Iako Iran posjeduje druge najveće rezerve prirodnog plina na svijetu, nestašice energije postale su neizostavan dio iranskih zima.
Iran se tokom cijele godine bori s zagađenjem zraka, ali se kvalitet zraka značajno pogoršava zimi kada su elektrane prisiljene spaljivati niskokvalitetno teško lož-ulje, poznato kao mazut, kako bi nadoknadile manjak plina, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Rijedak hladni talas posljednjih sedmica razotkrio je koliko je Iran teško pogođen rastućom potražnjom za plinom, pri čemu su školski časovi prebačeni online, a rad državnih ureda obustavljen radi štednje energije.
Ističući ozbiljnost krize, predsjednik Masoud Pezeshkian prošle sedmice je apelovao na građane da smanje grijanje za dva stepena Celzijusa kako bi pomogli u rješavanju energetskog deficita.
Slične apele uputili su i drugi državni zvaničnici, uključujući ministra vanjskih poslova Abbasa Araqchija, koji je svojim zaposlenima savjetovao da na poslu nose topliju odjeću.
Temperature su ovih dana pale i do minus 20 stepeni Celzijusa u pojedinim dijelovima Irana.
"Situacija je loša zbog veoma hladnog vremena, naročito u Teheranu i sjevernim provincijama, ali je dodatno pogoršana strukturnim trendom nekontrolisane potrošnje tokom posljednje 2-3 godine, bez adekvatnog povećanja proizvodnje", izjavio je Gregory Brew, analitičar za Iran i energetiku iz američke kompanije Eurasia Group.
Zastarjela infrastruktura i loše upravljanje
Subvencije za energiju u Iranu rezultiraju niskim računima za potrošnju energije, što potiče prekomjernu potrošnju.
Međutim, situaciju dodatno pogoršava kombinacija lošeg upravljanja i zastarjele infrastrukture, koja znatno doprinosi nesposobnosti Irana da odgovori na rastuću potražnju za plinom.
Bakljaško sagorijevanje plina – spaljivanje plina koji se oslobađa prilikom bušenja nafte – predstavlja veliki problem. Iran nema tehnologiju za prikupljanje tog plina, pa ga bespotrebno spaljuje.
Podaci Svjetske banke pokazuju da je Iran u 2023. godini zauzeo drugo mjesto u svijetu po količini spaljenog plina, sa oko 21 milijardom kubnih metara. To je više nego dvostruko u odnosu na Sjedinjene Američke Države, koje su na četvrtom mjestu, i dovoljno da zadovolji 40 posto potražnje za plinom u susjednoj Turskoj, čije je stanovništvo slično veličini iranskog.
Velike rezerve plina u Iranu nalaze se na jugu, jugozapadu i u priobalju, što zahtijeva opsežnu i snažnu mrežu za transport plina prema sjeveru. Da bi to postigao, Iran mora značajno ulagati u širenje svoje zastarjele infrastrukture i povećanje proizvodnje, rekao je Brew.
"Ali to je teško ostvariti bez investicija, koje su ograničene slabom ekonomijom i međunarodnim sankcijama", dodao je.
Sjedinjene Američke Države uvele su opsežne sankcije Teheranu zbog njegovog nuklearnog i raketnog programa.
Sankcije su osakatile iransku ekonomiju i umanjile sposobnost Teherana da prodaje naftu i plin, svoje ključne izvozne proizvode. Također su onemogućile Iranu pristup stranim investicijama i tehnologiji.
Polje South Pars u Perzijskom zaljevu najveće je svjetsko nalazište prirodnog plina, a Iran ga dijeli s Katarom, poznatije kao Sjeverna kupola.
Dok je Katar potpisao unosne ugovore s međunarodnim energetskim kompanijama za razvoj svog dijela polja, Iran se oslanjao na slabije domaće kapacitete za njegovo iskorištavanje.
Iranska naizgled beskonačna borba s nestašicom plina zimi navela je mnoge da postave pitanje logike izvoza plina u susjedne zemlje poput Iraka i Turske.
"S obzirom na to koliko je ograničen sankcijama, Iran mora pronaći i iskoristiti bilo kakve mogućnosti za povećanje izvoza, što povećava pritisak na domaću potrošnju", rekao je Brew.
Sukob sa Zapadom oko iranskog nuklearnog programa znači da su šanse za ukidanje sankcija male, a s povratkom Donalda Trumpa u Bijelu kuću u januaru, pritisak će se dodatno povećati, tvrde stručnjaci.