Kineski krediti vode u političku zavisnost Zapadnog Balkana?

Postoji li opasnost da Kina, preko naizgled povoljnih kredita, pretvori zemlje Zapadnog Balkana u "trojanske konje" u Evropskoj uniji? Koliko je realno da Kina svoj kapital pretvori u političko oružje protiv EU i SAD? Sva ova pitanja su otvorena nakon upozorenja Evropskog komesara za proširenje Johanesa Hana "da Kina svojim investicijama pokušava da ostvari svoj politički uticaj u zemljama Zapadnog Balkana, te buduće članice Evropske unije pretvori u svoje "trojanske konje". Slično upozorenje je stiglo i iz Sjedinjenih Američkih Država.

Naime, 16 senatora je izrazilo zabrinutost zbog kineskih investicija čiji je cilj, kako su rekli, da primamljive kredite pretvore u politički kapital u zemljama koje budu imale problema sa vraćanjem zajma. U upozorenjima iz EU i SAD se pominju zemlje Zapadnog Balkana, pa i Crna Gora u kojoj se realizuje kapitalni projekat autoputa kreditom kineske državne kompanije. O upozorenjima Zapada i potencijalnim opasnostima za zemlje regiona, za Radio Slobodna Evropa govori dugogodišnji crnogorski diplomata, a sada profesor na bostonskom Univerzitetu Vesko Garčević.

RSE: Kako komentarišete posljednja upozorenja i zabrinutost iz SAD i EU u odnosu na upliv kineskih investicija, posebno na području Zapadnog Balkana. Koliko je realna opasnost da će otežano vraćanje duga Kinezima usloviti stvaranje političke zavisnosti u zemljama regiona pa i Crnoj Gori?

Garčević: Mislim da je ova zabrinutost vrlo realna i vrlo konkretna i da je proizvod shvatanja da je Kina ostvarila veliki uticaj ili da je u procesu ostvarivanja još većeg uticaja, ne samo na Zapadnom Balkanu nego na prostoru Centralno-Istočne Evrope. Poznato je da Kina stoji iza ideje kluba 16+1. Na Zapadnom Balkanu se sva priča može objasniti iz tri ugla. Prvo, niko ne osporava pravo i interes da zemlje sarađuju sa Kinom. To žele sve zemlje, jer je Kina jedna od globalnih sila. Drugo je na koji način sarađujete i koje je vaše mjesto u toj saradnji. Tu je slaba tačka Balkana. Jer mislim da su sve zemlje postavile sebe kao mlađeg ili slabašnog partnera koji sebe dovodi u zavisnost od jakog partnera kao što je Kina. Kina uz pomoć svojih mekih kredita, koji su na prvi pogled povoljni, zadužuje te države. Crna Gora je dužna skoro milijardu, Srbije dvije milijarde, a BIH skoro dvije milijarde itd. Problem vraćanja tih dugova je nešto što će se pojaviti kao gorući izazov za nekoliko godina, među svim ovim zemljama.

RSE: Može li se novčani dug prema Kini "konvertovati" u politički uticaj Kine na zemlje regiona?

Garčević: Sada vlada jedna vrsta medenog mjeseca u saradnji između Kine i ovih zemalja, ali kad računi dođu na naplatu, dobiće se jedan gorak ukus. Istovremeno problem je što se to, kako ja vidim u Crnoj Gori i Zapadnom Balkanu, predstavlja kao kineske investicije. To nisu kineske investicije. To su zapravo investicije koje dolaze od tih kredita. Zemlje, građani i država će otplaćivati te kredite, a angažovane su kineske firme, kineski radnici i što se u tim poslovima 80% do 90% tog novca vraća Kini. Tako se Kina predstavlja kao veliki dobročinitelj za novac tih država. To je možda najvidljiviji aspekt priče je to što je ovo dio velikog plana koji je sažet u koncept koji se zove - jedan put, jedan pojas. Gdje su svi ovi infrastrukturni projekti dio jednog šireg projekta. Znači, to je složena priča u kojoj su zemlje Balkana dovele sebe u jedan nepovoljan položaj i toga će biti svjesne tek u narednom periodu".

