U intervjuu za RSE, urednik političke redakcije u dnevniku Vijesti, Neđeljko Rudović, između ostalog govori o tome da li je sukob DPS i SDP povodom odluke Vlade da preuzme 22 miliona eura duga KAP-a stvaran ili prividan. Rudović smatra da od krize unutar vladajućih nema ništa, prije svega zbog političke neiskrenosti SDP.
Smatra i da je priča o preuzimanju garancija i plaćanju 22 miliona eura duga koji je napravio KAP pod ruskim vlasnikom, veoma snažan argument za organizatore
narednog građanskog protesta u Podgorici.
RUDOVIĆ: Mislim da za sada ne možemo govoriti ni o kakvom sukobu. Već nekoliko godina unazad, kada je bilo koja odluka u vezi KAP-a u pitanju, koja je bila na dnevnom redu Vlade, ništa se nije poslije toga dešavalo i nije bilo nikakvih reperkusija na funkcionisanje vladajuće koalicije, kao što vidimo da ih nema od 1988. godine.
Mislim da je sva ova priča o krizi u vladajućoj koaliciji i priča o tome kako puca Vlada, predimenzionirana i da je u najvećem dijelu plod možda nečijih želja ili plod nečijih neznanja. Nikako se, po meni, u ovom trenutku ne može očekivati kriza u vladajućoj koaliciji zbog više faktora.
RUDOVIĆ: Vrlo teško se može desiti da Vlada padne. Jedino se to može desiti ukoliko je odluka rukovodstva DPS-a i SDP-a da Vlada padne i da se tako izazovu vanredni izbori. Meni se to uopšte ne čini realnim.
Da bi vlada pala, 41 poslanik mora da glasa protiv nje. Opozicija ima 29 poslanika. Recimo da SDP, sa svojih devet poslanika, bude protiv Vlade, to je 37. Još treba pronaći četiri poslanika koji bi glasali protiv Vlade. SDP uopšte nije protiv Vlade. SDP samo nastavlja svoju, već godinama poznatu politiku, da se distancira od onih najdelikatnijih poteza, prvo Đukanovićevog, a sada i Lukšićevog kabineta, i da se u javnosti predstavi kao neko ko je veći zaštitnik javnog interesa od DPS-a. U stvari se time, kada je u pitanju državni interes Crne Gore, ili interes građana Crne Gore, apsolutno ništa ne mijenja. Sve se i dalje odvija po planu koji je zamišljen u DPS-u.
Sada u ovoj situaciji mislim da treba tražiti neke skrivene razloge zbog kojih je Lukšić tražio da se ova priča o KAP-u, koja zaista itekako komplikuje već ionako vrlo tešku socijalno-ekonomsku situaciju u Crnoj Gori, preseli u Parlament i da ona bude test povjerenja ovoj Vladi. To je ono na šta treba obratiti pažnju. Mislim da je sve ovo donekle povezano i sa činjenicom da su građani Crne Gore prvi put organizovano, i vrlo masovno, izašli na ulice i tražili da imamo Vladu koja se brine o javnim, a ne o privatnim interesima nekolicine ljudi.
RUDOVIĆ: To je manir SDP-a. SDP mora da traži način da javnost pokuša da uvjeri kako oni nisu isti kao DPS. To je uslov njihovog opstanka. Pokazalo se da i dalje mogu da igraju uspješno na tu kartu jer su na izborima u Podgorici, kada su izašli samostalno, osvojili skoro 10 posto jer su bili na suprotnim tačkama od gradonačelnika Miomira Mungoše iz DPS-a. Oni misle da je to način da prosto ostanu neko ko je prepoznatljiv politički subjekt. Privjesak DPS-a ih najviše boli. Onda traže načine da uvjere javnost da je to tako.
Zato su se tako ponašali kada je u pitanju KAP. Zato su se ponašali na isti način kada je bila aktuelna priča oko prodaje Termoelektrane 2007. godine. Zato su dizali priličnu veliku famu prošle godine kada je ponovo pokrenuta priča sa italijanskom kompanijom oko Elektroprivrede. SDP želi da se predstavi kao neko ko više brine o javnom interesu od DPS-a, ali ne znam i nisam siguran koliko ta njihova priča može da prođe.
