Dostupni linkovi

Korona lekcije o malim dragocjenim stvarima


Zagrljaj je visoko na listi stvari koje nedostaju (Foto: Alex Montagano iz Montreala sa komšinicom Sharon Pearce-Anderson demonstrira "stanicu za grljenje" koju je napravio kako bi mogao da zagrli članove porodice i prijatelje tokom pandemije)
Zagrljaj je visoko na listi stvari koje nedostaju (Foto: Alex Montagano iz Montreala sa komšinicom Sharon Pearce-Anderson demonstrira "stanicu za grljenje" koju je napravio kako bi mogao da zagrli članove porodice i prijatelje tokom pandemije)

“Ovo je vrijeme suočavanja ljudskog roda, naše vrste sa nama samima, vrijeme kada nam je priroda pokazala koliko smo ranjivi i kada nam je ta mala nevidljiva a opaka stvar koja se zove virus, ukrala one obične stvari i uskratila bliske kontakte sa dragim ljudima“, kaže džez muzičar i kolumnista Vladimir Maraš, odgovarajući na pitanje šta mu najviše nedostaje od kada je počela pandemija korona virusa.

Vrijeme novogodišnjih i božićnih praznika, prije pandemije bilo je vrijeme zagrljaja, poljubaca, druženja, okupljanja, putovanja… Sve su to stvari koje smo uzimali „zdravo za gotovo“ koje su se podrazumijevale, bile nam „normalne“ a sada nam najviše nedostaju.

“Ja sam se družio sa puno ljudi , imao sam ekipu sa košarku, za fudbal, prijatelje sa kojima idem na rakiju, sa trećima sam bio na bini svirajući muziku. Puno mi fali ta neposrednost koju smo izgubili od kada je sve ovo počelo”, kaže Maraš za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Život bez kulture i putovanja

Vladimir i njegove kolege muzičari su naročito pogođeni pandemijom jer su zbog strogih epidemioloških mjera još od marta prošle godine koncerti, klubske svirke i drugi muzički događaji i manifestacije zabranjeni, što je većinu ostavilo bez posla.

Ništa bolje nijesu prošli ni pozorišni i filmski radnici. Filmski kritičar Vuk Perović za RSE kaže da mu najviše fali odlazak u pozorište i na druge kulturne događaje:

“Zaboravio sam kada sam posljednji put bio na pozorišnoj predstavi ili na nekoj izložbi ili književnoj večeri. Ja jesam neko ko dosta koristi te striming platforme, gleda filmove i TV serije kući, ali meni ništa ne može da zamijeni taj ugođaj da odgledam film na velikom platnu a onda pođem negdje sa grupom prijatelja na piće i komentarišemo taj film.”

U Crnoj Gori su do novogodišnjih i božićnih praznika na snazi bile brojne epidemiološke mjere koje su društvene kontakte svele na minimum, uz masku i fizičku distancu. Nadležni su popustili mjere za dane praznika, u dijelu kretanja ali je ostala zabrana rada ugostiteljskih objekata. Vikendom je zabranjen međugradski saobraćaj, što je mnogima uskratilo kontakt sa porodicom i onemogućilo bilo kakve izlete.

Budući da je Crna Gora teritorijalno mala, odlazak na more ili planinu bio je gotovo za mnoge način života.

I inostranstvo je postalo dalje jer je dio nove realnosti i nemogućnost putovanja.

Vuk Perović kaže da mu upravo nedostaju odlasci na neka druga mjesta:

“Nama se na početku činilo da nam nedostaju ta veća, dalja putovanja u neke evropske zemlje. Na kraju smo došli do toga da nam nedostaju putovanja u druge gradove u Crnoj Gori. Na primjer više ne možemo vikendom ni do mora da povedemo porodicu ili prijatelje jer je to zabranjeno”, ističe Perović.

Ponašanje sa i bez virusa

Civilni aktivista Vuk Maraš kaže za RSE da se njegovo ponašanje tokom pandemije drastično mijenjalo u zavisnosti od faze u kojoj se nalazio, budući da je imao COVID:

“Do perioda dok nijesam dobio virus jako sam se pazio i tada mi je strašno falio taj zagrljaj, dodir, poljubac sa dragim ljudima. Maltene sam sebe hvatao u situacijama da se zaustavljam u trenutku kada krenem nekoga da zagrlim. Plašio sam da nekoga dotaknem. Takođe, teško mi je pao rad od kuće jer nijesam mogao da se naviknem na to da svoj dom pretvaram u kancelariju”, kaže Vuk dodajući da se njegovo ponašanje opet promijenilo nakon što je preležao koronu:

“Kada dobijete potvrdu da više nemate virus prirodno vam 'kočnice popuste'. Srećni ste jer znate da ne možete da zarazite drugoga a ni vi neko vrijeme ne možete da se ponovo zarazite. Vi ste tada manje oprezni i malo lagodnije se ponašate ali je onda problem kada susrijećete poznanike koji nijesu preležali virus i koji su i dalje veoma oprezni sa kontaktima. To vam onda stvara frustraciju. Vrijeme je da ovo ludilo prestane”, kaže Vuk Maraš.

Povratak stare 'normalnosti'

Njegov prezimenjak Vladimir nada se da će dolaskom vakcine do proljeća korona postati prošlost i da ćemo se vratiti načinu života kakav pamtimo:

“Nadam se da ćemo iz svega izvući pouku i shvatiti da su u životu najvrjednije upravo ove stvari koje nam sada najviše fale i da treba da se radujemo svakom, ali baš svakom trenutku sa ljudima koji nam nešto znače“, kaže Vladimir Maraš.

Od početka pandemije i prvih slučajeva korona virusa u martu 2019. godine u Crnoj Gori su na snazi epidemiološke mjere koje su se u zavisnosti od rasta brojeva novih slučajeva kretale od potpunog zaključavanja u prvoj fazi epidemije, do popuštanja mjera na proljeće, kada je Crna Gora 14 dana bila bez registrovanih slučajeva korona virusa (corona free).

Međutim, nakon sredine juna brojevi su naglo počeli da rastu i Crna Gora je za kratko vrijeme postala država sa najvećim brojem inficiranih u regionu i Evropi, a druga u svijetu.

XS
SM
MD
LG