Jovićević: U DPS-u bi se rado otarasili koalicionog partnera

Analizirajući aktuelne proteste koje u Crnoj Gori organizuju Unija sndikata, MANS i Studentska unija, univerzitetski profesor i politički analitičar Svetozar Jovićević u intervjuu za RSE kaže kako pritisak na vlast mora biti snažniji.

Profesor Jovićević, komentarišući političku situaciju u Crnoj Gori, ocjenjuje da se odnos između DPS-a i SDP-a u ovom trenutku više zasniva na uzajamnom odnosu njihovih lidera, Krivokapića i Đukanovića, koji iz svojih sopstvenih razloga jedan drugom trebaju.

RSE: Koji su realni dometi protesta?

Jovićević: Mislim da je nezadovoljstvo građana daleko veće, nego što to pokazuje masovnost protesta. To govori o nečemu drugom. Govori o tome koliko smo spremni da, kao građani, javno iskažemo ono što osjećamo, ali to je druga priča.

Ono što je sad veliko pitanje je u kom će to pravcu dalje ići. Razumije se da od mene, ili ljudi sličnih meni, ne treba očekivati da se sad zalažemo da se vlast kotrlja i smjenjuje na ulici. Mislim da je ono iskustvo iz devedesetih godina dovoljno za čitav ljudski vijek. Znamo šta smo time dobili, ali to ne znači da ne treba vršiti jak i što snažniji pritisak na vlast, bez straha da će im se prišiti etiketa da to ima političke prizvuke. Naravno da to ima političke prizvuke. Ako ste kompletno nezadovoljni vlašću i time kako ona vrši tu vlast i kad vidite da nema mnogo izgleda da će se ona suštinski promijeniti, onda morate tražiti njenu smjenu. U tome nema ništa rđavo.

Mislim da, ako ti protesti ne učestaju i ne dobiju na svom intenzitetu i ako se ne bude svakodnevno vršio pritisak na vlast, ona se neće tako lako dati pustiti jer, za razliku od one vlasti iz devedesetih godina, ova vlast ima i te kako drugo što da brani, osim same vlasti - svoje materijalne beneficije i sve ovo što su u ovom periodu stekli, a to nije malo.

RSE: Da li zapravo ova vlast računa na izbore koji su sve izvjesniji da će se održati na jesen ove godine, nakon sve izvesnijeg otvaranja pregovora Crne Gore sa EU krajem juna. Na njima će, osim dosadašnjih, nastupiti i dvije nove partije. -Pozitivna Crna Gora i Pravedna Crna Gora. Obje za sada odbacuju da im poslije izbora koalicioni partner može biti vladajuća DPS. Vidite li vi u njima tako dugo potrebnu alternativu koja će pokupiti rasute glasove razočaranih suverenista i dijela apstinenata?

Jovićević: Da li postoji alternativa i da li se ona naslućuje u ovim partijama je teško reći. Više puta sam o tome govorio, pa i na talasima vašeg radija, da se već dugo osjeća potreba za jednom čistom, suverenističkom partijom, sastavljenom od ljudi čistog političkog i ljudskog pedigrea. Da li će to biti ove partije, to je dosta rano reći.

Na osnovu ovoga što oni iskazuju, jedna više, druga manje, rekao bih da one upravo idu tim putem. Imaju jasan odnos prema statusu države, što je najbitnije, ali imaju i sasvim jasan odnos, i prema vlasti i prema opoziciji. Naravno da, ako im to izbori omoguće, oni će imate neke nagodbe, vjerovatno prije sa opozicijom, nego sa pozicijom, pod uslovom da opozicija iskaže svoju spremnost da mijenja svoj odnos prema državi. Vjerovatno će ta mogućnost saradnje sa opozicijom, bar kod jedne od tih partija, biti moguća.

Rano je o tome još govoriti, ali ono što je sigurno je da, ako koja od tih partija misli da će sutra mogućom saradnjom sa DPS-om, promijeniti DPS iznutra, sa kakvom je intencijom i SDP ušao u koaliciju, onda je to velika zabluda. Desiće im se isto što se desilo i SDP-u.

Opozicija (ne)spremna za bojkot

RSE: Kada govorimo o izborima koji se približavaju, vi ste ranije zastupali tezu kako bi pod ovim uslovima, u kojima vlast koristi sve razrađene mehanizme i zloupotrebljava resusrse na državnom i lokalnom nivou, najbolji odgovor bio bojkot. Takva mogućnost je pominjana i u opoziciji ali za sada ne slovi kao ozbiljna opcija.

Jovićević: Nisam nikad ni bio pristalica bojkota, više sam bio za jednu poštenu političku borbu. U okolnostima kad prosto vidite da se tu ništa ne mijenja, ako ulazite u izbore ponovo sa čistim namjerama, onda ulazite u jednu unaprijed izgubljenu bitku.

