Već neko vrijeme nagovještavana mogućnost da na građane Crne Gore padne teret vraćanja duga podgoričkog Kombinata aluminijuma kojim gazduje Centralno-evropska aluminijumska kompanija ruskog oligarha Olega Deripaske, konačno je i ozvaničena.
Crnogorska Vlada je donijela odluku da preuzme 22 miliona eura kredita koji je KAP uzeo od Dojče banke, a to je, po svemu sudeći samo prvi dio lavine ukupno teške 132 miliona koja će se sručiti na leđa građana.
Formalna odluka Vlade da preuzme dugove KAP-a i njeno objavljivanje dobila je i dramaturško pakovanje u vidu nesaglasja u vladajućoj koaliciji.
Ministri manje članice, Socijaldemokratske partije (SDP) su glasali protiv, a zbog protivljenja SDP-a premijer Igor Lukšić je odlučio da Skupštini predloži potvrđivanje odluke o preuzimanju kredita, ali i glasanje o povjerenju Vladi.
"Volio bih da čujem kakvi su to predlozi i drugačija viđenja, pa ako ih ima vrlo sam raspoložen, ukoliko su kvalitetna i ekonomski opravdana, da im dam šansu", rekao je Lukšić.
S druge strane je stigao odgovor:
"Socijaldemokratska partija će na vrijeme dati partijski stav u vezi vladinog vraćanja duga Kombinata aluminijuma iako je uvijek bila protiv toga", saopštio je član SDP-a i ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović koji je, zajedno sa partijskim kolegama iz Vlade Vujicom Lazovićem i Andrijom Lomparom, glasao protiv preuzimanja dugova KAP-a.
U petak u Socijaldemokratskoj partiji nije bilo moguće saznati ništa više.
"Kada je riječ o odnosu SDP-a o novonastaloj situaciji, a u vezi sa KAP-om, zvaničan stav SDP-a je ono što su naši ministri saopštili na sjednici i nakon sjednice Vlade. O našim daljim potezima sa ovim u vezi ćemo blagovremeno informisati javnost", kaže poslanik SDP-a Damir Šehović.
Pranje ruku
Najveće opozicione stranke - Socijalistička narodna partija, Nova srpska demokratija i Pokret za promjene - već su se naoštrile na raspravu o povjerenju Vladi, ali izražavaju ozbiljne sumnje da je neslaganje unutar vladajuće koalicije inscenirano, te da je možda samo dio političkog teatra čije bi finale predstavljali prijevremeni izbori.
Ukoliko bi prilikom glasanja o povjerenju Vladi SDP bio protiv ili uzdržan, za opstanak Lukšićevog kabineta bilo bi potrebno svih 35 glasova DPS-a, tri Bošnjačke stranke, jedan Hrvatske građanske inicijative i bar dva od četiri poslanika albanskih nacinalnih stranaka što, do daljeg, sve mogućnosti ostavlja otvorenim.
"SDP nije izašao iz Vlade onda kada su te garancije odobrene. Ovo mi sada liči na tipično SDP-ovsko pranje ruku kao što je to bilo sklapanjem tada Beogradskog sporazuma, kada je raskinuta koalicija sa DPS-om, da bi SDP ponovo čistih ruku ušla u koaliciju sa DPS-om", podsjeća poslanik Pokreta za promjene Zarija Pejović.
Podgorički Kombinat aluminijuma je 2005. godine prodat za 48 i po miliona offshore kompaniji “Salamon Enterprises”, za koju se tvrdi da pripada ruskom tajkunu Olegu Deripaski, ali njena vlasnička struktura, nikad nije objelodanjena, pa značajan dio javnosti sumnja da nju čine i pojedini moćnici iz same Crne Gore.
Kupac se obavezao i na dodatne investicije ali umjesto modernizacije fabrike, ruski investitor je uz pomoć Vlade, samo isisavao novac građana po osnovu subvencija za struju, a Vlada mu je oprostila čak i utaju poreza od sedam i po miliona eura, kao i 60 miliona eura za dug KAP-a iz perioda prije međunarodnih sankcija '90-ih godina.
Dugovi umjesto investicija
Od modernizacije, novih znanja i tehnologija, unapređenja proizvodnje i svega što su zagovornici ove privatizacije obećavali, od tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, preko ministra ekonomije Branimira Gvozdenovića do direktora Agencije za prestruktiriranje privrede i strana ulaganja Branka Vujovića, nije bilo ništa.