SDP je u vladajućoj koaliciji 14 godina. Ona sa DPS-om dijeli apsolutno sve, i dobre i loše odluke. Nikako se ne može opravdati za ovako ozbiljnu i tešku situaciju u Crnoj Gori, u kojoj ima sve manje zaposlenih. Ovo je situacija za koju SDP teško može izmisliti način da se abolira od nje.
RUDOVIĆ: Vjerujem da ovo nije ozbiljan politički sukob. Ovo je možda bio jedan plahovit potez premijera, koji je doveo u nezgodnu situaciju čak i njegove kolege iz SDP-a, koji su glasajući u Vladi protiv garancija i tražeći raskid ugovora sa KAP-om vjerovatno mislili da pribjegavaju samo jednoj od dobro oprobanih taktika te partije, ne računajući da će premijer zbog toga tražiti da se problem preseli u Parlament i da se na neki način glasa o povjerenju.
Ne mislim da je to tako. Ne mislim da su DPS i Đukanović uradili sve ovo da bi smijenili Lukšića. Oni to ne mogu da urade u ovom trenutku jer bi ih to skupo moglo da košta. Ako je to tako, onda bi svi ono nosili teret hipoteke koju imaju. Sklonili bi evropskog premijera koji ima podršku jedne Njemačke. Onda bi vrlo teško mogli to da pravdaju pred samom Njemačkom, ostalim zemljama članicama EU i pred samim SAD. Uradili bi to u momentu kada se od Crne Gore očekuje da ispunjava razne uslove, a posebno one koje se tiču vladavine prava, da bi smo u junu mogli da dobijemo datum pregovora. To bi bila neka vrsta samoubistva tih ljudi koji bi to organizovali, a mislim da to nisu organizovali.
Mislim da je ovo rezultat potrebe premijera Lukšića da raspravu preseli u Parlament i tamo očekivano dobije podršku, kako bi odijelio odgovornost. On ne želi da bude jedini koji će nositi odgovornost za ovako teško odluku oko Kombinata aliminijuma, i za sve buduće teške odluke oko Kombinata alminijuma, koje će se odraziti na ukupnu Crnu Gori, na crnogorsku ekonomiju i na crnogorsku socijalnu politiku, a vjerovatno i na politička kretanja.
RUDOVIĆ: Ovo je pokazatelj da smo imali, ili nestručnu, ili u potpunosti nekompetentnu Vladu, koje je zaključila toliko štetne ugovore, da je pitanje da li bi djeca iz osnovne škole takve ugovore zaključila, ili je u pitanju korumpirana Vlada. Ne znam šta treće može biti.
Mislim da će im se to vratiti kao bumerang i da će ova priča o KAP-u, kao što je priča o Telekomu, crno na bijelo pokazati, kako ova vlast funkcioniše i kako ona razumije svoju ulogu – ulogu nekoga ko je vlasnik Crne Gore i ko ima pravo da uzme sve što misli da im pripada, a ne ulogu nekoga ko treba da služi Crnoj Gori i da bude njen dobar domaćin.
Ne vidim bolji argument za organizatore građanskog protesta koji treba da izvrše pritisak na ovu sadašnju Vladu. Ne vidim ni neku naročitu razliku u odnosu na onu prošlu. Došlo je vrijeme da se brinu o javnom interesu.
Smatra i da je priča o preuzimanju garancija i plaćanju 22 miliona eura duga koji je napravio KAP pod ruskim vlasnikom, veoma snažan argument za organizatore
narednog građanskog protesta u Podgorici.
RSE: Da li je najnoviji sukob unutar vladajuće crnogorske koalicije, po vama, stvaran ili prividan?
