Sjever zemlje je prostorno najveći ali i najmanje iskorišćen potencijal Crne Gore koji bi mogao biti ne samo zimsko već i ljetnje boravište za sve veći broj evropskih turista koji primat daju ekološki očuvanin destinacijama. Posjetili smo eko selo na Komovima u blizini Andrijevice.
Oni putuju nekoliko puta godišnje, ne haju za hotele visoke kategorija ali i ne pitanju što košta boravak u eko selu ili katunu. Oni su planinari, i poznaju geografiju vaše zemlje bolje od vas samih. Jednu takvu družinu Slovenaca sreli smo u katunu Vasojevićkog Koma:
"Ima nas petnaest, a ovaj naš put traje trinaest dana. Krenuli smo iz Slovenije preko Hrvatske i Bosne, do Mokre Gore, tamo smo išli na Šargansku Osmicu, pa u Višegrad, pa na Zlatibor. Tamo smo se penjali na dva vrha. Sada ćemo biti tri dana na Komovima, popećemo se na sva tri vrha, pa posle preko Kolašina na Sinjajevinu, na Jablanov vrh ili na Babin zub."
Na sjeveru Crne Gore konačno se uviđa da planine i ekološki očuvana okolina nijesu predodređeni samo za zimski već i ljetnji turizam. Zato su sve brojnija eko sela u kojima odsjedaju mahom instrani turisti koji više od domaćih cijene vrijednost divlje ljepote, a dočekuju ih u katunima kao u ovom podno Komova:
"Oko desetog juna izlazimo na katun do 1. septembra. Oko stoke radimo, kosimo, plastimo, proizvodimo domaće za svoje potrebe. Sir, mlijeko, skorup", kaže nam stočar u katunu
Ekološki hrana je još jedna šansa domaćeg turizma. Za sada je iskrišćena samo na jelovnicima u eko selima kao što je Štavna u podnožnu Vasojevićkog Koma:
"Na kantunskom meniju ekološka hrana: sir, kajmak, pršuta, priganice i kačamak", kaže domaćin u katunu.
"Smočani kačamaka prvo umiješaš brašno u ključalu vodu, pa kada to proključa jedno četrdeset minuta, doda se kajmak i sir, i to se umiješa i dobije smočani kačamak."
RSE: Jesu li planirani zahtjevni gosti?
"Nijesu, samo vole domaću kuhinju i hranu iz ovih katuna, na primjer mlijeko, jardum, ovčije mlijeko."
Da bi se sjever upisao na turističku mapu Evrope treba najprije imati dobre puteve i osmišljenu reklamu, a turizam uravnoteženo osavremeniti kako bi se sačuvalo ono najvrijednije - priroda.
Vraćamo se grupi slovenačkih planinara koji se svake godine nanovo vraćaju crnogorskim planinama:
"Za nas je dobro što nema puno ljudi, a putevi nijesu tako loši. Sada su i geografske karte dobre jer prije dvije, tri godine to se teško nalazilo. Bio sam u Prokletijama i tu su karte dobre. Ne znam šta bi još trebalo. Možda putevi. Ali bolje je da se ne pravi previše puteva kao u Sloveniji. Imamo toga previše."
RSE: Čistoća?
"U parkovima i u planini je dobra jer nema mnogo ljudi, ali u ostalom dijelu nije baš. To nam smeta jer se to kod nas baš dobro sredilo. Mislimo da će i to biti, ali za koju godinu. Možda."
Oni putuju nekoliko puta godišnje, ne haju za hotele visoke kategorija ali i ne pitanju što košta boravak u eko selu ili katunu. Oni su planinari, i poznaju geografiju vaše zemlje bolje od vas samih. Jednu takvu družinu Slovenaca sreli smo u katunu Vasojevićkog Koma:
"Ima nas petnaest, a ovaj naš put traje trinaest dana. Krenuli smo iz Slovenije preko Hrvatske i Bosne, do Mokre Gore, tamo smo išli na Šargansku Osmicu, pa u Višegrad, pa na Zlatibor. Tamo smo se penjali na dva vrha. Sada ćemo biti tri dana na Komovima, popećemo se na sva tri vrha, pa posle preko Kolašina na Sinjajevinu, na Jablanov vrh ili na Babin zub."
Na sjeveru Crne Gore konačno se uviđa da planine i ekološki očuvana okolina nijesu predodređeni samo za zimski već i ljetnji turizam. Zato su sve brojnija eko sela u kojima odsjedaju mahom instrani turisti koji više od domaćih cijene vrijednost divlje ljepote, a dočekuju ih u katunima kao u ovom podno Komova:
"Oko desetog juna izlazimo na katun do 1. septembra. Oko stoke radimo, kosimo, plastimo, proizvodimo domaće za svoje potrebe. Sir, mlijeko, skorup", kaže nam stočar u katunu
Ekološki hrana je još jedna šansa domaćeg turizma. Za sada je iskrišćena samo na jelovnicima u eko selima kao što je Štavna u podnožnu Vasojevićkog Koma:
"Na kantunskom meniju ekološka hrana: sir, kajmak, pršuta, priganice i kačamak", kaže domaćin u katunu.
"Smočani kačamaka prvo umiješaš brašno u ključalu vodu, pa kada to proključa jedno četrdeset minuta, doda se kajmak i sir, i to se umiješa i dobije smočani kačamak."
RSE: Jesu li planirani zahtjevni gosti?
"Nijesu, samo vole domaću kuhinju i hranu iz ovih katuna, na primjer mlijeko, jardum, ovčije mlijeko."
Da bi se sjever upisao na turističku mapu Evrope treba najprije imati dobre puteve i osmišljenu reklamu, a turizam uravnoteženo osavremeniti kako bi se sačuvalo ono najvrijednije - priroda.
Vraćamo se grupi slovenačkih planinara koji se svake godine nanovo vraćaju crnogorskim planinama:
"Za nas je dobro što nema puno ljudi, a putevi nijesu tako loši. Sada su i geografske karte dobre jer prije dvije, tri godine to se teško nalazilo. Bio sam u Prokletijama i tu su karte dobre. Ne znam šta bi još trebalo. Možda putevi. Ali bolje je da se ne pravi previše puteva kao u Sloveniji. Imamo toga previše."
RSE: Čistoća?
"U parkovima i u planini je dobra jer nema mnogo ljudi, ali u ostalom dijelu nije baš. To nam smeta jer se to kod nas baš dobro sredilo. Mislimo da će i to biti, ali za koju godinu. Možda."
