Srđa Keković iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore, u intervjuu za RSE govori o socijalnom položaju radnika, o sve većim i sve češćim poskupljenjima osnovnih životnih namirnica i analizira učinke nove Vlade premijera Igora Lukšića u zaštiti prava radnika.
Keković: Tu ne mogu biti optimističan, jer je ekonomsko-socijalni položaj zaposlenih u Crnoj Gori u drastičnom padu. To definitivno ne mogu prepisati novoj Vladi, jer je to posljedica 20 godina tranzicije i promašenih procesa privatizacije. U zadnje vrijeme došlo je do naglog poskupljenja osnovnih životnih namirnica i cijene goriva, kao jednog od osnovnih inputa u formiranju cijena i usluga. Očekujemo razgovor sa premijerom. Tražilo smo da Vlada, na teret akciza koje uzima, smanji cijenu gorivu, kako bi se cijene osnovnih životnih namirnica vratile na određenu normalu.
Keković: Po nama, država je to bila dužna da spriječi, ali je morala da reaguje subvencijama. Najvećim dijelom mogla je to učiniti kroz kontrolu cijene goriva. Imali smo veliku borbu da ne dođe do poskupljenja cijene struje. Vlada je, na čelu sa novim premijerom, imala jedan pozitivan stav i oni su to podržavali. U ovom trenutku nema opravdanja za poskupljenjem struje i taj zahtjev je bio neutemeljen.
Tražili smo hitan razgovor sa premijerom i dobili smo ga. Pokušaćemo da djelujemo u tom pravcu jer ukoliko Vlada ne bude subvencionirala osnovne životne namirnice i ne bude oborila cijenu goriva, mi ćemo se boriti za povećanje cijene rada.
Promašene privatizacije
Keković: To je istina. Stalno sam na terenu i u Crnoj Gori je privreda skoro potpuno ugašena. Prvi put se desilo, u 20 godina, da je premijer spašavao jednu fabriku od kolapsa. To je definitivno za pohvalu. To je fabrika elektroda, koja je jednom čudnom finansijskom transakcijom, od strane većinskog vlasnika, trebala da bude potpuno ugašena, a 180 ljudi da ostane bez posla. Tu je premijer odigrao jednu pozitivnu ulogu. Fabrika radi i očekujemo da će bar pola, od ukupnog broja radnika, naći svoju egzistenciju u toj fabrici. Fabrika dobro radi i njeni proizvodi nalaze prođu na tržištu.
Kombinat aluminijuma Podgorica, foto: Savo Prelević
Keković: U Kombinatu aluminijuma, i pored silnih ingerencija koje je Vlada radila prema tom većinskom vlasniku, ali i garancija koje je dala, tamo je otpušten značajan broj ljudi. U ovom trenutku stanje u Kombinatu aluminijuma nije stabilno, mada se primaju redovne zarade. Plašim se da će se dešavati još neke negativne stvari po pitanju daljeg poslovanja.
Željezara je, kao drugi veliki gigant, značajna za Crnu Goru, a posebno za Nikšić. Tamo se desila i treća promašena privatizacija. Uzalud su, u zadnje tri godine, sindikalci i naše kolege, na čelu sa predsjednikom Jankom Vučinićem, pokušavale da objasne da je u pitanju jedan neozbiljan vlasnik, koji samo želi da profitira na neki brz način. Nakon tri godine i dolaskom nove Vlade, očito smo uspjeli da uspostavimo kontakt i da dobijemo pozitivan odnos Vlade prema situaciji u Željezari. I Vlada je u ovom trenutku zatečena negativnim efektima prethodnog vremena i prethodnih postupaka prethodnog sastava Vlade.
Sada je Željezara u stečaju. Čak su i zaposleni morali da podnesu taj zahtjev jer je to bio jedini način da se oslobode od vlasnika, koji je tri zadnje godine uništavao fabriku nekim lošim menadžerskim potezima. Vjerovatno će 700 naših kolega ostati u toj fabrici bez posla. Pozitivno je to da je Vlada spremna da učestvuje u izradi socijalnog programa. Trudićemo se da ti ljudi na dobrovoljnoj osnovi odu iz fabrike jer se priča o tome da će se izmijeniti penzijski zakon ljudima koji su radili u otežanim uslovima, sa beneficiranim radnim stažom. Vjerovatno će moći da dobiju i penziju.
