Proizvođači autohtonog livanjskog sira već više od jednog desetljeća nastoje zaštititi svoj proizvod od surogata koji se proizvode na drugim područjima BiH, a koji svojim karakteristikama štete ugledu sira koji se u Livnu, po uzoru na tehnologiju proizvodnje francuskog sira grojera, proizvodi od 1886. godine. Tim naporima pridružila se i lokalna vlast, a upornim proizvođačima svojim posjetom potporu je svojedobno dala i administratorica UNDP-a i predsjedavajuća Razvojne grupe UN-a Helen Clark.
Bilo je to u ljeto 2013. godine. Visoka UN-ova dužnosnica je na imanju Joze Bakovića, predsjednika Udruge za proizvodnju autohtonog livanjskog sira "Cincar" Livno, razgovarala o njihovim aktivnostima i problemima s kojima se suočavaju nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Kušajući vrhunski mliječni proizvod, od svog je domaćina doznala koje uvjete mora zadovoljiti sir da bi se nazvao livanjskim.
"Mora dominirati ovčje mlijeko. Znači: sedamdeset posto ovčje, trideset posto kravlje mlijeko - to bi trebao biti originalni, autohtoni livanjski sir. Ostalo ne. Svi nose oznaku 'livanjski', ali nisu pravi", objašnjava Jozo Baković.
Naporima proizvođača tradicionalnog livanjskog sira da zaštite svoj proizvod, njegovo ime i podrijetlo, pridružila se i lokalna samouprava, a ova izjava administratorice Helen Clark dala je novi vjetar u leđa.
"Ovdje imamo jedan vrlo zanimljiv koncept saradnje sa lokalnim udruženjima kako bi se stvorio brand, odnosno zaštitio ovaj tradicionalni sir. Koliko sam ja shvatila, ukoliko se to uspije uraditi, onda se stvara potencijal da se sir zaštiti kao tradicionalan kulturni proizvod, jer se ovdje ne radi o industrijskom siru, o industrijskom proizvodu", navodi Clark.
Činilo se da će višegodišnji mukotrpan posao konačno uroditi plodom.
"Mi smo napravili sve analize, aplicirali smo Agenciji za zaštitu, u Sarajevu, prije par mjeseci. Tu aplikaciju je radio prof. dr. Zlatan Sarić", kaže Jozo Baković, predsjednik Udruge.
Profesora Zlatana Sarića kontaktirali smo tada telefonom.
"Zaista je činjenica da naš tim s fakulteta sa Jozom i s ostalim proizvođačima u Livnu radi već niz godina, a zapelo je u administrativnom dijelu. Ja ne znam dokle je stigao proces odabira najpovoljnije certifikacijske kuće koja mora učestvovati u tom procesu", tvrdi Sarić.
Livanjskim proizvođačima sira stručnu pomoć pruža i lokalna samouprava kroz angažman Cmiljanke Propadalo, stručne suradnice za poljoprivredu, jer zaštićeni proizvod znači dobit za sve.
"Trebao bi da ima i veću cijenu nego što sad ima, to bi bio interes tih poljoprivrednih proizvođača, a i nas kao općine, da nešto napravimo na tom planu", kaže Propadalo.
Proizvođači okupljeni u Udrugu "Cincar" sa svoje strane su, dakle, poodavno odradili sve što se od njih tražilo. Pitamo njenog predsjednika Jozu Bakovića, ima li išta novoga na tom planu.
"Ništa. Nema zakona. Mi čekamo zakon. Udruga je napravila pravilnik, prof. Sarić je napravio specifikaciju, vršili smo analize mlijeka, pregled životinja, sve smo napravili. I sad čekamo samo zakon. Nažalost, tog zakona još nema ni na vidiku. Nemamo čak ni akta, a kamoli zakon", ističe Baković.
Nebriga države i slabi pomaci obeshrabrili su i najupornije proizvođače sira, a među njima i Pašu Milaka.
"Mislim da ovakvim radom, ovakvim zakonima koji se provode, donose, da mi nećemo doživjeti zaštitu livanjskog sira. Meni je šezdeset godina - mislim da ja to neću doživjeti", smatra Pašo Milak.
Tko koči donošenje zakona?
"Pa ne znam tko koči, ali uglavnom - zakona nema. Ne mogu ja reći tko koči. Jedna vlast bude četiri godine na vlasti, obeća da će se po pitanju toga nešto napraviti, dođe druga, isto tako obeća, pa treća, četvrta. A nitko ništa u biti ne napravi", ocijenjuje Jozo Baković.
Struka i proizvođači drže da država i njene agencije nisu radili dovoljno na zaštiti bh. poljoprivrednih proizvoda, poput livanjskog sira, koji jeste brand livanjskog kraja, te da bi država u svakom slučaju trebala financirati aktivnosti na zaštiti takvih domaćih proizvoda jer se radi i o državnom, a ne samo o interesu proizvođača i regije gdje proizvodi nastaju. A dok se to ne desi, nazovi livanjski sir i dalje će se proizvoditi i u Hercegovini, i središnjoj Bosni i u susjednoj Dalmaciji.
