Manervisanje u borbi za vlast u libijskom dobro naoružanom i podijeljenom novom vođstvu može se intenzivirati nakon smrti svgnutog autokrate Moamera Gadafija i pokvariti za mnoge radostan momenata u zemlji gladnoj stabilnosti i nestrpljivoj da metak i pusku zamijeni glasačkom kutijom.
Privremena vlada je odlučna da obezbijedi da se pro-Gadafijeve snage spriječe da pokrenu bilo kakvu pobunu uz pomoć gerilaca iz seoskih područja koji bi mogli destabilizovati ovu sjevernoafričku članicu OPEC-a i njenu naftnu industriju.
No, možda najvažniji test za Prelazno nacionalno vijeće biće upravljanje ogromnim očekivanja šest miliona ljudi u Libiji, sada definitivno oslobođenih straha da bi Gadafi ikada mogao obnoviti svoju dugu diktatorsku vladavinu.
"Tu su sada ogromna očekivanja. Do sada su imali izgovor da vode rat. Sad to više nemaju…sada se svašta može dogoditi", kazao je John Hamilton, stručnjak za Libiju iz organizacije Cross Border Information.
"To je težak zadatak. Oni moraju nešto ponuditi ljudima...S druge strane, to može i obnoviti 'medeni mjesec' koji su uživali kad je Tripoli pao, ako uspiju sastaviti pristojnu vladu zajedno i u kratkom vremenu", rekao je Hamilton.
Vijest o Gadafijevom hvatanju i ubijanja došla je nekoliko minuta nakon izvještaja da je njegov rodni grad Sirt pao usred napada NATO aviona, čime je ugašen i posljednji značajni otpor od strane snaga lojalnih Gadafiju.
Zauzimanje Sirta i smrt Gadafija za vladajući NTC u Lbiji sada znači da bi trebali prionuti na stvaranje novog demokratskog sitema za koji su rekli da će početi odmah nakon pada grada koji je slovio kao Gadafijev ponos.
Bilo kakva nestabilnost i strah može zadržati i poremetiti taj proces.
"Gadafi je sada mučenik i na taj način može postati žarišna tačka za iredentiste ili plemensko nasilje - možda ne u bliskoj budućnosti, ali da u nekom srednjeročnom periodu", rekao je George Joffe, stručnjak za Sjevernu Afriku na Univerzitetu Cambridge.
"Činjenica da NATO može biti optužen za njegovu smrt brine, u smislu regionalne podrške, i može potkopati legitimnost Nacionalnog prijelaznog vijeća".
Ali privremne vlasti se takođe suočavaju sa moguće još kritičnijim zadatkom stavljanja pod kontrolu niza anti-Gadafijevih naoružanih grupa koje se međusobno takmiče za udio u finansiranju i političke zastupljenosti u post-Gadafijevoj Libiji .
Alex Warren, ekspert za Libiju u Frontier MEA, organizaciji za istraživanje i savjetovanje o bliskom istoku i Sjevrnoj Africi kaže da je smrt Gadafija "ključan momenat i mnogo više od samo simboličkog trenutka".
Pomirenje ili opasan put osvete
Ali o snagam prelaznog vijeća kaže: "Te grupe bi morale biti ili pažljivo rasformirane ili intergisane u vojne snage...Ostaje pitanje kome te policije odgovaraju, kako mogu uspostaviti međusobne odnose i koji su njihovi zahtjevi".
Pod vođstvom revolucionarnih snaga koje su srušile Gadafija u septembru , pad Sirta vodi u zvaničnu objavu da je Libija oslobođena, što će pažnju usmjeriti ka demokratskim izborima.
Po objavljivanju konačne slobode Nacionalno prijelazno vijeće prelazi iz Bengazija u Tripoli i formira tranzicionu vladu u roku od 30 dana.
Potom 200 članova nacionalne konferencije treba da bude izabrano za 240 dana, i to tijelo će odrediti premijera koji će u roku od mjesec dana sastaviti vladu.
Nacionalana konferencija treba da odredi okvire u kojima će biti dat nacrt novog ustava te datum održavanja parlamentarnih izbora.
Postoji bojazan da bi pojedini politički faktori umiješani u formiranje nove vlade u danima koji dolaze mogli nategnuti do krajnjih granica i limitirati alijansu praktičnosti, između provincijskih snaga koje su činile oružanu silu koja se suprostavila Gadafiju.
Mustafa Abdel Jalil predsenik libijskog Prelaznog nacionalnog veća u sedištu UN u Njujorku, 20. septembar 2011.
Sad kad njega više nema, lijepak koji je povezivao tu alijansu zajedno može se sasušiti.
Warren kaže da nije jasno da li će sadašnji predsjednik NTC, Mustafa Abdel Džalil, uglavnom viđen kao najpodržavaniji političar iz Nacionalnog prijelaznog vijeća, odstupiti ili ne.
