Usitnjavanje na crnogorskoj opozicionoj sceni nastavljeno je odlukom bivšeg lidera Demokratkog fronta Miodraga Lekića da napusti taj savez. Koji su uzroci fragmentacije kroz koju su već prošle Pozitvina Crna Gora i Socijalistička narodna partija, ko od toga u ovom trenutku ima koristi i da li to donosi dugoročnu štetu ili korist?
Odlazak Miodraga Lekića, sada već bivšeg lidera najvećeg opozicionog subjekta Demokratskog fronta, nije iznenađenje. Lekić je mjesecima pripremao javnost na ovu odluku upozoravajući dojučerašnje partnere i konstituente DF-a da ne vidi perspektivu tog saveza ukoliko se on ne transformiše u funkcionalniju organizaciju. U poslednjem intervjuu na tu temu Lekić je ocijenio da se nastavlja sve češće promovisanje pojedinačnih politika konstituenata koje su kontradiktorne, da se ti stavovi saopštavaju neadekvatnim stilom i stvaraju nepotrebnu konfuziju.
Podsjetimo, disonantni tonovi u Frontu bili su očigledni oko modaliteta budućeg djelovanja tog saveza, nesaglasnosti je bilo oko ideje o organizovanju protesta, tokom pregovora o prelaznoj vladi, a lider Miodrag Lekić je kao nepromišljene ocijenio i javne istupe konstiuenata vezano za priču o vladi u sjenci. Odmah nakon Lekića i Goran Danilović, zamjenik predsjednika nosećeg konstituenta tog saveza NOVE najavio je da će podnijeti ostavku na mjesto šefa poslaničkog kluba DF-a. Danilović slovi za Lekićevog bliskog saradnika i u više navrata indirektno je oponirao stavovima funkcionera svoje stranke. Miodrag Lekić nije precizirao da li će osnovati stranku, ali je kazao da će ostati u političkom životu. To je samo nastavak dezintegracionih procesa u opoziciji, nakon rascjepa u Pozitivnoj Crnoj Gori čiji su poslanici već dio novog političkog subjekta URA, kao i podjela u Socijalističkoj narodnoj partiji čiji su bivši članovi i funkcioneri već u fazi osnivanja nove stranke. Novinar crnogorskog nedjeljnika Monitor Zoran Radulović kaže da su razlozi za prekompoziciju na opozicionoj sceni očigledni.
„Opozicija nije zadovoljna svojim izbornim rezultatima, ni onim prethodnim ni onim očekivanim u budućnosti. Jednostavno, aktuelna opozicija nije u stanju da se suprotstavi načinu na koji koalicija DPS-SDP vlada Crnom Gorom dvadeset godina. Taj mehanizam korupcije, prisile, ali i određenog političkog kvaliteta makar u skupljanju glasova na koji opozicija nije kadra da odgovori, zato smo svjedoci pregrupisavanja“.
Goran Đurović iz Centra za razvoj nevladinih organizacija razloge komešanja na opozicionoj sceni vidi, između ostalog, u karakternim osobinama ljudi koji su na čelu jednog djela opozicionih subjekata.
„Problem da nakon toliko godina prevedenih u opoziciji idu korak dalje u smislu njihovog razvoja individualnog, ali i partijskog. Da samo argumentima donose odluke a ne nekim drugim interesima koji su čestvo vrlo lične prirode. Vidim problem u tom što osim njihovih karakternih osobina ne postoji još uvijek bilo kakav partijski sitem koji postavlja za cilj ostavraivanje rezultata i nuđenje rješenja u određenim oblastima, već se radi o jednoj dosta površnoj, politikantskoj priči od koje građani nemaju bilo kakve koristi. I produkcija nekih navodnih ideja koje nemaju uporište u argumentaciji, koriste samo za medijsku prisutnost.“
Zoran Radulović kaže da nije optimista kada su u pitanju procesi na opozicionoj sceni.
„I što bi trebalo da brine građane koji nijesu slijepi sljedbenici aktuelnih vlasti je to što ta pregrupisavanja ne donose ništa kvalitativno novo. Sve su to već afirmisani igrači koji iza sebe imaju nekoliko izbornih neuspjeha. Tako da je teško računati, neću da isključim mogućnost, možda nije nemoguće, ali je prilično teško da pronađu model da se suprotstave Đukanovićevoj mašineriji.“
Goran Đurović, međutim, smatra da ono što sada djeluje kao usitnjavanje opozicione scene može biti veoma dobro – na duge i kratke staze.
„Zato što će na jednu stranu staviti sve nazovi lidere koji bez realnih kapaciteta vode ostatke političkih partija misleće da će moći da osoptanu, i sa druge strane one koji žele drugačiji način rada u politici, odnosno nuđenje konkretnih rješenja. Tako da ja mislim da će građani imati dugoročnu i kratkoročnu korist od tog procesa, bez obzira ko u naekom narednom ciklusu bude na vlasti. Jer, ja nisam od onih koji vjeruju da je u Crnoj Gori dovoljno samo smijeniti vlast. Nego da ta nova vlast mora biti utemeljena na potpuno novim principima – principu odgovornosti, javnosti u svom radu i produkciji rezultata.“