RUDOVIĆ: Mislim da za sada ne možemo govoriti ni o kakvom sukobu. Već nekoliko godina unazad, kada je bilo koja odluka u vezi KAP-a u pitanju, koja je bila na dnevnom redu Vlade, ništa se nije poslije toga dešavalo i nije bilo nikakvih reperkusija na funkcionisanje vladajuće koalicije, kao što vidimo da ih nema od 1988. godine.
Mislim da je sva ova priča o krizi u vladajućoj koaliciji i priča o tome kako puca Vlada, predimenzionirana i da je u najvećem dijelu plod možda nečijih želja ili plod nečijih neznanja. Nikako se, po meni, u ovom trenutku ne može očekivati kriza u vladajućoj koaliciji zbog više faktora.
RSE: Da li mislite da će Vlada premijera Lukšića zaista da padne? Imamo inicijativu SNP-a da se u Parlamentu raspravlja o povjerenju Vladi. I sam premijer je nakon poteza SDP-a tražio provjeru da li njegov kabinet ima legitimitet da i u buduće vuče poteze u vezi sa sudbinom kombinata Alminijuma.
RUDOVIĆ: Vrlo teško se može desiti da Vlada padne. Jedino se to može desiti ukoliko je odluka rukovodstva DPS-a i SDP-a da Vlada padne i da se tako izazovu vanredni izbori. Meni se to uopšte ne čini realnim.
Da bi vlada pala, 41 poslanik mora da glasa protiv nje. Opozicija ima 29 poslanika. Recimo da SDP, sa svojih devet poslanika, bude protiv Vlade, to je 37. Još treba pronaći četiri poslanika koji bi glasali protiv Vlade. SDP uopšte nije protiv Vlade. SDP samo nastavlja svoju, već godinama poznatu politiku, da se distancira od onih najdelikatnijih poteza, prvo Đukanovićevog, a sada i Lukšićevog kabineta, i da se u javnosti predstavi kao neko ko je veći zaštitnik javnog interesa od DPS-a. U stvari se time, kada je u pitanju državni interes Crne Gore, ili interes građana Crne Gore, apsolutno ništa ne mijenja. Sve se i dalje odvija po planu koji je zamišljen u DPS-u.
Sada u ovoj situaciji mislim da treba tražiti neke skrivene razloge zbog kojih je Lukšić tražio da se ova priča o KAP-u, koja zaista itekako komplikuje već ionako vrlo tešku socijalno-ekonomsku situaciju u Crnoj Gori, preseli u Parlament i da ona bude test povjerenja ovoj Vladi. To je ono na šta treba obratiti pažnju. Mislim da je sve ovo donekle povezano i sa činjenicom da su građani Crne Gore prvi put organizovano, i vrlo masovno, izašli na ulice i tražili da imamo Vladu koja se brine o javnim, a ne o privatnim interesima nekolicine ljudi.
RSE: Koliko su u SDP-u politički iskreni, kada sada glasaju protiv odluke Vlade da pokrije prvi dio duga KAP-a od cijelih 22 miliona eura, kada znamo da su i u vrijeme potpisivanja ugovora o prodaji kombinata bili u koaliciji sa DPS-om? Nedavno je i lider SDP-a saopštio kako je ta privatizacija bila loš potez? Kako komentarišete naknadnu pamet?
Mislim da će priča o KAP-u crno na bijelo pokazati, kako ova vlast funkcioniše i kako ona razumije svoju ulogu – ulogu nekoga ko je vlasnik Crne Gore i ko ima pravo da uzme sve što misli da im pripada, a ne ulogu nekoga ko treba da služi Crnoj Gori i da bude njen dobar domaćin.
Zato su se tako ponašali kada je u pitanju KAP. Zato su se ponašali na isti način kada je bila aktuelna priča oko prodaje Termoelektrane 2007. godine. Zato su dizali priličnu veliku famu prošle godine kada je ponovo pokrenuta priča sa italijanskom kompanijom oko Elektroprivrede. SDP želi da se predstavi kao neko ko više brine o javnom interesu od DPS-a, ali ne znam i nisam siguran koliko ta njihova priča može da prođe.
