Hrvatska je do sada u nekoliko različitih kombinacija kretala u izgradnju terminala za prihvat ukapljenog plina na otoku Krku, ali svi su ti projekti neslavno propali. Krenulo se iznova, ali ovoga puta u izmijenjenoj političkoj i energetskoj situaciji i sa potporom Europske komisije i Sjedinjenih Država. Planira se da prvi tanker s ukapljenim plinom pristane 2019. godine.
Ovoga puta ćemo uspjeti, vjeruju u projektu LNG Hrvatska, ambicioznom planu izgradnje terminala za ukapljeni plin u Omišlju na sjevernojadranskom otoku Krk, kojim bi se – kada za četiri godine bude završen – omogućila bolja i diversificirana opskrba energentima srednje, jugoistočne i istočne Europe.
Ideja je da ukapljeni plin iz Omišlja opskrbljuje ne samo Hrvatsku, nego i sjever Italije, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Albaniju, Srbiju, Rumunjsku, Bugarsku, Ukrajinu, Mađarsku, Slovačku, Češku, Poljsku, Sloveniju i Austriju.
„Napravljenje poslovni model, određena je studija utjecaja na okoliš, napravljeno je idejno rješenje, napravljen je poziv budućim korisnicima za zakup kapaciteta, identificirani su budući korisnici, kapaciteti su de facto rezervirani i sada je ovaj korak koji je u tijeku – poziv investitorima za investiranje u terminal“, kaže za RSE direktor projekta Mladen Antunović.
Umirovljeni profesor zagrebačkog Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta i predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin Miljenko Šunić velik je zagovornik i upotrebe plina i izgradnje terminala za ukapljeni plin.
Ukapljivanjem se volumen plina smanjuje 600 puta, pa se jednim tankerom za ukapljeni plinmože prevesti jako velike količine energije. Drugo, više dobavljača energije daju sigurniju opskrbu i potencijalno niže cijene.
Dobra stvar kod ukapljenog plina je što ga se kupuje na tzv. spot tržištu, kaže Šunić za naš radio.
„Možeš ga kupiti kada hoćeš, gdje hoćeš, pogađaš se. A kada si na plinovodu, onda odlučuje kapacitet plinovoda ili netko tko ima ruku na ventilu“, navodi Šunić.
Ruku ruskog mede na ventilu plinovoda dobro su osjetili Ukrajinci već triput u posljednjem desetljeću, a zbog kriza u rusko-ukrajinskim odnosima i problema s isporukom ruskog plina znale su se smrzavati mnoge zemlje srednje i jugoistočne Europe.
Na poziv projekta LNG Hrvatska 12 tvrtki iz bližeg i daljeg susjedstva izrazilo je interes za zakup budućih kapaciteta.
„Ukupno iskazani interesi zakupaca su preko 4 milijarde kubnih metara plina godišnje, i to na period od 20 godina – od 2020. do 2040. godine.Dakle, terminal ima svoje kupce, a sada traži investitore“, pojašnjava Mladen Antunović
Uz izgradnju LNG terminala na Krku, koji je na nedavnom sastanku 15 ministara energetike iz šire regije u Dubrovniku uvršten u europske prioritete, planira se izgradnja sustava interkonekcija, kako bi se plin mogao od terminala transportirati krajnjim potrošačima. Osim što će Hrvatska preko Omišlja imati drugog dobavljača za onih 40 posto potreba za energijom koliko uvozi, zaradit će i na transportu, kaže profesor Šunić.
„Onaj drugi dio koji neće ići na zadovoljavanje hrvatskih potreba transportirat će se prema Europi. Zaradit će se na transportu. Tako da je to puno povoljnije od onog 'Južnog toka' što je bio, projekta 'Nabucco' i drugog“, konstatira Šunić.
Na marginama dubrovačkog sastanka govorilo se i o mogućnosti najma broda – LNG terminala. Zašto ne, kaže Antunović:
„Ako bi interes tržišta bio snažan da određene količine plina budu isporučene i ranije, dakle i prije 2019. godine, te ako plinovodi budu mogli biti također ranije izgrađeni, tada nije isključena i varijanta da u tom prijelaznom razdoblju bude doveden brod kao privremeno rješenje.“
Projekt izgradnje terminala za ukapljeni plin u Omišlju na Krku uvršten je kao jedan od ključnih u Europsku strategiju energetske sigurnosti i ima potporu Europske komisije, kao i potporu Sjedinjenih država.