Tako recimo i sada, nakon opštinskih izbora u Herceg Novom, vlast još uvijek traga za nekim saborskim čovjekom koji je kupovao lične karte. Ne kažem da je to bio presudan faktor u izborima, ali jeste očigledno prisutan. Ako vlast apsolutno nema nikakve želje da tu stvar istjera do kraja, ako vidite da nemate nikakvo povjerenje institucije sistema, nego da te institucije sada pripremaju nove zakone o amnestiji ili zakon o odloženom krivičnom gonjenju ili kako se već zove, u kojima se zapravo želi da se na jedan „legitiman” način, svi oni koji bi došli pod eventualni udar zakona, amnestiraju i oslobode krivice. Sa druge strane imate važan detalj da se u jednoj krupnoj korupcionoj aferi, oko koje ima dosta podataka kod stranih izvora, puna dva mjeseca čeka ili odlaže da se traže podaci oko tog slučaja. Ako u takvim okolnostima vi računate na normalne izbore, onda je to zaista potpuno nerealno.

Sa druge strane, nisam siguran da je taj bojkot uopšte moguć. Nisam siguran da je opozicija na to spremna. Zapravo sam siguran da bi se mnogi u samoj parlamentarnoj opoziciji teško odrekli od onih sredstava koje dobijaju kao partije ili pojedinci. To je vjerovatno jedan faktor koji će onemogućiti takvo rješenje koje bi, po meni, bilo jedina prava politička opcija. Kao i da se vrši pritisak na političke vlasti i da se posredstvom međunarodnih faktora insistira na takozvanu prelaznu Vladu koja će sprovesti prvi put korektne izbore.

RSE: U isto vrijeme, uvijek se kao vjerovatniji način da dođe do promjene vlasti i cjelokupnog sistema koje je uspostavila vlast u Crnoj Gori, pominjala mogućnost rascjepa u samom DPS-u ili u vladajućoj koaliciji. Upravo su, iako je naizgled sve pod kontrolom, sve češći disonantni tonovi u vladajućim strukturama unutar samog DPS-a, ali i u vladajućoj koaliciji koja se raspala u Podgorici. Koliko je te razlike po vama još dugo moguće kontrolisati i mogu li eskalirati otvorenom konfrontacijom?

Jovićević: Čini mi se da je većinsko mišljenje unutar DPS-a, da bi se vrlo rado otarasili postojećeg koalicionog partnera i da se taj njihov odnos, u ovom trenutku, više zasniva na uzajamnom odnosu njihovih lidera, Krivokapića i Đukanovića, koji iz svojih sopstvenih razloga jedan drugom trebaju i to se održava. Ali pitanje je do kad. Ne mislim da će to trajati dugo, iako ih neki interesi mogu i dalje zadržati bar neko vrijeme.

Pitanje je kakvo je stanje unutar samog DPS-a? Ne treba imati zabludu da će do velikih lomova doći jer svako procesiranje nekog od istaknutih pojedinaca bi dovelo do širenja unutrašnjih sukoba. Ali već odavno, očigledno postoje vidljive razlike. Ukazujem na detalj koji je možda drugima promakao. Za mene je dosta indikativno aktiviranje gospođe Pejanović – Đurišić. Nije ona slučajno tu došla u ovom trenutku jer koliko je ja poznajem, nju nije privlačila ta pozicija ministra vojnog, niti pak učešće u Vladi koja je tu još tri četiri mjeseca. Mislim da su razlozi dublji.

Podsjećam na njenu ulogu koju su mnogi zaboravili u vrijeme onog rascjepa 1997. godine unutar DPS-a, kada je ona jedno vrijeme igrala ulogu kompromisne ličnosti i kada je vršila dužnost i bila predsjednik DPS-a. Ne znam o čemu se tačno tu radi, ali znam da razlog za njen dolazak nije sadašnja pozicija. Moguće da se radi o njenoj eventualnoj ulozi u DPS-u, o njenoj ulozi u novoj Vladi ili možda u procesu imenovanja novog kandidata za šefa države. Nagađam, ali sam siguran da razlog njenog dolaska nije tako bezazlen kako mnogima može izgledati.

RSE: Ono što je nedvosmisleno je da iza scene ključnu ulogu i uticaj ima šef DPS-a, Milo Đukanović. Je li realno da on ponovo formalizuje svoju moć kandidovanjem na predsjedničkim izborima, ili će, što dublje budemo zagazili u pregovore sa EU, njegova politička moć neminovno opadati, a sve više se postavljati pitanje njegove odgovornosti?

Jovićević: Ne vjerujem da će se on ponovo aktivirati, osima ako ne vidi da stvari idu van kontrole. Da ti divergnetni tokovi i aktivnosti ili frakcije unutar partije mogu ugroziti njegovu sopstvenu poziciju. U tom slučaju će se on, vjerujem nevoljno, ponovo latiti neke od funkcija. Mada vjerujem da je i on sam svjestan da to ne bi bilo nimalo dobro dočekano u međunarodnoj javnosti, čija će kontrola i prisustvo biti svakim danom sve jača.