SDP je u vladajućoj koaliciji 14 godina. Ona sa DPS-om dijeli apsolutno sve, i dobre i loše odluke. Nikako se ne može opravdati za ovako ozbiljnu i tešku situaciju u Crnoj Gori, u kojoj ima sve manje zaposlenih. Ovo je situacija za koju SDP teško može izmisliti način da se abolira od nje.
RSE: Koliko su u pravu oni, poput lidera Pokreta za promjene, Nebojše Medojevića, koji tvrde da je sukob fabrikovan, a da je u pozadini svega nečija nemjera, pominje gospodina Đukanovića, da se smijeni aktuelni premijer Igor Lukšić?
RUDOVIĆ: Vjerujem da ovo nije ozbiljan politički sukob. Ovo je možda bio jedan plahovit potez premijera, koji je doveo u nezgodnu situaciju čak i njegove kolege iz SDP-a, koji su glasajući u Vladi protiv garancija i tražeći raskid ugovora sa KAP-om vjerovatno mislili da pribjegavaju samo jednoj od dobro oprobanih taktika te partije, ne računajući da će premijer zbog toga tražiti da se problem preseli u Parlament i da se na neki način glasa o povjerenju.
Ne mislim da je to tako. Ne mislim da su DPS i Đukanović uradili sve ovo da bi smijenili Lukšića. Oni to ne mogu da urade u ovom trenutku jer bi ih to skupo moglo da košta. Ako je to tako, onda bi svi ono nosili teret hipoteke koju imaju. Sklonili bi evropskog premijera koji ima podršku jedne Njemačke. Onda bi vrlo teško mogli to da pravdaju pred samom Njemačkom, ostalim zemljama članicama EU i pred samim SAD. Uradili bi to u momentu kada se od Crne Gore očekuje da ispunjava razne uslove, a posebno one koje se tiču vladavine prava, da bi smo u junu mogli da dobijemo datum pregovora. To bi bila neka vrsta samoubistva tih ljudi koji bi to organizovali, a mislim da to nisu organizovali.
Mislim da je ovo rezultat potrebe premijera Lukšića da raspravu preseli u Parlament i tamo očekivano dobije podršku, kako bi odijelio odgovornost. On ne želi da bude jedini koji će nositi odgovornost za ovako teško odluku oko Kombinata aliminijuma, i za sve buduće teške odluke oko Kombinata alminijuma, koje će se odraziti na ukupnu Crnu Gori, na crnogorsku ekonomiju i na crnogorsku socijalnu politiku, a vjerovatno i na politička kretanja.
RSE: Strateški investitor u Kombinatu aliminijum, kako su svojevremeno iz vlasti predstavljali ruskog oligarha, u Kombinat nije donio, već je iz njega odnio novac, i ostavio fabriku u dugovima, koji se procjenjuju na preko 300 miliona eura. Građani će sada morati da otplaćuju 132 miliona eura duga, za koje je Vlada bila žirant. Ovo je, čini se, još jedan snažan argument za organizatore narednog protesta protiv socijalnog i ekonomskog stanja, korupcije i kriminala u Crnoj Gori.
RUDOVIĆ: Ovo je pokazatelj da smo imali, ili nestručnu, ili u potpunosti nekompetentnu Vladu, koje je zaključila toliko štetne ugovore, da je pitanje da li bi djeca iz osnovne škole takve ugovore zaključila, ili je u pitanju korumpirana Vlada. Ne znam šta treće može biti.
Mislim da će im se to vratiti kao bumerang i da će ova priča o KAP-u, kao što je priča o Telekomu, crno na bijelo pokazati, kako ova vlast funkcioniše i kako ona razumije svoju ulogu – ulogu nekoga ko je vlasnik Crne Gore i ko ima pravo da uzme sve što misli da im pripada, a ne ulogu nekoga ko treba da služi Crnoj Gori i da bude njen dobar domaćin.
Ne vidim bolji argument za organizatore građanskog protesta koji treba da izvrše pritisak na ovu sadašnju Vladu. Ne vidim ni neku naročitu razliku u odnosu na onu prošlu. Došlo je vrijeme da se brinu o javnom interesu.