RSE: Da li po vama im odgovornosti Zapada, odnosno u konkretnom slučaju Evropske unije, zbog činjenice da su zemlje regiona na neki način primorane da traže povoljne kredite na dalekom istoku?

Garčević: Da bi priča bila objektivna, ne možemo samo da krivimo zemlje regiona. One su takve kakve jesu i normalno, u potrazi za novcem one se okreću onima koji taj novac imaju i koji im pružaju pod lakšim uslovima. Ne samo finansijskim nego i drugim uslovima. Kina ne traži nikakve strukturalne reforme, ni demokratizaciju društva, nikakvu slobodu medija, nema mnogo transparentnosti kako se novac troši, ne brine se mnogo o uticaju na čovjekovu sredinu. Za to vrijeme EU postavlja veoma složene uslove, traži da se sprovedu reforme, do njihovih kredita se mnogo teže dolazi. Ako postanete sposobni da iskoristite kredite EU, onda ste sebe ojačali, onda možete da racionalno upravljate svojim finansijama. To je dug i mnogo bolniji, ali i zdraviji put. U ovom trenutku naravno Kina može da koristi slabosti.

RSE: Šta bi trebalo da uradi EU?

Garčević: Na drugoj strani, EU ne radi dovoljno na promjeni pristupa. Ideja koja je promovisana početkom godine o takozvanoj novoj strategiji za Zapadni Balkan, maltene je sahranjena prije nego što je zaživjela. Ta ideja je imala u svom jednom dijelu akcenat upravo na infrastrukturnim i drugim finansijskim projektima za Zapadni Balkan kako bi parirala Kini. Ukoliko se tu nešto ne učini, zemlje će se sve više okretati onome koji može da ponudi više, a to je logika kapitala i tržišta. U tome će na žalost mali i slabi da stradaju, a to će da budu zemlje Zapadnog Balkana. I ova priča o prijetnjama mjerama u MMF-u, ako pogledate širu sliku, suština je da Kina pokušava da formira jedan alternativni globalni finansijski sistem. I u tom sistemu, ako ne možete da ostvarite ono što želite u MMF-u, okretaćete se više Kini koja će vam pružiti satisfakciju i finansijsku podršku. I EU treba da promjeni svoj pristup kako bi parirala Kini".

RSE: Da li države regiona treba da budu oprezne prilikom daljih aranžmana sa Kinom, odnosno da li treba da računaju na otpor i negativan stav EU i SAD? Pitam vas s obzirom da postoje određeni načelni dogovori između Crne Gore i Srbije, da bi drugu dionicu autoputa koja će spajati Srbiju i Crnu Goru na području Boljara raditi zajedno i istovremeno, a da će vjerovatno biti angažovane kineske kompanije po dosadašnjem modelu finansiranja i izgradnje. Da li će upozorenja iz EU i SAD uticati na lokalne vlasti da razmisle hoće li ponovo ući u angažman sa Kinom? Da li je ovo pritisak da se prekine sa angažmanom sa Kinezima u budućnosti?

Garčević: Mislim da sve zemlje na Balkanu treba da budu mnogo opreznije prilikom sklapanja aranžmana i sagledaju kakve to dugoročne posljedice imati za te zemlje. Čini se da to nije bio slučaj do sada. To bi trebalo da pokrenu same države, bez obzira šta o tome misle, EU, MMF ili SAD. Plašim se da će ti budući projekti biti u problemu i da neće dovesti do željenih efekata. To ne važi samo za nas nego treba pogledati iskustva drugih država koje su imale iskustvo sa kineskim izvođačima. Projekti su trajali duže, bili su skuplji o početno planiranih i kvalitet izvođenja nije bio na adekvatnom nivou. Oprez je više nego potreban i možda neki drugi način selektiranja potencijalnih izvođača. Evo imamo već sada izjavu ministara u Crnoj Gori da će prva etapa autoputa kasniti. Znači može kasniti i više od godinu. Naročito treba voditi računa o upozorenjima Evropske Unije, jer na kraju krajeva zemlje Zapadnog Balkana žele da budu članice EU. Ako su iskrene, ne žele da budu dio nekakvog proširenog kineskog prostora.