon godinu dana mandata premijera Igora Lukšića nije lako izvesti definitivan zaključak da li je on istinski autonoman premijer, ili su njegovi potezi i dalje ključno uslovljeni potezima i odlukama bivšeg, dugogodišnjeg premijera Mila Đukanovića, kaže za naš radio advokat Dragan Šoć, bivši opozicioni poslanik i nekadašnji ministar pravde.
„Očigledno je da Lukšić uživa podršku ključnih zemalja EU, i očigledno je da ta podrška nije bezrezervna i da je ona vezana za neke sada krupne pomake koji moraju da se dese do juna mjeseca, odnosno do marta mjeseca. Čak bih rekao da oni mnogo realističnije posmatraju. Pretpostavljam da imaju analitiku koja im ukazuje da je Lukšić očigledno čovjek koji bi mogao nešto da uradi, ali da nisu bezrezervno bacili sve karte na njega. Rekao bih da mart, juni mjesec će biti vrijeme kada će se pokazati da li je Igor Lukšić politički pukovnik - ili pokojnik“, navodi Dragan Šoć.
Politički analitičar Svetozar Jovićević kaže da godina svakako nije dovoljno dug period da se načine ključni zaokreti u jednom posrnulom društvu poput crnogorskog, ali to jeste dovoljno vremena, smatra Jovićević, da Vlada pokaže spremnost da se suoči sa najozbiljnjim problemima društva.
„Ne mogu prepoznati skoro nijedan segment društva spremnost predsjednika Vlade i njegove vlade da se stvarno suoče sa tim problemima u bilo kojoj sferi. Počeću od ekonomiji – da li smo mogli naslutiti ikakvu suštinsku, stratešku promjenu u toj ekonomiji koja je skoro nestala? Da li smo mogli prepoznati jednu stvarnu, dubinsku mjeru da se od te naše ekonomije koja se svodi na nekakvu trgovinu, prodaju, preprodaju nečega što je stvoreno negdje drugo, da li smo mogli prepoznati intenciju da se i ovdje nešto počinje stvarati? Ja nijesam mogao prepoznati ništa od toga“, ocjenjuje Jovićević.
Kozmetičke mjere
Uglavnom su svi potezi Vlade, smatra Jovićević, sveli na kozmetičke mjere, koje, dodaje on, nijesu vratile povjerenje građana u institucije sistema. Jovićević smatra da se uradilo malo:
„Da se promijeni stanje posrnulog duha u narodu, da se povrati vjera u
Sjednica Vlade Crne Gore, 2011.
institucije sistema. Da li je od tih silnih, nagomilanih afera, koje su otkrivane i prikrivane čitavo ovo vrijeme, ijedna za ovih godinu dana načeta? Naprotiv, sad je u zadnje vrijeme dodata još jedna dodatna, vrlo neprijatna afera, čuvena afera listing, i za koju je sam predsjednik ovih dana izjavio da ne vjeruje da će se ona razjasniti. Možete misliti sada poziciju predsjednika jedne vlade koji unaprijed priznaje da se to ne može razjasniti, odnosno da su institucije njegove vlasti, njegove vlade nesposobne da tako nešto razjasne - iako je svima sada valjda jasno da izvore te afere, a i onih svih drugih, treba tražiti u nesposrednom okruženju, onom političkom, partijskom ili policijskom, kako god hoćete.“
Dragan Šoć ponavlja da će ubrzo biti jasno kakva je Lukšićeva pozicija, a na pitanje da li bi, kako opozicija tvrdi, pokušaj nove vlade da sprovede energičniju reformu mogao izazvati sukobe unutar vladajuće stranke, Šoć kaže:
„Neminovno je da mora doći do konflikta u onoj mjeri ukoliko bi
"Ako Đukanović nije lično u to umiješan, onda on nema nikakvoga razloga da ne da podršku Lukšiću u obračunu sa tim strukturama", ocjenjuje Dragan Šoć.
Đukanović pokušao da zaštiti eventulano neke ljude koji su problematični. Dakle, ja kažem ukoliko bi on to pokušao. E sada, pitanje je koliko on sam ima želje da to radi, ili koliko je to rizično po njega samoga, ali činjenica je da se za njegovu vladavinu vezuje ta optužba o spoju dijelova državne strukture sa organizovanim kriminalom. Ako Đukanović nije lično u to umiješan, onda on nema nikakvoga razloga da ne da podršku Lukšiću u obračunu sa tim strukturama. A ako postoji neka njegova uloga koja je tu zaštitnička prema određenim ljudima, onda, bogami, će Lukšić imati problema da izvede tu priču do kraja.“
Današnji predsjednik vladajuće Demokratske partije socijalista Milo Đukanović, koji se od AB revolucije nalazio na čelu Vlade, sa kraćom pauzom na poziciji predsjednika države, povukao se sa premijerske pozicije uoči prošle Nove godine, a za svog nasljednika je predložio dotadašnjeg ministra finansija Igora Lukšića.
Uprkos tome što je Lukšić normalizovao odnos sa civilnim sektorom, opozicijom i medijima van uticaja vladajućih struktura, kritičari su mu često zamjerali da su te promjene uglavnom kozmetičke prirode.
Jedan od argumenata bio je i taj da je u partijskoj hijerarhiji vladajućeg DPS-a aktuelni premijer kao potpredsjednik i dalje potčinjen Đukanoviću, kojn je zadržao mjesto predsjednika stranke.