Kritičarima ovog privatizacionog aranžmana, koji su upozoravali na moguće pogubne posljedice, tada, uoči privatizacije polovinom 2004. godine, između ostalih je odgovarao i tadašnji predsjednik borda direktora KAP-a Mihailo Banjević:
"Bez modernizacije KAP-a nema njegovog opstanka. O tome pišu i međunarodni eksperti i konstatuju da se KAP bez barem prve faze modernizacije ne može izdržati duže od 2 godine. Modernizacija se ne može provesti bez ogromnog novca. Taj novac Crna Gora nema niti ga može stvoriti u postojećim okolnostima. Taj novac ima strateški investitor."
Strateški investitor je došao, ali nije donio već odnio novac i ostavio KAP u dugovima koji se procjenjuju na preko 300 miliona eura, a građanima da otplaćuju 132 miliona eura duga za koji je Vlada velikodušno bila žirant.
O tome će se još raspravljati u Skupštini, ali je pitanje da li Crna Gora sada uopšte ima izbora.
"Pokret za promjene je tražio kontrolno saslušanje ministara finansija i ekonomije i mi smo htjeli da utvrdimo činjenice o datim garancijama. Da vidimo pod kojim okolnostima su date garancije, zašto su date, koliko su te garancije obavezujuće i tako dalje. Nijesam sigurna da su te garancije za državu Crnu Goru obavezujuće, ali ako jesu onda se u velikoj mjeri postavlja pitanje boniteta države za neka naredna zaduženja", naglašava poslanik opozicionog Pokreta za promjene Zarija Pejović.
Iz Ministarstva finansija upozoravaju da Crna Gora mora vratiti dug Kombinata aluminijuma za koji je garantovala, bez obzira na politički i personalni sastav Vlade.
To je saopštio pomoćnik ministra finansija Boris Bušković, dodajući da bi se, ukoliko bi Skupština odbila odluku o vraćanju duga, povećao rizik aktiviranja svih garancija i plaćanja dugova odjednom.
U međuvemenu, iz Sindikata KAP-a je objavljeno da im je u Vladi rečeno da će se ruskom investitoru ponuditi da iz podgoričke fabrike izadje uz nadoknadu od jednog eura.
Crnogorska Vlada je donijela odluku da preuzme 22 miliona eura kredita koji je KAP uzeo od Dojče banke, a to je, po svemu sudeći samo prvi dio lavine ukupno teške 132 miliona koja će se sručiti na leđa građana.
Formalna odluka Vlade da preuzme dugove KAP-a i njeno objavljivanje dobila je i dramaturško pakovanje u vidu nesaglasja u vladajućoj koaliciji.
Ministri manje članice, Socijaldemokratske partije (SDP) su glasali protiv, a zbog protivljenja SDP-a premijer Igor Lukšić je odlučio da Skupštini predloži potvrđivanje odluke o preuzimanju kredita, ali i glasanje o povjerenju Vladi.
"Volio bih da čujem kakvi su to predlozi i drugačija viđenja, pa ako ih ima vrlo sam raspoložen, ukoliko su kvalitetna i ekonomski opravdana, da im dam šansu", rekao je Lukšić.
S druge strane je stigao odgovor:
"Socijaldemokratska partija će na vrijeme dati partijski stav u vezi vladinog vraćanja duga Kombinata aluminijuma iako je uvijek bila protiv toga", saopštio je član SDP-a i ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović koji je, zajedno sa partijskim kolegama iz Vlade Vujicom Lazovićem i Andrijom Lomparom, glasao protiv preuzimanja dugova KAP-a.
U petak u Socijaldemokratskoj partiji nije bilo moguće saznati ništa više.
"Kada je riječ o odnosu SDP-a o novonastaloj situaciji, a u vezi sa KAP-om, zvaničan stav SDP-a je ono što su naši ministri saopštili na sjednici i nakon sjednice Vlade. O našim daljim potezima sa ovim u vezi ćemo blagovremeno informisati javnost", kaže poslanik SDP-a Damir Šehović.
Pranje ruku
Najveće opozicione stranke - Socijalistička narodna partija, Nova srpska demokratija i Pokret za promjene - već su se naoštrile na raspravu o povjerenju Vladi, ali izražavaju ozbiljne sumnje da je neslaganje unutar vladajuće koalicije inscenirano, te da je možda samo dio političkog teatra čije bi finale predstavljali prijevremeni izbori.
