Bosna i Hercegovina se, po opštim ocjenama, u ekonomskom, socijalnom i generalno društvenom pogledu, nalazi u najvećoj krizi od potpisivanja Dejtonskog sporazuma do danas.
Mnogi prstom upiru u tzv. nacionalne, desničarske stranke, kao glavne krivce, koji se - manipulišući etničko-vjerskim osjećanjima tri naroda - održavaju na vlasti, uprkos tome što je BiH došla do cifre od preko pola miliona nezaposlenih.
Međutim, niz intelektualaca ukazuje na ništa manju, ako ne i veću, odgovornost tzv. ljevice, koja - umjesto da se ideološki suprotstavi i raskrinka nacionalizam - i sama koketira sa nacionalizmom i iz toga izvlači ličnu korist.
Nerzuk Ćurak sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu ukazuje na to šta se od ljevice u BiH zapravo proteklih godina očekivalo.
“U historijskom smislu, ljevica u BiH stanuje na progresivnoj strani historije. Ako se samo sjetimo, je li, Drugog svjetskog rata, ako se sjetimo ZAVNOBIH-a, dakle, ako se sjetimo nekih vitalnih parametara naše zajedničke historije, onda je to ocjena koja zaslužuje, u mome uvidu, puni respekt”.
Međutim, ono što imamo danas, tvrde brojni intelektualci, daleko je od onoga što je nominalna ljevica u BiH trebala učiniti. Upravo Ćurak podsjeća kakva je danas u BiH percepcija političkih stranaka, pa i ljevice.
“Mi, ustvari, sami sebi damo sljedeći odgovor: ‘Svi su isti’. Svi su isti. Znači, došli smo na jdnu razinu političke reprezentacije, u kojoj je veliki broj građana uvjeren da nema razlike”.
Enver Kazaz, sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, ističe da se od nacionalista ništa drugo nije ni moglo očekivati osim podjela, krvi i rata. Ali od ljevice...
“I umjesto da se ideološki razračunava sa nacionalizmom, ljevica nam potura titonostalgiju, sa najgorim oblikom izbjegavanja ideološkog sukoba sa nacionalistima”.
Šta se, na kraju, od ljevice dobilo, profesor Kazaz ukazuje:
“Umjesto ideološke borbe, ona je počela da se bavi kadroviranjima, a to znači da smo mi sa gubitkom ljevice izgubili mogućnost rekonstrukcije multietničkog sadržaja BiH. Zato su oni meni krivlji”.
I ne samo to. Historičar iz Splita, Dragan Markovina smatra da se ljevica po definiciji bavi promjenom, a ne pristajanjem na postojeći sistem, pa kao primjer navodi dejtonsko uređenje BiH.
“Vi imate jednostavno situaciju u kojoj takozvana ljevica igra na protivničkom terenu, po pravilima igre koje sami nisu zadali, i pokušava protivnika pobijediti na njegovom terenu, s njegovim pravilima i s njegovim sucima. To je naprosto nemoguće. Ne možete participirati u izbornom sustavu Dejtona i očekivati da ne bude nacionalistička država. Naprosto ga trebate ignorirati”.
Primjer broj dva. Kazaz tvrdi da ljevica u BiH propušta i priliku da se obračuna sa nacionalistički organizovanim obrazovnim sistemom u BiH, za kojeg mnogi tvrde da samo generiše podjele i buduće sukobe.
“Ljevica bi, da ima imalo ‘soli u glavi’, i da je zaista iskonska ljevica, i da je zaista baštinik antifašističkih ideja u punom smislu riječi, prvo što bi morala da uradi u BiH, to je ideološka dekontaminacija obrazovnog sistema”.
Ljevica, tvrde intelektualci, i sama ima problema sa nacionalizmom. Oni navode primjer SNSD-a u RS-u, ali i SDP-a u Federaciji BiH, u kojem se mogu uočiti elementi bošnjačkog nacionalizma.
“Naravno da je ljevica danas u BiH opterećena nacionalizmom; da nema snage da se obračuna sa negativnim elementima svog povijesnog naslijeđa; da upada u zamku kohabitacije sa nacionalizmom itd. itd. itd., ali o tome treba javno govoriti”, kaže Nerzuk Ćurak.
Kako to izgleda u Hrvatskoj, opisuje historičar Dragan Markovina:
“To je otprilike nešto što je Viktor Ivančić nazvao: ‘U kolikim ćemo dozama konzumirati nacionalizam?’ Pa je HDZ za to da ga se konzumira, figurativno govoreći, u čaši od litra, a SDP da ga stavimo u tri decilitra. E to je otprilike razlika i u Hrvatskoj i u BiH, otprilike kako to izgleda.”
Govoreći na skupu u Mostaru, u organizaciji Centra za kritičko mišljenje i ogranka njemačke Friedrich Ebert Fondacije u BiH, Dragan Markovina je poručio i kako treba postaviti pitanje odgovornosti ljevice za sve ono što se još od osamdesetih dešavalo na prostorima bivše Jugoslavije.
“Zašto se to desilo i odakle je to došlo? Pa iz same Partije. Nitko od, dobro Alija Izetbegović nije bio, ali nitko od vodećih ljudi - i od Miloševića i od Tuđmana, ni od raznih ljudi, koji su sudjelovali u ovom ludilu - nije došao van te partije i van te ljevice. To su sve ljudi iz sustava”.
Ivan Šarčević, sa Franjevačke teologije u Sarajevu je još dodao:
“Mi nemamo ni desnicu - desnicu. To su populističke stranke i ovako su profiteri, stranke su - nacionalne ponajprije - profiteri i žive na lešinarenju ove države BiH”.
