Milicije koje podržava Iran sa cijelog Bliskog istoka, uključujući grupe iz Iraka, Sirije, Libanona i palestinskih frakcija, održavale su tajne strateške sesije u tunelima Hezbolaha u južnom Libanu posljednjih sedmica, prema informacijama do kojih je došao Radio Farda.
Izvori povezani s milicijama rekli su za ovaj program Radija Slobodna Evropa (RSE) na persijskom da su sastancima prisustvovali predstavnici različitih grupa koje podržava Iran, uključujući iračku Kataib Hezbolah, Al-Nujabu, organizaciju Badr i delegate iz pokreta Huti u Jemenu.
Među onima koji su prisustvovali sastancima bio je i Mohammad Reza Zahedi, visokorangirani komandant Kuds snaga, korpusa Islamske revolucionarne garde, koji je ubijen 1. aprila u navodnom izraelskom napadu na konzularni odjel Iranske ambasade u Damasku, navode izvori.
Sastancima su, prema izvorima, prisustvovali i predstavnici Hamasa i Islamskog džihada, dvije grupe koje su Sjedinjene Države i Evropska unija (EU) označile kao terorističke organizacije.
Sastanci su održani usred pojačanih tenzija u regionu dok se Izrael i Hamas bore u ratu izazvanom Hamasovim napadom na Izrael 7. oktobra u kojem je oko 1.200 ljudi ubijeno, a 240 uzeto kao taoci.
Otkako je izbio rat, milicije koje podržava Iran pojačale su akcije odmazde protiv izraelskih interesa kako se njihov upad u Gazu širi, izazivajući zabrinutost da će rat eskalirati i proširiti se po cijelom regionu.
Hezbolah je lansirao raketne i bespilotne napade na sjeverni Izrael, što je dovelo do izraelskih protuudara. Sukobi su rezultirali smrću više od 300 boraca Hezbolaha. U međuvremenu, iračke milicije izvele su brojne raketne i bespilotne napade na američke snage u Iraku i Siriji.
Jemenski pobunjenici Huti takođe su gađali komercijalne brodove u Crvenom moru za koje vjeruju da su povezani s Izraelom ili na putu za izraelske luke. Ove akcije izazvale su vojne odgovore SAD i Ujedinjenog Kraljevstva, dok je EU rasporedila snage kako bi pomogla u zaštiti pomorskog transporta u strateškim vodama.
Iran je negirao bilo kakvu umiješanost u orkestriranje napada, tvrdeći da milicije samostalno biraju svoje pravce djelovanja.