Ukoliko bi prilikom glasanja o povjerenju Vladi SDP bio protiv ili uzdržan, za opstanak Lukšićevog kabineta bilo bi potrebno svih 35 glasova DPS-a, tri Bošnjačke stranke, jedan Hrvatske građanske inicijative i bar dva od četiri poslanika albanskih nacinalnih stranaka što, do daljeg, sve mogućnosti ostavlja otvorenim.
"SDP nije izašao iz Vlade onda kada su te garancije odobrene. Ovo mi sada liči na tipično SDP-ovsko pranje ruku kao što je to bilo sklapanjem tada Beogradskog sporazuma, kada je raskinuta koalicija sa DPS-om, da bi SDP ponovo čistih ruku ušla u koaliciju sa DPS-om", podsjeća poslanik Pokreta za promjene Zarija Pejović.
Podgorički Kombinat aluminijuma je 2005. godine prodat za 48 i po miliona offshore kompaniji “Salamon Enterprises”, za koju se tvrdi da pripada ruskom tajkunu Olegu Deripaski, ali njena vlasnička struktura, nikad nije objelodanjena, pa značajan dio javnosti sumnja da nju čine i pojedini moćnici iz same Crne Gore.
Kupac se obavezao i na dodatne investicije ali umjesto modernizacije fabrike, ruski investitor je uz pomoć Vlade, samo isisavao novac građana po osnovu subvencija za struju, a Vlada mu je oprostila čak i utaju poreza od sedam i po miliona eura, kao i 60 miliona eura za dug KAP-a iz perioda prije međunarodnih sankcija '90-ih godina.
Dugovi umjesto investicija
Od modernizacije, novih znanja i tehnologija, unapređenja proizvodnje i svega što su zagovornici ove privatizacije obećavali, od tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, preko ministra ekonomije Branimira Gvozdenovića do direktora Agencije za prestruktiriranje privrede i strana ulaganja Branka Vujovića, nije bilo ništa.
Kritičarima ovog privatizacionog aranžmana, koji su upozoravali na moguće pogubne posljedice, tada, uoči privatizacije polovinom 2004. godine, između ostalih je odgovarao i tadašnji predsjednik borda direktora KAP-a Mihailo Banjević:
"Bez modernizacije KAP-a nema njegovog opstanka. O tome pišu i međunarodni eksperti i konstatuju da se KAP bez barem prve faze modernizacije ne može izdržati duže od 2 godine. Modernizacija se ne može provesti bez ogromnog novca. Taj novac Crna Gora nema niti ga može stvoriti u postojećim okolnostima. Taj novac ima strateški investitor."
Strateški investitor je došao, ali nije donio već odnio novac i ostavio KAP u dugovima koji se procjenjuju na preko 300 miliona eura, a građanima da otplaćuju 132 miliona eura duga za koji je Vlada velikodušno bila žirant.
O tome će se još raspravljati u Skupštini, ali je pitanje da li Crna Gora sada uopšte ima izbora.
"Pokret za promjene je tražio kontrolno saslušanje ministara finansija i ekonomije i mi smo htjeli da utvrdimo činjenice o datim garancijama. Da vidimo pod kojim okolnostima su date garancije, zašto su date, koliko su te garancije obavezujuće i tako dalje. Nijesam sigurna da su te garancije za državu Crnu Goru obavezujuće, ali ako jesu onda se u velikoj mjeri postavlja pitanje boniteta države za neka naredna zaduženja", naglašava poslanik opozicionog Pokreta za promjene Zarija Pejović.
Iz Ministarstva finansija upozoravaju da Crna Gora mora vratiti dug Kombinata aluminijuma za koji je garantovala, bez obzira na politički i personalni sastav Vlade.
To je saopštio pomoćnik ministra finansija Boris Bušković, dodajući da bi se, ukoliko bi Skupština odbila odluku o vraćanju duga, povećao rizik aktiviranja svih garancija i plaćanja dugova odjednom.
U međuvemenu, iz Sindikata KAP-a je objavljeno da im je u Vladi rečeno da će se ruskom investitoru ponuditi da iz podgoričke fabrike izadje uz nadoknadu od jednog eura.