Ne raditi sve u interesu profita
Keković: Sa dolaskom novog premijera, desile su se neke promjene u pozitivnom smislu. On je u samom startu pružio ruku civilnom sektoru, u okviru kog se nalaze i sindikati, kao posebno značajan element. U prvom razgovoru sa njim, već na samom startu, dobili smo neke pozitivne signale, koje je on kasnije i realizovao. Tri mjeseca je kratak vremenski period da bi smo mogli u nekog da se zaklinjemo, ali početni stav je vezan za fabriku Elektroda i za situaciju u Željezari, gde se Vlada trudi da pomogne na jedan korektan način. Za situaciju u Željezari jeste kriva Vlada, ali prethodna.
Igor Lukšić u Parlamentu Crne Gore, mart 2011.
Vlada pokušava da učini svoj rad transparentnim. Taj pozitivan imidž, na žalost, narušen je situacijom oko izmjena i dopuna Zakona o radu. To je jedan skandal koji se ovih dana dešava u Crnoj Gori. Nakon sedam mjeseci pregovaranja u radnoj grupi, koju je formirao Socijalni savjet, nakon što smo poslije 40 i nešto sastanaka svi partneri Vlade, poslodavci, dva sindikata, uz učešće profesora sa katedre radnog prava Univerziteta Crne Gore, postigli kompromis o izmjenama tog Zakona, desilo se da je Ministarstvo finansija pogazilo taj socijalni dijalog i u Socijalnom savjetu je usaglašeni tekst popuno bacilo pod noge. Vlada je usvojila onu verziju izmjena i dopuna Zakona koju je preferiralo Ministarstvo finansija, a koje nema nikakvih dodirnih tačaka sa našom usaglašenom verzijom.
Ukoliko taj tekst prođe, radnici u Crnoj Gori će zaista biti u vazalnom radnom odnosu. To je jedan novi trenutak konflikta u koji ćemo sigurnu ući mi, kao Unija slobodnih sindikata Crne Gore. Tražimo da dobijemo garanciju u Parlamentu da će parlamentarna većina taj prijedlog, ili promijeniti, ili vratiti ponovo Vladi, da ona predloži ono što je već usaglašeno u radnoj grupi.
Keković: Upravo sam se vratio iz Ljubljane, gdje je jedan broj sindikata, sa područja bivše Jugoslavije, potpisao Sporazum o formiranju jednog regionalnog savjeta pod nazivom Solidarnost. Želimo zajednički da djelujemo i razmjenjujemo informacije, da se solidarišemo u određenim trenucima, kada je u pitanju borba za ekonomsko-socijalne interese naših kolega, članova i zaposlenih.
Situacija jeste teška, sa izuzetkom Slovenije, i u drugim državama sa tog područja. Mi otprilike imamo iste probleme. Baš smo konstatovali da kapital radi svoje i da u različitim državama on pokušava da pravi presedane, da probija led. Nakon toga se Vlade drugih država pozivaju na Vladu one koja je led probila. Upravo tako se i formira jedna radna, zakonodavna i socijalna politika, reforma zdravstva i reforma školstva. Mislimo da će biti značajno to što smo se na neki način uvezali, da u narednom periodu i mi djelujemo jedinstveno.
Recimo, Merkator u Sloveniji ne radi nedeljom i praznicima, a subotom radi od 8 do 13, dok Merkator u Crnoj Gori radi skoro non-stop, nema slobodnog dana. Moramo neke stvari da dovedemo na takav nivo, da i radnička klasa može nešto da vidi od ovog života, a ne da se sve radi u interesu profita.
RSE: Već je tri mjeseca od kada je na dužnost stupio novi premijer i promijenio pojedine ljude u ministarstvima. Pokrenute su određene akcije u borbi protiv kriminala i korupcije, priča se o reformi sudstva po modelu koji predlaže Evropska komisija, ali i o neophodnosti da izborno zakonodavstvo bude konačno usklađeno sa Ustavom. Da li je u posljednja tri mjeseca socijalni položaj radnika poboljšan ili ugrožen sve većim i sve češćim poskupljenjima?
