Rezultat razgovora minstra ekonomije Branka Vujovića, koji se danas odvojeno sastao sa sindikalnim predstavnicima podgoričkog Kombinata aluminijuma i nikšićke Livnice su različiti. Razlog sastanaka je bila situacija u ovim preduzećima koja se suočavaju sa velikim teškoćama.
Naime, jedno od najznačajnijih crnogorskih preduzeća, podgorički Kombinat aluminijuma se, zbog pada cijene aluminijuma na svjetskom tržištu i poskupljenja električne energije, našao u nevoljama i prije početka svjetske ekonomske krize, koja je situaciju samo pogoršala. Predstavnici KAP-a i Vlade su mjesecima pregovarali o državnoj pomoći kroz garancije pri zaduživanju i odloženo plaćanje poreza, doprinosa i energenata, ali je od početka bilo više spornih tačaka, medju kojima je glavni bio zahtjev vlade da Rusi odustanu od tužbe i odštete od 300 miliona eura.
U medjuvremenu, proizvodnja je prepolovljena, radnici su štrajkovali, a sve je okončano dogovorom koji je podrazumijevao socijalni program, odnosno, šest do 15 hiljada eura, svim radnicima koji dobrovoljno napuste firmu. Dogovor je podrazumijevao i obezbjedjenje nastavka proizvodnje kroz takozvani razvojni program, koji je bio predmet interesovanja predsjednika Sindikata KAP-a Zorana Miloševića:
„Na to moje pitanje, ministar je rekao da su gospoda iz CEAC-a poslali novi nacrt kupoprodajnog ugovora koji će razmotriti zajedno sa Vladom, i oni očekuju sastanak 10. septembra, gdje će se o nacrtu ugovora oglasiti gospoda iz CEAC-a, a nadam se, konzorcijum banaka.“
Razjašnjeno pitanje socijalnog programa
Razriješena je i konfuzija u vezi socijalnog programa, jer su radnici KAP-a negodovali nakon kvalitetnije ponude koju su dobili radnici nikšićkih Rudnika boksita, iako pripadaju istom sistemu. Medjutim, država i njima nudi iste uslove, a dodatni novac, rudari će dobiti iz imovine svog preduzeća.
KAP, Foto: Savo PrelevićZoran Milošević:
„To je od šest do 15 hiljada eura, zavisno od godina starosti. To isto ima i gospoda iz Boksita, s tim što su oni to doradili i iz imovine svog preduzeća, za koju kažu da vrijedi tri miliona, ljudima koji nijesu stambeno obezbijeđeni opredijelili dodatnih šest i po hiljada eura, i još po 200 poslije dvadeset, odnosno, 300 eura poslije trideset godina.“
Predstavnici radnika nikšićke Livnice su i dalje u teškoj situaciji i potpunoj neizvjesnosti.
U Livnici ponovo razmišljaju o protestu
Predsjednik Sindikata Livnice Angelina Muškić, koja se danas sastala sa ministrom ekonomije Brankom Vujovićem kaže da će se o daljim potezima tek odlučivati, ali da je otvorena mogućnost ponovnog stupanja u protest:
„Još uvijek čekamo. Rečeno nam je do 10. septembra, ali ja nemam neke iluzije da će se do 10. nešto riješiti, jer evo već godinu i po dana oni nemaju odgovor od "Gatti“-a da li će početi proizvodnju ili ne. Malo nam je bilo čudno što se pominje da Livnica nema tržište što nije tačno, naravno. Tržište je uništio gospodin Gatti.“
Livnica NikšićNikšićka Livnica je do 2004. godine, kada je prodata italijanskoj kompaniji Gatti, poslovala u okviru nikšićke Željezare, u čijem se krugu ova firma i fizički nalazi. U Livnici je zaposleno stotinjak radnika, koji su prije godinu i po dana, stupili u štrajk. Komunikacija i odnosi novog vlasnika ove fabrike i njenih radnika, od početka su, prema ocjeni aktera ove privatizacije, bili poremećeni, a na kraju su se toliko radikalizovali da su štrajkači odustali od svih zahtjeva, tražeći isključivo – raskid kupoprodajnog ugovora sa novim vlasnikom.
U medjuvremenu je došlo i do konfrontacije bivšeg i sadašnjeg vlasnika Livnice – Željezare i kompanije Gatti. Italijanski investitor je optužio Željezaru za koordinaciju i finansiranje štrajka u Livnici zbog želje da se domogne dijela fabričkog zemljišta koje pripada Livnici. Na kraju je Željezara raskinula kupoprodajni ugovor, na šta je Gatti odgovorio tužbom i odštetnim zahtjevom od 10 miliona eura.
U Livnici nema proizvodnje, nema rješenja na vidiku, a ni odgovora na radnička pitanja.