"U trenutnom nedostatku bilo koje druge organizovane političke institucije, vitalno je da postoji vođstvo koje može da odradi ključne elemente tranzicije, uključujući i legitimisanje političkih partija, organizaciju izbora i rasformiranje ili integrisanje policija", kaže Warren.
Posljednjih se sedmica u Tripoliju moglo vidjeti navodno takmičenje za glavnu policiju u glavnom gradu, gdje mnoge naoružane grupe sada izigravaju vlast pokušavajući da se legitimišu kao jedine legitimne sigurnosne snage.
Američki republikanski senator John McCain pozavo je tokom posjete prošlog mjeseca prelazne vlasti da što brže stave naoružane grupe pod svoju kontrolu.
"Ovo je kraj jedne ere ali je borba za novu vlast već počela", kaže Ali Abdullatif Ahmidam, stručnjak za Libiju na Univerzitetu u Novoj Engleskoj.
"To sve zavisi od toga da li će Prelazni savjet izliječiti zemlju i pomiriti ljude...ili će se svetiti i poravnavati račune. A to može biti opasan put", kaže on.
Moamer Gadafi (69) bio je više od 41 godine neprikosnoveni vladar, izdržao je višegodišnju međunarodnu izolaciju, ali ne i narodnu pobunu.
Završio je pravo i vojnu akademiju, a kraće vrijeme školovao se i u Mostaru, u okviru programa razmjene studenata.
Mada je oštro osuđivao korupciju koja bi dovela do toga da ograničen broj Libijaca stekne ogromno bogatstvo, Gadafi i njegova porodica, kako se vjeruje, stekli su ogromno bogatstvo zahvaljujući činjenici da Libija ima najveće rezerve nafte u cijeloj Africi.
Zalagao se za jedinstvo arapskih zemalja, a na njegovo insistiranje osnovana je Afrička unija, koja je proglašena nasljednicom Organizacije afričkog jedinstva.
Ogromno naftno bogatstvo Libije godinama je koristio za finansiranje ekstremističih pokreta i njihovih lidera. Polovinom 1980-ih međunarodna zajednica ga je smatrala glavnim finansijerom međunarodnog terorizma.
Od kraja devedesetih, Gadafi je počeo da radi na poboljšanju odnosa sa Zapadom, a još prije napada na SAD 2001. založio se za borbu protiv Al Kaide.
U međunarodnim krugovima bio je poznat i po svojoj ekscentričosti - imao je tjelohraniteljke iz Etiopije i bolničarke iz Ukrajine, po svom beduinskom stilu oblačenja, kao i zbog toga što je na putovanja u inostranstvo nosio svoj šator u kome je boravio i kamile čije mlijeko je svakodnevno pio.
Nakon što se Mahmud Džibril, drugi čovek libiskog Nacionalnog prelaznog obratio okupljenim građanima, vest o smrti gadafija obišla je svet u svega nekoliko sekundi. Istom brzinom, počele su da stižu i reakcije.
Predsednik Evropskog Parlamenta Jerži Buzek:
"Ovo je dobar i dugo iščekivan dan za Libiju. Gadafi je naneo dovoljno patnje narodu Libije. Više neće. Ovaj dan je doneo novi podsticaj demokratskim promenama i stvaranju prelazne vlade".
Poljska je kao predsedavajuća zemlja EU, čestitala je Libijcima kraj diktature, a povodom smrti Gadafija je izrazila žaljenje što mu nije suđeno. Francuski predsednik Nikola Sarkozi pozdravio je "nestanak" Muamera Gadafija, kao "značajnu etapu" za oslobađanje Libije.
"Rat u Libiji je gotov", kratko je rekao italijanski premijer Silvio Berluskoni.
"Trebalo bi da se setimo mnogih, mnogih Libijaca koji su umrli od ruke brutalnog diktatora i njegovog režima. Narod Libije sada ima još veću šansu da izgradi jaku, demokratsku budućnost".
Moamer Muhamed Abu Miniar al-Gadafi, poznat kao Pukovnik, bio je na vlasti u Libiji više od 42 godine. Od 1969, kad je osvojio vlast u vojnom udaru grupe mladih oficira protiv režima kralja Idriza, na vlasti je bio do kraja avgusta 2011, kada su posle višemesečnog građanskog rata pukovnikove oružane snage poražene od pobunjeničkih trupa, kojima je podršku pružio NATO.
Pošto je osvojio vlast, Gadafi je ukinuo ustav Libije iz 1951. i donosio zakone zasnovane na političkoj ideologiji, koju je on formulisao kao 'Treću međunarodnu teoriju' i objavio je u 'Zelenoj knjizi'. Njegov režim počeo je da se obrušava sredinom februara, kada su u Libiji započele demonstracije.
