Nakon više od 27 godina direktne ili indirektne vladavine u Crnoj Gori, predsjednik najjače političke partije u Crnoj Gori Milo Đukanović namjerava da ponovo institucionalizuje političku moć još jednim petogodišnjim predsjedničkim mandatom.
Predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS), najavljujući povratak na državnu scenu, saopštio je da očekuje pobjedu u prvom izbornom krugu. Takođe, rekao je da nije želio predsjedničku kandidaturu, kao i da želi da zajedno sa ostalim granama vlasti radi na unapređenju demokratskih procesa.
"Ova odluka je izraz moje odgovornosti prema onome što su tekovine i potrebe budućeg razvoja Crne Gore", istakao je Milo Đukanović.
U prethodnih 27 godina Đukanović je imao šest premijerskih i jedan predsjednički mandat, tri puta se povlačio sa državnih funkcija uz izgovore da želi da se posveti sebi i pokrene biznis. Svaki put se vratio.
Milo Đukanović je prvi političar u establišmentu nekadašnje komunističke Jugoslavije koji je 1997. otkazao poslušnost srpskom lideru Slobodanu Miloševiću.
I tokom NATO intervencije protivio se Miloševićevoj politici rata sa cijelim svijetom, pružajući utočište tadašnjim liderima srpske opozicije od Miloševićevog progona i sarađujući sa Zapadom.
Referendumom 2006. izveo je Crnu Goru na put nezavisnosti, zatim otvorio pregovarački proces za članstvo u Evropskoj uniji i uspješno okončao proces integracija u NATO prijemom Crne Gore u Alijansu prošle godine. Uticao je da država prizna nezavisnost Kosova i razvio dobre odnose sa zemljama regiona.
[RSE, decembar 2013.]
Istovremeno, od strane političkih protivnika Đukanović je tokom svih tih godina, bio dovođen u vezu sa organizovanim kriminalom, švercom, optuživan je za omogućavanje bogaćenja njemu bliskih kontroverznih biznismena na račun države.
Uz to, Đukanoviću se spočitava da je omogućio sistemsko širenje korupcije u institucijama i davao zeleno svijetlo za napade na nevladin sektor i slobodu medija.
Politički protivnici ističu da Milo Đukanović kontroliše gotovo sve institucije u zemlji bez obzira na kojoj je funkciji - premijera, predsjednika ili samo lidera DPS-a.
Politički analitičar i profesor Miloš Bešić ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) da kandidatura Đukanovića označava, između ostalog, vraćanje njegovog političkog auteriteta i moći u institucije, ali to za Crnu Goru ne znači napredak.
"Đukanovićev izbor demonstrira tu pobjedu politike kontinuiteta unutar DPS-a, odnosno održavanja postojećeg stanja. Dakle, odražava sve one elemente jednog političkog sistema koji je, ipak, zatvoren i na neki način zarobljen unutar tih struktura i istih rješenja. To konsekventno znači, u slučaju pobjede gospodina Đukanovića, a vjerovatnoća nije mala da se to desi naprotiv, da ne možemo očekivati nikakve suštinske promjene u crnogorskom društvu. Prije možemo očekivati nastavak politike kakva je sada i jednu vrstu stagnacije na svim frontovima, kada je riječ o daljem napretku Crne Gore", riječi su Bešića.
Sa druge strane, dodaje profesor Bešić, priznaćemo svi da autoritet dosadašnjeg predsjednika i u javnom, političkom i svakom drugom smislu nije bio veoma izražen.
"A po logici, gdje je gospodin Đukanović tu je i moć, vjerovatno će se to promijeniti i imaćemo predsjednika koji će aktivno učestvovati u ukupnom političkom i naročito spoljnopolitičkom životu", ocjenjuje Miloš Bešić.
Na pitanje da li će Đukanovićeva kandidatura uticati na radikalizaciju političke scene, Bešić kaže da već postoje duboke podjele u crnogorskom političkom društvu.
"Stanje te duboke podjele koja postoji u crnogorskom društvu - za i protiv promjena - toliko je oštra da ne mislim da će predsjednički izbori da je dodatno zaoštre, imajući u vidu činjenicu da je politički autoritet gospodina Đukanovića svih tih godina bio ključni. Očekujem da će nivo radikalizacije, u kampanji i nakon izbora, biti na nivou kojem smo svjedočili prethodnih četiri ili pet godina", ističe analitičar i profesor Bešić.
Da li Đukanović, kao jak kandidat, može da demorališe ostale kandidate u predsjedničkoj trci?