Keković: Tu ne mogu biti optimističan, jer je ekonomsko-socijalni položaj zaposlenih u Crnoj Gori u drastičnom padu. To definitivno ne mogu prepisati novoj Vladi, jer je to posljedica 20 godina tranzicije i promašenih procesa privatizacije. U zadnje vrijeme došlo je do naglog poskupljenja osnovnih životnih namirnica i cijene goriva, kao jednog od osnovnih inputa u formiranju cijena i usluga. Očekujemo razgovor sa premijerom. Tražilo smo da Vlada, na teret akciza koje uzima, smanji cijenu gorivu, kako bi se cijene osnovnih životnih namirnica vratile na određenu normalu.
Ukoliko Vlada ne bude subvencionirala osnovne životne namirnice i ne bude oborila cijenu goriva, mi ćemo se boriti za povećanje cijene rada.
RSE: Vi mislite da je to jedan od modela. Da li je država mogla da spriječi pojedina poskupljenja, barem osnovnih životnih namirnica?
Keković: Po nama, država je to bila dužna da spriječi, ali je morala da reaguje subvencijama. Najvećim dijelom mogla je to učiniti kroz kontrolu cijene goriva. Imali smo veliku borbu da ne dođe do poskupljenja cijene struje. Vlada je, na čelu sa novim premijerom, imala jedan pozitivan stav i oni su to podržavali. U ovom trenutku nema opravdanja za poskupljenjem struje i taj zahtjev je bio neutemeljen.
Tražili smo hitan razgovor sa premijerom i dobili smo ga. Pokušaćemo da djelujemo u tom pravcu jer ukoliko Vlada ne bude subvencionirala osnovne životne namirnice i ne bude oborila cijenu goriva, mi ćemo se boriti za povećanje cijene rada.
Promašene privatizacije
RSE: Mnogi sa skepsom i kritikom kažu da je po srijedi socijalna demagogija, ali mi se čini da su radnici, ali i građani Crne Gore, došli do nekog praga izdržljivosti. Kako to komentarišete?
Keković: To je istina. Stalno sam na terenu i u Crnoj Gori je privreda skoro potpuno ugašena. Prvi put se desilo, u 20 godina, da je premijer spašavao jednu fabriku od kolapsa. To je definitivno za pohvalu. To je fabrika elektroda, koja je jednom čudnom finansijskom transakcijom, od strane većinskog vlasnika, trebala da bude potpuno ugašena, a 180 ljudi da ostane bez posla. Tu je premijer odigrao jednu pozitivnu ulogu. Fabrika radi i očekujemo da će bar pola, od ukupnog broja radnika, naći svoju egzistenciju u toj fabrici. Fabrika dobro radi i njeni proizvodi nalaze prođu na tržištu.
RSE: Koliko se i u kom pravcu promijenio status zaposlenih u najvećim privatizovanim preduzećima, poput Kombinata aluminijuma Podgorica ili Željezare Nikšić?
Keković: U Kombinatu aluminijuma, i pored silnih ingerencija koje je Vlada radila prema tom većinskom vlasniku, ali i garancija koje je dala, tamo je otpušten značajan broj ljudi. U ovom trenutku stanje u Kombinatu aluminijuma nije stabilno, mada se primaju redovne zarade. Plašim se da će se dešavati još neke negativne stvari po pitanju daljeg poslovanja.
Željezara je, kao drugi veliki gigant, značajna za Crnu Goru, a posebno za Nikšić. Tamo se desila i treća promašena privatizacija. Uzalud su, u zadnje tri godine, sindikalci i naše kolege, na čelu sa predsjednikom Jankom Vučinićem, pokušavale da objasne da je u pitanju jedan neozbiljan vlasnik, koji samo želi da profitira na neki brz način. Nakon tri godine i dolaskom nove Vlade, očito smo uspjeli da uspostavimo kontakt i da dobijemo pozitivan odnos Vlade prema situaciji u Željezari. I Vlada je u ovom trenutku zatečena negativnim efektima prethodnog vremena i prethodnih postupaka prethodnog sastava Vlade.