„Nikoga nije briga za radnike, da li mogu da žive ili ne, i da li mogu djecu poslati u školu ili ne. To, jednostavno, nikog ne interesuje. Na dobar dio naših pitanja, od kojih su neka ključna, u vezi gubitaka, zarada, stambenih kredita koji su i bili predmet jednostranog raskida, nijesmo dobili odgovor zato što su nam rekli da su to „komplikovana pitanja i da se na njih ne može tek tako odgovoriti“, kaže Angelina Muškić.
Naime, jedno od najznačajnijih crnogorskih preduzeća, podgorički Kombinat aluminijuma se, zbog pada cijene aluminijuma na svjetskom tržištu i poskupljenja električne energije, našao u nevoljama i prije početka svjetske ekonomske krize, koja je situaciju samo pogoršala. Predstavnici KAP-a i Vlade su mjesecima pregovarali o državnoj pomoći kroz garancije pri zaduživanju i odloženo plaćanje poreza, doprinosa i energenata, ali je od početka bilo više spornih tačaka, medju kojima je glavni bio zahtjev vlade da Rusi odustanu od tužbe i odštete od 300 miliona eura.
U medjuvremenu, proizvodnja je prepolovljena, radnici su štrajkovali, a sve je okončano dogovorom koji je podrazumijevao socijalni program, odnosno, šest do 15 hiljada eura, svim radnicima koji dobrovoljno napuste firmu. Dogovor je podrazumijevao i obezbjedjenje nastavka proizvodnje kroz takozvani razvojni program, koji je bio predmet interesovanja predsjednika Sindikata KAP-a Zorana Miloševića:
„Na to moje pitanje, ministar je rekao da su gospoda iz CEAC-a poslali novi nacrt kupoprodajnog ugovora koji će razmotriti zajedno sa Vladom, i oni očekuju sastanak 10. septembra, gdje će se o nacrtu ugovora oglasiti gospoda iz CEAC-a, a nadam se, konzorcijum banaka.“
Razjašnjeno pitanje socijalnog programa
Razriješena je i konfuzija u vezi socijalnog programa, jer su radnici KAP-a negodovali nakon kvalitetnije ponude koju su dobili radnici nikšićkih Rudnika boksita, iako pripadaju istom sistemu. Medjutim, država i njima nudi iste uslove, a dodatni novac, rudari će dobiti iz imovine svog preduzeća.
„To je od šest do 15 hiljada eura, zavisno od godina starosti. To isto ima i gospoda iz Boksita, s tim što su oni to doradili i iz imovine svog preduzeća, za koju kažu da vrijedi tri miliona, ljudima koji nijesu stambeno obezbijeđeni opredijelili dodatnih šest i po hiljada eura, i još po 200 poslije dvadeset, odnosno, 300 eura poslije trideset godina.“
Predstavnici radnika nikšićke Livnice su i dalje u teškoj situaciji i potpunoj neizvjesnosti.
U Livnici ponovo razmišljaju o protestu
Predsjednik Sindikata Livnice Angelina Muškić, koja se danas sastala sa ministrom ekonomije Brankom Vujovićem kaže da će se o daljim potezima tek odlučivati, ali da je otvorena mogućnost ponovnog stupanja u protest:
„Još uvijek čekamo. Rečeno nam je do 10. septembra, ali ja nemam neke iluzije da će se do 10. nešto riješiti, jer evo već godinu i po dana oni nemaju odgovor od "Gatti“-a da li će početi proizvodnju ili ne. Malo nam je bilo čudno što se pominje da Livnica nema tržište što nije tačno, naravno. Tržište je uništio gospodin Gatti.“
U medjuvremenu je došlo i do konfrontacije bivšeg i sadašnjeg vlasnika Livnice – Željezare i kompanije Gatti. Italijanski investitor je optužio Željezaru za koordinaciju i finansiranje štrajka u Livnici zbog želje da se domogne dijela fabričkog zemljišta koje pripada Livnici. Na kraju je Željezara raskinula kupoprodajni ugovor, na šta je Gatti odgovorio tužbom i odštetnim zahtjevom od 10 miliona eura.
U Livnici nema proizvodnje, nema rješenja na vidiku, a ni odgovora na radnička pitanja.
„Nikoga nije briga za radnike, da li mogu da žive ili ne, i da li mogu djecu poslati u školu ili ne. To, jednostavno, nikog ne interesuje. Na dobar dio naših pitanja, od kojih su neka ključna, u vezi gubitaka, zarada, stambenih kredita koji su i bili predmet jednostranog raskida, nijesmo dobili odgovor zato što su nam rekli da su to „komplikovana pitanja i da se na njih ne može tek tako odgovoriti“, kaže Angelina Muškić.
