Premijer Crne Gore Milo Đukanović je ove sedmice bio u posjeti Vašingtonu, gdje je sa potpredsjednikom Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Džozefom Bajdenom, drugim američkim zvaničnicima i ekspertima razgovarao o evro-atlantskim integracijama Crne Gore u svjetlu predstojećeg samita u Velsu. Glavna tema, ali ne i jedina, bilo je proširenje Alijanse, kao i šanse Crne Gore da u Velsu dobije poziv za članstvo. Crnogorska delegacija, tokom i nakon tih razgovora, zračila je optimizmom da su realne šanse da se to i dogodi.
No, urednik dnevnika Vijesti, Mihailo Jovović, koji je pratio posjetu Đukanovića Vašingtonu, kaže da je taj optimizam pretjeran jer su SAD poručile Crnoj Gori da od nje zavisi hoće li u predstojećim mjesecima ispuniti uslove za poziv. Jovović je skeptičan da će ono, što nije urađeno za 20 godina, biti urađeno za nekoliko mjeseci prije samita u Velsu.
RSE: Glede onoga što smo mogli da čujemo u medijima ili pročitamo u saopštenjima iz Vlade, o sadržaju razgovora koje je premijer Đukanović imao u Vašingtonu, stiče se utisak da je proširenje NATO bilo glavna tema. Premijer je nakon razgovora sa potpredsjednikom SAD-a, Džozefom Bajdenom, izjavio da je veoma realno očekivanje da Crna Gora dobije poziv na samitu u Velsu.
Jovović: Na osnovu svega što se tamo desilo i na osnovu priče Đukanovića, i drugih ljudi sa kojima se sastajao, i nekih stvari koje su se desile, mislim da je optimizam gospodina Đukanovića malo pretjeran. Sve se svodi na kraju, i jasno se vidi u saopštenju Bijele kuće nakon sastanka sa Bajdenom, da sve zavisi od Crne Gore i njene sposobnosti da u narednih, najviše par mjeseci, pokaže da će uraditi dovoljno da ispuni kriterije koji su postavljeni. To su te čuvene četiri oblasti: vladavina prava, reforme vojske, reforme bezbjednostnih službi i podrška javnosti. Taj realni optimizam, kako ga je nazvao Đukanović, mislim da nije opravdan iz prostog razloga što mi nije jasno kako možete nešto uraditi za dva mjeseca, što niste uradili za sve ove godine.
Situacija je komplikovana jer sve se odvija na nekoliko nivoa, tako da je veoma teško prognozirati šta će se desiti. Sklon sam tomu da vjerujem da će Crna Gora ispuniti uslove, a sa druge strane da će sve velikim dijelom zavisiti i od situacije koja se bude razvijala u narednih meseci, posebno u Istočnoj Evropi i odnosima Zapada, posebno SAD-a i Evrope, sa Rusijom.
RSE: Da li ste, kao neko ko je bio na licu mjesta, na izvoru informacija, stekli utisak da će SAD i NATO Crnoj Gori ipak progledati kroz prste, isključivo zbog krize u Ukrajini i da će na samitu u Velsu zvanična Podgorica imati čemu da se nada?
Zastava NATO-a
Jovović: Ne isključujem tu mogućnost jer su se takve situacije dešavale i ranije. Bukvalno su se neke odluke donosile u posljednji momenat. Mislim da je to bilo na jednom od samita kada je Crna Gora dobila partnerstvo za mir. U avionu, u kojem je letio Buš, koji je letio na samit, odlučeno je da Crna Gora, i još neke zemlje, dobiju partnerstvo za mir. Takođe se ne može isključiti ni druga situacija, kada je Makedonija trebala da bude pozvana u NATO, ali je to izostavljeno zbog čuvenog nesporazuma sa Grčkom oko naziva same države.
RSE: Crna Gora dobila je podršku SAD za nastavak evro-atlantskih integracija, ali je jasno podvučeno da reforme moraju biti nastavljene i to ne samo u oblasti odbrane i vojske. Da li je tačno da je u razgovorima u Bijeloj kući i Stejt Departmentu, posebno potencirana nezavisnost pravosuđa, kao i sloboda medija i zaštita novinara?
Jovović: Naravno da je tačno. To je jasno saopšteno i nakon sastanka u Bijeloj kući. Posebno je zanimljivo što je prvi put konkretno uvršten i napredak u stanju slobode medija u Crnoj Gori, u svjetlu situacije u kojoj se mediji nalaze, posebno nezavisni mediji, kao što su Vijesti, kada se vodi kampanja protiv nezavisnih medija i kada su izloženi čestim napadima i prijetnjama. Shvatio sam da je to jedan od glavnih uslova, a to piše i u saopštenju.
Ne znam šta se može uraditi u dva naredna mjeseca da se tu stvari poboljšaju do te mjere da se shvati da je Crna Gora završila i ispunila sve te kriterije. Tačno je da su Zapad i NATO zadovoljni reformama u oblasti Vojske, dok u drugim oblastima to prilično zaostaje. Tu je bitan i stav Evropljana, koji imaju dosta različit stav od SAD-a prema Rusiji. To proizlazi iz njihovog stava prema krizi u Istočnoj Evropi i ne žele mnogo da se kače sa Rusijom jer su joj bliži, a i njihovi ekonomski interesi s Rusijom su puno veći nego interesi SAD-a. I iz drugih stvari možemo zaključiti da imaju različite odnose. Možda nemaju različit stav konkretno prema upućivanju poziva Crnoj Gori na samitu u Velsu, ali možda smatraju da ne treba sada proširivati NATO nekim novim članicama jer bi to bio prst u oku Rusiji. Možda bi to dovelo do eskalacije krize, bez obzira što smatram da je Rusija odgovorna za ovu krizu.
RSE: Premijer Đukanović je u pojedinim izjavama u Vašingtonu, čini se, napravio do sada najjasniji otklon od Rusije, iako u domaćim, ali i u međunarodnim krugovima, slovi za nekoga ko je blizak Rusiji i ko je najzaslužniji za dovođenje pojedinih ruskih investitura u Crnu Goru? Kako to komentarišete.
Jovović: Mislim da je to tačno i da je on pokušao retorički da napravi neki otklon od Rusije, bez obzira na sve što kažete. Mislim da je on pokušao da iskoristi ovu situaciju, bez obzira što kaže da ne želi skraćivanje procedure za Crnu Goru, da ne želi neke prečice i tako dalje. Kao on želi da ispuni sve te uslove, da partneri to prepoznaju i uzmu u obzir sve što se dešava. Mislim da on pokušava da iskoristi tu situaciju i krizu, te stavove nekih dijelova zapadnog društva, posebno konzervativnijih stranaka i političara, da treba ojačati front prema Rusiji, čak i proširivanjem novih članica.
Naročito je bio indikativan njegov govor u Atlantskom savjetu gdje je prvi put rekao da je potpuno na njihovoj strani, ono što je bilo, bilo je i ne moramo više o tome da pričamo. Ali tu stvari nisu tako jednostavne jer praktični Zapad prije očekuje djela, nego takve riječi. Prije nego oni u to povjeruju, moraće da uradi neke stvari. Vjerovatno mu to ide na ruku jer se saga o ruskim investitorima i ruskom novcu u Crnoj Gori pokazala kao prilično neuspješna.