Sada je Željezara u stečaju. Čak su i zaposleni morali da podnesu taj zahtjev jer je to bio jedini način da se oslobode od vlasnika, koji je tri zadnje godine uništavao fabriku nekim lošim menadžerskim potezima. Vjerovatno će 700 naših kolega ostati u toj fabrici bez posla. Pozitivno je to da je Vlada spremna da učestvuje u izradi socijalnog programa. Trudićemo se da ti ljudi na dobrovoljnoj osnovi odu iz fabrike jer se priča o tome da će se izmijeniti penzijski zakon ljudima koji su radili u otežanim uslovima, sa beneficiranim radnim stažom. Vjerovatno će moći da dobiju i penziju.
Ne raditi sve u interesu profita
RSE: Stiče se utisak da u Uniji slobodnih sindikata vjerujete novoj Vladi i da podržavate način na koji oni razmišljaju?
Keković: Sa dolaskom novog premijera, desile su se neke promjene u pozitivnom smislu. On je u samom startu pružio ruku civilnom sektoru, u okviru kog se nalaze i sindikati, kao posebno značajan element. U prvom razgovoru sa njim, već na samom startu, dobili smo neke pozitivne signale, koje je on kasnije i realizovao. Tri mjeseca je kratak vremenski period da bi smo mogli u nekog da se zaklinjemo, ali početni stav je vezan za fabriku Elektroda i za situaciju u Željezari, gde se Vlada trudi da pomogne na jedan korektan način. Za situaciju u Željezari jeste kriva Vlada, ali prethodna.
Vlada pokušava da učini svoj rad transparentnim. Taj pozitivan imidž, na žalost, narušen je situacijom oko izmjena i dopuna Zakona o radu. To je jedan skandal koji se ovih dana dešava u Crnoj Gori. Nakon sedam mjeseci pregovaranja u radnoj grupi, koju je formirao Socijalni savjet, nakon što smo poslije 40 i nešto sastanaka svi partneri Vlade, poslodavci, dva sindikata, uz učešće profesora sa katedre radnog prava Univerziteta Crne Gore, postigli kompromis o izmjenama tog Zakona, desilo se da je Ministarstvo finansija pogazilo taj socijalni dijalog i u Socijalnom savjetu je usaglašeni tekst popuno bacilo pod noge. Vlada je usvojila onu verziju izmjena i dopuna Zakona koju je preferiralo Ministarstvo finansija, a koje nema nikakvih dodirnih tačaka sa našom usaglašenom verzijom.
Ukoliko taj tekst prođe, radnici u Crnoj Gori će zaista biti u vazalnom radnom odnosu. To je jedan novi trenutak konflikta u koji ćemo sigurnu ući mi, kao Unija slobodnih sindikata Crne Gore. Tražimo da dobijemo garanciju u Parlamentu da će parlamentarna većina taj prijedlog, ili promijeniti, ili vratiti ponovo Vladi, da ona predloži ono što je već usaglašeno u radnoj grupi.
RSE: Da li se situacija, u pogledu položaju radnika u regionu, razlikuje u odnosu na Crnu Goru?
Keković: Upravo sam se vratio iz Ljubljane, gdje je jedan broj sindikata, sa područja bivše Jugoslavije, potpisao Sporazum o formiranju jednog regionalnog savjeta pod nazivom Solidarnost. Želimo zajednički da djelujemo i razmjenjujemo informacije, da se solidarišemo u određenim trenucima, kada je u pitanju borba za ekonomsko-socijalne interese naših kolega, članova i zaposlenih.
Situacija jeste teška, sa izuzetkom Slovenije, i u drugim državama sa tog područja. Mi otprilike imamo iste probleme. Baš smo konstatovali da kapital radi svoje i da u različitim državama on pokušava da pravi presedane, da probija led. Nakon toga se Vlade drugih država pozivaju na Vladu one koja je led probila. Upravo tako se i formira jedna radna, zakonodavna i socijalna politika, reforma zdravstva i reforma školstva. Mislimo da će biti značajno to što smo se na neki način uvezali, da u narednom periodu i mi djelujemo jedinstveno.
Recimo, Merkator u Sloveniji ne radi nedeljom i praznicima, a subotom radi od 8 do 13, dok Merkator u Crnoj Gori radi skoro non-stop, nema slobodnog dana. Moramo neke stvari da dovedemo na takav nivo, da i radnička klasa može nešto da vidi od ovog života, a ne da se sve radi u interesu profita.