"Đukanović jeste neko ko nesporno cijepa crnogorsko društvo i njegova kandidatura može da djeluje demotivišuće u smislu da se jedan dio javnosti pomiri ili percipira to kao unaprijed izgubljenu bitku. Međutim, ukoliko ostali opozicioni kandidati budu pametno, odgovorno i koordinisano vodili svoju kampanju, mogu i da motivišu svoje birače i da onemoguće ono što je postavljeno kao prioritetni cilj - pobjeda gospodina Đukanovića u prvom predsjedničkom krugu", navodi politički analitičar Sergej Sekulović.
Profesor Bešić vjeruje da će Đukanović tokom kampanje sebe predstavljati kandidatom prozapadnih vrijednosti, dok će suparnike optuživati za antizapadnu orijentaciju.
"Đukanović će sve ostale kandidate pokušati da identifikuje sa antizapadnom identifikacijom. Sa druge strane, gospodin Mladen Bojanić će vjerovatno od te vrste radikalizacije bježati ka zapadnoj identifikaciji. To će mu vrlo teško ići jer znamo njegove stavove o NATO-u, ali i blizina Demokratskog fronta mu neće naročito odgovarati, zbog čega će Bojanić ići na neku vrstu mekše građanske retorike i braniti od napada", pojašnjava Sekulović.
"Kandidatkinji, gospođi Vuksanović (Draginja, prim. aut.), će odbana biti eksplicitnija jer se njoj ne može prišiti antizapadna identifikacija. Sigurno da će Đukanović insistirati na tim podjelama jer na tim podjelama DPS gradi svaku izbornu kampanju od 2006. Ali svaki sljedeći izbori su pokazali da takav pristup ima sve manje efekta, a to su ubjedljivo pokazali prethodni parlamentarni i predsjednički izbori", smatra profesor Bešić.
Kada je riječ o prvim političkim reakcijama na kandidaturu Mila Đukanovića za predsjednika, u DPS-u su sigurni u pobjedu njihovog lidera na izborima 15. aprila.
Milo Đukanović je ranije u nekoliko navrata saopštavao da ne želi da se prihvati još jednog predsjedničkog mandata, a bilo je nagovještaja da bi predsjednički kandidat vladajuće crnogorske stranke mogla da bude bivša ministarka odbrane i predsjednica DPS-a Milica Pejanović-Đurišić.
Iz opozicije kažu da je Đukanović bio gotovo primoran da se kandiduje, jer osim njega, DPS nema drugog kandidata koji bi imao šanse za pobjedu.
"Ovdje se ne bira ni predsjednik mjesne zajednice, ni predsjednik kućnog savjeta, nego predsjednik države Crne Gore. Svaka partija treba da isturi svog najboljeg kandidata, što ne znači da je jedini. DPS je to uradila", riječi su Obrada Miše Stanišića iz DPS-a.
- Može li Bojanić biti novi predsjednik Crne Gore?
- Prva kandidatkinja za predsjednika u istoriji Crne Gore
Dio takozvane građanske opozicije - URA, Demokrate i Socijalistička narodna partija, kao i najjača opoziciona grupacija u Crnoj Gori, Demokratski front, podržavaju kandidaturu Mladena Bojanića, koji slovi za najozbiljnijeg protivkandidata lideru DPS-a u trci za predsjednika Crne Gore. Za njih je Đukanović simbol prošlosti i produbljivanja podjela u crnogorskom društvu i zbog toga očekuju da Đukanovićeva retorika u kampanji bude brutalna.
Luka Rakčević iz URA ne smatra da će mu to pomoći da pobijedi.
"Ne mislim da su šanse Đukanovića na izborima 15. aprila toliko dobre. Naprotiv, očekujem da će, u političkom smislu, 'borbena' gotovost opozicije biti sada na mnogo većem nivou i mislim da će predsjednički izbori biti uvertira za konačni udarac koji opozicija treba da DPS-u dâ na izborima u Podgorici", ocjenjuje Rakčević.
Bivši koalicioni partner DPS-a, a sada partija u opoziciji Socijaldemokratska partija (SDP), ima prvu ženu predsjedničkog kandidata, Draginju Vuksanović, koja će se, kako poručuju iz njenog tabora, u kampanji baviti realnim problemima a ne podjelama.
"Ukoliko teme budu poboljšanje životnog standarda građana, promjene, zaustavljanje trenda iseljavanja mladih, onda će kampanja biti prijemčiva građanima. Ukoliko teme budu podjele i prošlost, onda će to biti potpuno druga priča", zaključuje za RSE funkcioner SDP-a Mirko Stanić.
Facebook Forum