Nakon punih 14 mjeseci (najduže u regiji), Bosna i Hercegovina će u srijedu 28. februara uručiti visokim zvaničnicima Evropske unije, odgovore na Upitnik Evropske komisije (EK). U Sarajevo tim povodom stižu predsjednik EK Žan Klod Junker (Jean-Claud Juncker), visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federika Mogerini (Federica Mogherini) i evropski komesar za politiku proširenja i susjedstvo Johanes Han (Johannes Hahn).
Vedran Džihić, naučni savjetnik na austrijskom Institutu za međunarodnu politiku i predavač na Univerzitetu u Beču, kaže da je i pored kašnjenja u pripremi odgovora, to ipak znak da se mogu prevladati blokade, koje su dio standardne politčke prakse u BiH.
RSE: BiH će konačno predati ispunjen Upitnik koji je iz Evropske komisije stigao u decembru 2016. To je napredak koji će predstavnici vlasti u BiH moći ponuditi kao konkretan rezultat visokim evropskim zvaničnicima. Da li je to dovoljno?
Džihić: Ja bih rekao - i da i ne. Imajući u vidu cjelokupnu konstrukciju BiH, svaki dogovor je napredak ali, svakako, u apsolutnom smislu to nije napredak jer se izgubilo dosta vremena u pripremi odgovora na Upitnik. U poređenju s drugim zemljama koje su bile u procesu proširenja, BiH ide isuviše sporo. Izgubljeno je mnogo dragocjenog vremena, tako da se proces usporavao umjesto da je dobio ubrzanje.
Kao napredak se može ocijeniti zbog nečega što se krije iza Upitnika a to je da bh. vlasti, satkane od ovakvih elita i zasnovane na postojećem institucionalnom okviru, ipak su uspjele izroditi nešto pozitivno i doći do konzensusa. To pokazuje da takva vrsta "tehničke vježbe" koju smo vidjeli i u procesu vizne liberalizacije može osloboditi konstruktivnu energiju. To nije dovoljno ali, određuje pravac u kojem bi se BiH trebala kretati i razvijati. Paralelno se mora raditi na onom na čemu se još uvijek nedovoljno radi a to su reforme, ili suštinska pitanja bh. institucionalne državne arhitekture. Ona je u suštini kočnica procesu priključivanja bilo čemu, a posebno EU.
RSE: Tu mislite na dejtonsku konstrukciju BiH?
Džihić: Upravo to. To je taj destruktivni element ugrađen u dejtonsku BiH, gdje se uvijek mogu pokrenuti i ostvariti blokade. To je upisano u srž dejtonske BiH ali, to je i način ponašanja bh. elita koje su zasnovane na principu blokada i na instrumentaliziranju nacionalnih i etničkih pitanja. Već 10 – 15 godina se tvrdi da se u BiH mora desiti transformacija od Dejtona do Brisela, ali ona se još nije desila. To i dalje ostaje ključna paradigma bh. državosti ili moguće funkcionalne državnosti. Put od dejtonske do briselske faze trebalo je preći mnogo brže.
RSE: Da li je slika kompletnija ako dodamo često prisutnu neiskrenost bh. političara kad kažu da žele svoju zemlju uvesti u EU?
Džihić: To je integralni dio onog što ja nazivam evropski-mimikrijski procesi. Tu od početka imamo mnogo pretvaranja jer znamo da ovakva vrsta političko- elitnog kompleksa ne želi da se desi bilo kakva promjena nego da se očuva status quo. Taj status omogućava njihovo bitisanje, tako da oni ne žele fundamentalnu reformu koja bi morala biti po matrici EU. Svaka vrsta transparentnosti, otvorene institucionalne saradnje, generalni interes ispred vlastitih interesa političara, vladavina prava – sve je to otrov za njihovo održavanje na vlasti.
Ali, ponavljam, ako se i takve elite uspiju uvući u kontekst u kojem moraju biti, bar zbog imidža u Briselu ili odgovornosti prema dijelu birača, i postignu male pomake, to je u ovakvoj konstrukciji maximum. Ipak, moram naglasiti da to BiH neće dovesti do cilja, za to je potrebna promjena i elita i institucionalnog okvira a možda i pristupa Evropske Unije prema BiH.
RSE: Da li bi nova generacija političara mogla "povući reforme"?
Džihić: Svakako. Konkretni dogovori na Upitnik koji su ekvivalent skriningu svih reformskih polja su baza za EU da koncipira perfektan odnos prema BiH a i za neke moguće sljedeće političare u BiH, da započnu reforme. Taj posao je trajao dugo, ali iz toga se može napraviti nešto konstruktivno. Međutim, pitanje je da li s ovakvom dejtonskom BiH može doći do promjena na izborima, da li se mogu pojaviti nove političke elite jer postojeće uzurpiraju izborni proces i dominiraju u javnosti, itd. Ali, ako postoji želja da se jednom dođe do funkcionalnije države, to mora biti prioritet. Ne vidim za sada takvu opredijeljenost.
RSE: Kako vidite perspektivu članstva u EU zemalja Zapadnog Balkana nakon usvajanja Strategije proširenja, s obzirom da osim 2025. kao moguće godine za pristup Srbije i Crne Gore, nema konkretnih datuma i da su države praktično u različitim predpristupnim fazama?
Džihić: Čuli smo od predsjednika Evropske komisije, Žan Klod Junkera, u prethodnih nekoliko dana "balkanske turneje", da je godina 2025. samo mogućnost, ako reforme u Srbiji i Crnoj Gori budu išle zaista onakvim tempom kakve se očekuju. Mislim da Strategija jeste važan iskorak, ali se ništa suštinski nije još promijenilo, s tim što je došlo do jedne dodatne opasnosti u cijelom procesu a to su velika očekivanja - očekuje se puno od Strategije, očekuje se puno od samita u Sofiji... Ako se zaista ne dese ključne reforme i pravi pomaci u regiji, to može dovesti do procesa otrežnjenja i buđenja, u sličnom stanju kojeg smo imali i prije Strategije.
To je jedna letargična Evropska unija, zabavljena vlastitim problemima, a njih ima trenutno jako, jako mnogo. Sad imamo veliku debatu o budžetu, pa pitanje Poljske i Mađarske, koje se suštinski protive ovakvoj Evropskoj uniji, zatim postavlja se pitanje kako će izgledati nova reformska dinamika Evropske unije. Tu su prijedlozi njemačke kancelarke Angele Merkel (Angela Merkel) i francuskog predsjednika Emanuela Makrona (Emmanuel Macron) koji žele Europskoj uniji dati nove impulse. Sve skupa znači da suštinski još uvijek postoji previše znakova pitanja.
Ja mislim da u ovom momentu ne možemo da nađemo pravi odgovor da li će Strategija za Zapadni Balkan donijeti pravu promjenu. Kad podvučemo crtu, jasno je da prijema Zapadnog Balkana u Evropsku uniju neće biti ako EU, kao politički projekat, ne osmisli samu sebe, i suštinski i institucionalno, kao jednu novu zajednicu zasnovanu na demokratskim vrijednostima. To znači, bez cijepanja članica na liberalni blok, desno populistički ili neki drugi... Ako ne dođe do suštinskog procesa u Evropskoj uniji, mislim da takva i rastrgana EU nikada neće biti spremna za prijem zemalja Zapadnog Balkana i da će onda, naravno, i 2025. biti makulatura, tj. promašena godina, prijedlog bez bilo kakve vrijednosti.
Facebook Forum